S drugoligaških travnjaka Hrvatske u lov na Ligu prvaka? Moguće je, premda nas povijest uči da je riječ o izoliranim slučajevima, a jedan takav nalazi se u redovima Jaruna. Točnije - Lokomotive - ali na Kajzerici nije dobio dovoljno šansi da se iskaže, pa je put prema transferu karijere morao tabati na teži način, na posudbi u 1. NL, gdje je zapeo za oko Olimpiji iz Ljubljane. Raul Alexander Florucz (21), najbolji strijelac 1. NL (12 golova), još na zimu potpisao je na tri i pol godine za slovenskog prvaka, a u nedjelju će odigrati posljednju utakmicu za Jarun i upustiti se u avanturu u Ljubljani.

- Uzbuđen sam iz više razloga. Prvi je Liga prvaka. OK, radi se o kvalifikacijama, ali to je Liga prvaka! Veseli me i što ću imati bolje uvjete, a najviše od svega što sam bliže onome gdje želim biti - kaže ovaj Austrijanac.

Viša razina

- Koje je to mjesto? Španjolska. Volio bih igrati tamo, jako mi se sviđa njihov nogomet, ‘joga bonito’, finte i lijepi potezi. Bitno je da se navijači zabavljaju. Uživancija u igri, to volim, zato i sam igram tako da uvijek napravim nešto što se ne viđa često.

Atraktivni potezi Raulov su pečat i potpis, a pogodak iz mrtvog kuta, kakav je u 27. kolu postigao protiv Kustošije (2:1), svakako je jedna epizoda onoga što ne viđamo često. Teško je uhvatljiv, “lagan” s loptom, brz, a 12 ligaških pogodaka znači da je i siguran pred vratima. On je nešto između napadača i playmakera, trener Jaruna Jerko Leko koristio ga je na poziciji krila i napadačkog veznjaka. No, u Sloveniji ga ipak čeka nešto zahtjevnija pozornica od 1. NL, Olimpija Ljubljana ovosezonski je vlasnik dvostruke krune (liga i kup), konkurencija je jača.

RANKO SUVAR Cropix

- Ipak je to viša razina. Nije me strah, ne želim na tu priču gledati kao na nešto “wow”. Prvo se treba afirmirati, a onda postaviti ciljeve. Sportski direktor Olimpije Goran Boromisa najviše se trudio za ovaj transfer, a ja sam ga dijelom i očekivao jer iza mene je dobra sezona - kaže 21-godišnjak, koji je igrao i za U-19 reprezentaciju Austrije u tri navrata.

Dakle, putovnica mu je austrijska, korijeni rumunjski, imenom podsjeća na dobro nam poznatu legendu Španjolske, a već četiri godine boravi u Hrvatskoj iako bismo, sudeći po govoru, kazali da je ovdje mnogo duže.

- Hrvatski sam naučio tijekom posudbe u Sesvetama, tamo smo nas četvorica bili u stanu. Brzo se pohvata kada slušaš svaki dan. Došao sam kao klinac koji nema pojma o životu i bilo čemu, roditelji su ostali u Austriji, nisam imao nikoga ovdje. Bilo je teško, ali to mi je pomoglo da izgradim karakter. To ću pamtiti, dolazak ovdje i kako mi je bilo boriti se i izboriti. Zapravo, pamtit ću svaki dan. Radio sam što volim, družio se sa suigračima, nemam se na što žaliti, život je lijep. Djevojka? Ha-ha, nit’ sam ju našao, nit’ sam ju tražio. Ne izlazim baš, u nogometu sam cijelo vrijeme.

Livaja najdraži u HNL-u

Raul dodaje da mu se sviđa i veseo duh Hrvata, kakav se u Austriji ne može toliko osjetiti, a od dolaska u omladinski pogon Lokomotive - što će 2020. rezultirati promocijom u prvu momčad, pa posudbama u Sesvete, Hrvatski dragovoljac i sada Jarun - zamijetio je i neke naše igrače.

- Sviđa mi se Marko Livaja, on mi je najdraži igrač u HNL-u, zbog stila igre i čvrstog karaktera. Sjećam se i svojih 20-ak minuta na Poljudu početkom sezone, dok sam još bio u Lokomotivi. Bilo je lijepo zaigrati tamo. Kažem, sviđa mi se kada se nogomet igra za navijače.

Damir Krajač/CROPIX

Iako se nije naigrao u redovima Lokosa iz, kako kaže, ‘nenogometnih razloga’ o kojima ne želi govoriti, Kajzerica mu je ostala u lijepom sjećanju.

- Nisam razmišljao negativno kada su me slali na posudbe, niti pomislio da sam pogriješio dolaskom u Lokomotivu. Sve je tada bilo čudno, počela je korona i tako dalje. Malo mi je žao što nisam nešto više igrao u HNL-u jer sam davao sve od sebe i bili smo dobra klapa. Ali ne treba ostati na žaljenju, gradio sam šansu tamo gdje se pružila. A s dečkima iz Lokomotive se i dalje družim, tamo su me zvali ‘Magija’, ha-ha.

Magija koja je došla u ruke bivšeg reprezentativca Hrvatske, a danas trenera Jaruna.

- Jerko Leko bio mi je prvi trener i u mlađim redovima Lokosa. Top trener i još bitnije, jako dobra osoba. I kondicijski trener Mateo Matić puno mi je pomogao. I u nogometu i po pitanju mentaliteta. U 1. NL nije lako kako neki misle, radi se o kvalitetnim igračima i dobroj ligi. Jasno, tereni su problem, ali ja volim nogomet i na travnjaku razmišljam samo o igri - zaokružuje Raul, koji će s istim stavom od iduće sezone igrati u susjedstvu.

Prije odlaska, zakazanog za otprilike dva tjedna, Raul je počastio suigrače i članove kluba roštiljem, a protiv Dubrave (nedjelja, 15.00) će počastiti i publiku, novom i na travnjacima 1. NL posljednjom dozom trikova, poletnih probijanja i driblinga. Kada se takva prezentacija spoji s učinkom, brzo je vidljivo da Raul Florucz kvalitetom odskače od sredine u kojoj je posljednjih mjeseci nastupao. Primijetio je to i prvak Slovenije.