‘Kapetan Hajduka postao sam na nevjerojatan način! A danas - razočaran sam rezultatima, to je istina...‘

Drago Čelić (58), vezni igrač Hajduka u razdoblju od ljeta 1982. pa do odlaska u berlinsku Herthu 1991., u periodu od devet godina bio je najstandardniji prvotimac "bijelih" (224 prvenstvene utakmice, 22 gola), tako da je zaslužio epitet najboljeg, može se reći i najkorisnijeg klupskog igrača. U svojoj karijeri baš i nije bio naročito priznat, ali su ga suigrači izrazito poštovali.

Neumoran, požrtvovan, radišan (pravi "pčelić"), doživio je dva bljeska: prvi kada je kao kapetan Hajduka dobio u ruke Pehar maršala Tita poslije dramatične pobjede nad Rijekom (9. svibnja 1987., 1-1, na jedanaesterce 9-8), a drugi kada je zaigrao za reprezentaciju Hrvatske u legendarnoj premijernoj utakmici protiv SAD-a (17. listopada 1990., 2-1).

- E baš te dvije utakmice su mi, logično je, najvažnije, najdraže u karijeri - potvrdio je Čelić.

- Kapetan Hajduka u finalu postao sam na nevjerojatan način jer su Zoran Vulić i Branko Miljuš zaradili druge žute kartone u polufinalu protiv Crvene zvezde, pa je mene dopala kapetanska uloga. A nastup za reprezentaciju Hrvatske, bila i je najveća čast u životu. Zvao me osobno izbornik Dražan Jerković, pitao me hoću li doći u Zagreba zaigrati, rekao sam mu: Gospon Draža, dolazim trčeći - rekao je Čelić.

Pobjednička energija U onoj sezoni 1986./1987. u pobjedničkom nizu do osvajanja kupa odigrao svih sedam utakmica pod trenerom Josipom Skoblarom, koji je vodio Hajduk i 1990., u vrijeme prvog nastupa reprezentacije Hrvatske.

- Skoblar je bio trener nevjerojatne, pobjedničke energije i kad sam mu rekao da me pozvao šjor Jerković, to jest Dražića i mene, za utakmicu protiv Amera, savjetovao je da, zbog tzv. balvan-revolucije, pođemo iz Splita, preko Bosne, preko Bugojna i Banje Luka do Zagreba. Dao je da nas vozi Stipe Trogrlić, tadašnji klupski šofer. Čelić je igrao u juniorima Hajduk, pa je otišao na kaljenje u drugoligaša Solina, trener je bio Stanko Poklepović.

- Šjor Špaci dugujem puno toga, zapravo najviše. Tumačio mi je da je najvažnije osjetiti trenutak kad naši u napadu izgube loptu da je odmah brzo presretnem, preuzmem, otmem kako bi bez povlačenja nastavili s napadom - prisjeća se.

Čelić danas vodi školu nogometa u Poljičaninu iz Srinjina, ali neizostavno prati svaku utakmicu Hajduka.

- Ne želim razglabati o tome kako se i zašto ti neuspjesi redaju već, evo, petnaestak godina, osim kad smo u dva navrata osvojili Kup Hrvatske. Nema nikakvog smisla raspravljati o modelu upravljanja Hajdukom kada gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara, stalno ponavlja da je zadovoljan kako klub funkcionira. Razočaran sam rezultatima, to je istina, ali ne da mi se ulaziti u rasprave kako se vodi klub. Više puta sam rekao da ne treba dovoditi toliko igrača sa strane, Hajduk mora snagu crpiti iz svoje baze, to jest iz Dalmacije.

Čelić je iz ove generacije kao najboljeg izdvojio Miju Caktaša, uz napomenu da je "izvanredno učinkovit na takozvanim malim utakmicama, a u onim odlučnim, presudnim, zna zakazati".