Cannavaro dobro zna tko mu je alfa i omega svlačionice, jedan igrač radio je sam, odvojen od momčadi

U srijedu na poslijepodnevnom treningu, u predvečerje utakmice sa Šahtarom, Bruno Petković nije radio s ostalima. Dok je momčad vježbala završnicu, te na kraju igrala međusobno na skraćenom igralištu s jednim ili najviše dva dodira, Petko je radio neke vježbe uz aut-liniju. U prvi trenutak smo pomislili; ‘pa zar je opet ozlijeđen‘?

Ne, nije se radilo o tome. Fabio Cannavaro je oprezan, ne želi riskirati i previše opteretiti svog napadača koji se vraća nakon problema s aduktorom, pa je tako taj dan imao poštedu. Dobro zna talijanski stručnjak da nema potrebe tjerati mak na konac, te moguće Petka izgubiti na dulje razdoblje. Tako isto tretira i Josipa Mišića, koji zasada trči krugove oko igrališta sportskog centra Mardan.

No vratimo se Petkoviću, kojeg Cannavaro tretira kao svakako najjaču figuru današnjeg Dinama. Konačno, ako ste slučajno zaboravili, na svojoj inaugurirajućoj presici Fabio je kazao kako će porazgovarati s Petkovićem, druga imena modrih nogometaša nije spominjao. Ta trenerova najava govori o tome kako zna tko mu je alfa i omega svlačionice. U svakom smislu, igračkom i bilo kojem drugom. Prošla polusezona nije bila dobra za Brunu, tek 3 pogotka i 3 asistencije u SHNL-u, te 2 pogotka u Ligi prvaka, u ukupno 16 utakmica koje je igrao, stvarno su mršave statističke brojke za prvog napadača Dinama. Ali svi znamo kakvih je problema imao Petković. I to velikih. Aduktor ga je mučio dugo vremena, neugodna bol stalno je bila prisutna, nije mu dozvoljavala normalno igranje. Počelo je još od one utakmice s Lokomotivom, prvom bivšeg trenera Nenada Bjelice, boljelo je već tada. I možda je tada zapravo trebao stati i posvetiti se liječenju. Ali nije, on uvijek želi igrati. Pa ga je Bjelica koristio, a nije trebao, morao ga je štedjeti. Baš kao što to sada radi Cannavaro.

Bruno Petković, dinamovci na treningu u Turskoj

MARKO LUKUNIć/PIXSELL/GNK DINAMO

Nakon tog ogleda s Lokosima igrao je Petko 17 minuta protiv Varaždina, 20 minuta protiv Istre 1961, 23 minute protiv Osijeka, 12 minuta protiv Salzburga, 13 minuta protiv Gorice... Taj sraz s Goricom 9. studenog bila mu je zadnja utakmica za Dinamo ove polusezone. Vidite kako se čovjek mučio, ulazio u kratkoj minutaži, s bolom u aduktoru. Onda se ipak posvetio liječenju. To je konačno bio jedini ispravni put.

Bruno Petković je igrač bez kojeg Dinamo ne može. Potvrđeno mnogo puta. Iako ga ponekad, navijači uzmu na zub. Iz razloga što mu isto tako ponekad, govor tijela nudi sliku nezainteresiranosti. Međutim, vjerujte, to je samo optička varka. Razgovarali smo svih ovih godina otkako je Petko u Maksimiru, s mnogim ljudima iz kluba, trenerima, njegovim suigračima, ljudima iz vrhuške. I nitko nikad, baš niti jednom nije iskazao sumnju u njegovo zalaganje. Dapače, Petko je od onih igrača koji bi za Dinamo dao ‘dušu i tijelo‘. Ne postoji niti jedan igrač u plavoj svlačionici koji je igrao pod većim brojem blokada. Nadobivao se injekcija više od bilo koga. Igrao je i kad mu je rame bilo u ‘outu‘... Uvijek je bio tu kad je trebalo, bez obzira na zdrastvene probleme. Uostalom, kao i ove polusezone kad ga je bol u aduktoru zaustavljala, kad mu nije dozvoljavala da ponudi sve što može i zna. Nije mu to bilo pametno, ali takav je on, teško ga je promijeniti. Nekako nam se ćini da bi to mogao upravo talijanski trener.

Cannavaru je jasno što mu znači zdravi Petković. I zato s njime na pripremama ide polako, želi ga dovesti na najvišu razinu forme, želi od njega stvoriti igrača koji će puno zabijati i puno asistirati, želi ga u nastavku sezone pretvoriti u najboljeg igrača Dinama. Izgleda da su Cannavaro i Petković ‘kliknuli‘, a to je jako, jako važno za Modre.