Cico Kranjčar poručio: 'Znam prvu momčad Vatrenih koja bi pobijedila Brazil u Sao Paulu'

Scolari, imaš li odgovor na ovo? Zlatko Kranjčar je sastavio svoj “dream team”, koji bi, prema njegovom uvjerenju, mogao nadvisiti Brazil. Ne znam koliko će se Kranjčarova ideja svidjeti Niki Kovaču, ali, nije nezanimljiva. OK, ima i mrvicu subjektivnosti, od koje Cico Kranjčar nikada nije bježao. Dakle; Pletikosa - Srna, Ćorluka, Lovren, Pranjić - Rakitić, Modrić - Kovačić, Kranjčar, Eduardo da Silva - Olić. Po dubokom uvjerenju bivšeg izbornika, to je dobitna formula za Brazil. Procijenite je li Zlatko Kranjčar alkemičar ili Einstein?

Odlučio je ostati u Sepahanu. Iako ga je vabio ruski Amkar i nudio veće novce, Kranjčar se nije polakomio, ostao je u lijepom iranskom gradu, s momčadi u kojoj je afirmirao petoricu mladih igrača koji će igrati na Svjetskom prvenstvu. Za vrijeme odmora će Cico Kranjčar obići sina i kćer u Londonu, odnosno Parizu, osvježiti se na Zlarinu i ostatak Svjetskog prvenstva provesti na Dobrom dolu. “Ostatak života” provest će pak u pradomovini Hrvata, u Iranu.

Spremni za iskorak

Hrvatska preokupacija je Svjetsko prvenstvo i utakmica s Brazilom. Prije osam godina igrali ste u Berlinu protiv “carioca”, protiv zvučnijeg Brazila nego što je današnji. Igrali ste protiv tri “zlatne lopte”, Ronalda, Ronaldinha i Kake. Danas Brazil nije tako zvučan, ali je za svaki respekt?

- Ne bojim se Brazila, možda nam Bog vrati ono što smo propustili 2006. godine. Brazil mora dobiti, imaju odličnu, vrlo talentiranu momčad od koje se puno očekuje. Ali, u Brazilu još živi duh izgubljene utakmice iz 1950. godine i taj ‘duh’, koji nikada nije umro, naša je šansa. Da odigramo dobru ‘tekmu’ i polučimo dobar rezultat, bolji nego 2006. godine. Tada nismo uspjeli, ali ova generacija je sazrela i može napraviti iskorak već u prvoj utakmici, koju su neopravdano mnogi već prekrižili.

Kada biste usporedili te dvije momčadi, Hrvatsku iz 2006. i Hrvatsku danas?

- Tada smo imali Olića u punoj snazi, velikog Dadu Pršu, Tudora iza njih, Robert Kovača, Srnu, Babića. Iako ću malu prednost, ipak, dati današnjoj momčadi, jer ima iskustvo. Kreativni su, a mladi.

Vidjeli ste Kovačevu listu 30. Ima li manjkavosti?

- Lista je vrlo dobra, ne vidim što se može nadodati. Tu je Rebić, kojega treba pripremiti za Europsko prvenstvo, tu su Čop i Pašalić, možda je i Sammir taj, možda će se ugurati na listu 23 nogometaša...

Moćna momčad

Niko je odigrao fantastičnu utakmicu za SP, može li nastaviti u istom tonu?

- Nakon tolikih ozljeda dobro mu je došla promjena klime. Niko je igrač koji treba reprezentaciji, on je igrač koji će uz Modrića i Rakitića pridonijeti kreativnosti. Uostalom, on je bio jedan od bitnih igrača u kvalifikacijama, vidim ga čak i kao igrača odluke. Uz Modrića, Rakitića...

Hrvatska vezna linija je bolja od brazilske?

- Moćniji smo i iskusniji, Modrić, Rakitić i Niko imaju puno velikih utakmica u nogama. Igraju u jakim ligama, u prednosti smo, jednostavno jači. Brazilci imaju bolji napad, iako je i to upitno, ne znam je li Neymar jači od Mandžukića. Sad se javljaju usporedbe s ‘vatrenima’ iz 1998. godine. S pravom, uvjeren sam da će napraviti bolji rezultat nego što smo ga mi napravili 2006. godine. Može se izgubiti prva utakmica, bitno je dobiti drugu i treću. U prvoj ćemo biti rasterećeni, možda baš zato i dobijemo...

Kako čuvati Neymara? On je duša brazilske momčadi?

- Srna je iskusan i kvalitetan bek, njegova najbolja pozicija je kada iz zadnje linije ulazi u igru. Neymar će biti ofenzivan, i tu je Srna u prednosti, jer zna oduzeti loptu, zna s njom i ima moć pridodati se završnici. Ne, uopće se ne bojim Neymara...

Dobro je što nema Kake

Kranjčar smatra da je Felipe Scolari ipak pogriješio u odabiru igrača:

- Izostavio je Kaku i to će se pokazati kao neoprostivi propust. Scolari se zaigrao s mladošću, nije to uvijek idealno. Kaka je lider igre, izuzetna persona, izuzetnih nogometnih kvaliteta i on će im faliti. Ronaldinho ne toliko koliko Kaka.

U zaključku će Kranjčar reći:

- I ova momčad ima klasu, kao i moja iz 2006. godine, možda je za nijansu iskusnija. Mi smo imali Pršu, sada imamo Olića. Ne, danas nemamo Pršu. Ako ga tražimo, najbliži mu je Jelavić, koji ulazi u ‘boks’, probija, ima tehniku i moć. Kao i Pršo u moje vrijeme...