Novi trener Hajduka Valdas Dambrauskas u hrvatski nogomet je zakoračio krajem veljače 2020. kada je smijenjen trener Gorice Sergej Jakirović. Tadašnji sportski direktor Velikogoričana, a sada Hajduka, Mindaugas Nikoličius, odlučio je dovesti svog velikog prijatelja i suradnika, s kojim je redao uspjehe i trofeje u litavskom Žalgirisu iz Vilniusa.

U prvom trenutku naišao je na golemi otpor i kritike neinformirane i površne internet publike, koja je Dambrauskasa tretirala anonimcem u kojeg ne treba imati ozbiljno povjerenje, ali Nikoličius je znao što radi. Odmah nam je naglasio kako je riječ o izuzetno studioznom, progresivnom i ambicioznom stručnjaku, koji je pravi fanatik posla, silno željan iskoračiti na mnogo veću i značajniju nogometnu scenu od litavske.

Analiziranje suparnika

Vrlo brzo se pokazalo da Dambrauskas ima potencijal za velike stvari i premda je tu neobičnu sezonu prekinutu lockdownom Gorica završila na šestom mjestu, već u sljedeću, kolovoza 2020. godine, krenula je s četiri uzastopne pobjede, te je jedan dan provela i na prvom mjestu. Na polusezoni je bila treća poslije nezaboravnih pobjeda nad Osijekom (4:1) i Hajdukom (4:2), a ujedno je na Poljudu to bila i posljednja Dambrauskasova utakmica na klupi Velikogoričana jer je 2. siječnja 2021. postao trener najbogatijeg bugarskog kluba Ludogoreca iz Razgrada.

Na fotografiji: Matija Dvorneković (u sredini)

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Predsjednik Nenad Črnko nije ga želio zadržavati, ali po završetku prvenstva, kada je Gorica na nestvaran način ostala bez europskog mjesta kojeg je držala 35 kola, ipak je priznao:

- Naša ključna greška je bila što smo trenera Dambrauskasa i kapetana Kristijana Kahlinu pustili u Ludogorec. S njima bismo se bili prošetali do Europe.

Veće priznanje za trenerov rad nije potrebno, a Črnko je i nakon dolaska Litavca na klupu Hajduka poručio “odličan je trener, ali suočit će se s dosad nezabilježenim pritiskom”, dok igrači Gorice imaju samo riječi hvale za svog bivšeg stratega. Uzeli smo za sugovornike najiskusnijeg Matiju Dvornekovića i jednog od najmlađih Hrvoja Babeca.

Hrvoje Babec

DAVOR PONGRACIC/CROPIX Cropix

- Ovako na prvu kada se spomene Valdas Dambrauskas, odmah ću izdvojiti studioznost u pripremi svake utakmice na drugačiji način. Svih pet ili više dana na treninzima bismo radili stvari isključivo vezane za suparnika, koji nam slijedi. Analiziralo se do najsitnijih detalja s posebnom pažnjom na pogreške i prostore koji bi se mogli iskoristiti - kaže Dvorneković.

Je li bilo teško svaki put se adaptirati na nove zahtjeve?

- Nitko nema čarobni štapić, pa je i nama trebalo vremena da se upoznamo s trenerovim stilom rada i idejama. Poklopilo se bilo ono prvo korona zatvaranje što je nama zapravo dobro došlo za upoznavanje. Već pri kraju one pretprošle sezone vidjelo se da hvatamo konce, a eksplodirali smo na početku prošle sezone.

Suze na rastanku

Ofenziva je bila temelj vaše igre?

- Dambrauskas je imao svoj poznati slogan “tri gola = tri boda” i na njega nas je podsjećao uoči svake utakmice. Ako postignemo tri gola, gotovo sigurno ćemo pobijediti i mi smo se toga držali svugdje i protiv svakog rivala. Izgradili smo automatizme u igri s kojima smo njegove ideje lako pretakali u igru na terenu. Da je on ostao na klupi, 100 posto bismo izborili Europu jer kada dođe novi trener opet se treba prilagođavati na nove zahtjeve. Suze na njegovom rastanku od nas, kao i pozitivna i obiteljska atmosfera koju je izgradio, govore sve i o njemu imam samo lijepe riječi. Trebat će i igračima Hajduka vremena da se naviknu na Valdasa, ali dobili su pravog učitelja - zaključuje Dvorneković.

Priču nastavlja Hrvoje Babec, koji je u to vrijeme bio još mlad i neafirmiran igrač.

- Kod Valdasa sam postao standardni prvotimac, imao je veliko povjerenje u mene, čak i kada bih griješio i odigrao slabiju utakmicu, on bi me podržavao, kao i sve ostale suigrače. Definitivno veliki znalac i profesionalac, a o njegovom radu sve govore i rezultati prošle sezone. Startali smo kao nikad prije, a pobjede nad Osijekom i Hajdukom posebno se pamte. Protiv Osijeka sam bio asistent za gol Mitrovića, što mi je osobno mnogo značilo - potvrđuje Babec.

Zanimljivi su bili i treninzi kada su se dijelile individualne nagrade?

Uveo dronove

- Dambrauskas je posebno inzistirao na pobjedničkom mentalitetu i gardu kod igrača. On je znao kako se osvajaju trofeji i želio je to prenijeti na nas da se nikoga ne bojimo i da svaki put kada istrčimo na travnjak vjerujemo da možemo pobijediti. Valdasova Gorica se i nije nikoga bojala, a na svakom treningu davao je naoko nevažne vježbe, kako bi vidio tko može biti brži, bolji i uspješniji u postavljenom zadatku. Pobjednici bi dobili što je on zvao pehar, a obično je to bio - ananas.

Kako su onda izgledale kritike i što se posebno pamti iz tih deset mjeseci s njim?

- Iz njegove kritike nikad se nije iščitavalo da te ne voli, već je uvjeravao da možeš bolje i davao ti maksimalno povjerenje, što je mladim igračima od posebnog značaja. Bio je zaista veliki perfekcionist, inzistirao je na najmanjim stvarima, a znao bih pratiti kako čovjek koji iscrtava one trake na terenu, to radi po njegovim preciznim uputama. On je prvi uveo i snimanje dronom naših treninga, koje vodi naš video analitičar Paušić, a onda bi svakom igraču ponaosob slao video isječke i upozoravao ga što mora ispraviti u radu. Pamtim ga i po čitanju knjiga, kada bismo sjeli u autobus za gostovanje, uzeo bi knjigu i čitao, a svi ostali bi radili posve druge stvari. Otišao je u suzama s onog zadnjeg sastanka i svima nam je bilo žao, a čuo sam i da je u svim ostalim klubovima koje je vodio ostavio sjajan dojam - završio je Hrvoje Babec.