Halilhodžić: Volim pritisak, baš volim, točno znam što treba napraviti na Poljudu

Vahid Halilhodžić poput vrijednog mrava skuplja i gleda kasete prošlih utakmica Hajduka i Dinama. Danima i noćima. Pažljivo i sudiozno sprema svoju momčad za veliki subotnji derbi. S Dinamovim trenerom razgovarali smo u kancelariji sportskog direktora Zorana Mamića. Na stolu ispred nas rastezale su se kasete i CD-i na kojima je pisalo; Hajduk - Dinamo 1:0, Hajduk - Dinamo 2:1...

- Sve znam. I za Dinamovu lošu statistiku u posljednjih 2,5 godine, za sva ta posrtanja u Splitu. Gledam sve te kasete, sve vidim - kazao nam je u uvodu Halilhodžić.

Što ste uočili gledajući sve te kasete?

- Hajduk je protiv Dinama uvijek agresivan, žestok, daje sve od sebe.

Igra li pregrubo, naročito kad se utakmice igraju u Splitu?

- Agresija je izražena, motivacija je golema, želja i htijenje neviđeni. Bit će vrlo bitno kako će se u subotu postaviti sudac, kakvo će biti suđenje. Treba se poštovati sportska igra i sportsko ponašanje. Iskrica će biti, to je normalno. Mi trebamo kontrolirati svoje emocije. Obožavam takve utakmice, znam kako ih treba pripremati. Bio sam dva dana u Dinamu i na treningu sam rekao igračima: “Idemo na pobjedu u Györ!” Kad sam bio trener Lillea, prije utakmice s Manchesterom Unitedom u Ligi prvaka kažem igračima: “Došli smo na Old Trafford pobijediti, trebamo ih pojesti!” Tako i sad razmišljam.

Tko je favorit u subotu na poljudskom stadionu?

- Na to pitanje vam neću odgovoriti.

Vjerujete li u Dinamov trijumf pred prepunim poljudskim stadionom?

- Momčad uvijek pripremam za pobjedu. Pa ne mislite valjda da ih pripremam za poraz! Hajduk i sve oko Hajduka je u euforičnom stanju, bit će silovito i sigurno zanimljivo.

Halilhodžić nije želio ništa prognozirati, bio je suzdržan na temu svog prvog velikog derbija. Poštuje Majstore s mora, ali u očima ste mu mogli vidjeti pobjedničku iskru.

- Hajduk jest dobar, ima vrlima, ali ima i mana. Neću govoriti niti o jednom, niti o drugom. Sa svime sam upoznat i znam što treba napraviti na Poljudu.

A koliko ste u ovom vremenu uspjeli upoznati Dinamovu momčad?

- Imao sam malo informacija o igračima prije nego što sam došao u Dinamo. Znao sam samo Igora Bišćana, te neke igrače koje sam gledao na TV-u. Sad sam više-manje dobio neku sliku. Ali još to nije dovoljno da bih vam odgovorio na ovo pitanje.

U kakvom ste stanju zatekli momčad, tjelesnom i mentalnom?

- Ne bih želio da neka moja riječ donese nekakvu polemiku. Ali kad sam došao, igrači su bili izgubljeni, nisu imali samopouzdanja i spokojstva. Nikad neću zaboraviti da mi je jedan od trenera u stožeru rekao “Dobrodošao u plavi pakao!”. To sam shvatio kao upozorenje. Bez obzira što Dinamo dominira u Hrvatskoj, porazi u Europi su ostavili traga. Trebat će mnogo rada i strpljenja da bi Dinamo počeo postizati dobre rezultate.

Koje su ključne razlike između recimo PSG-a, Lillea i Dinama?

- U tim klubovima su profesionalizam i svijest igrača ponešto drukčiji nego u Dinamu. Kad se govori o organizaciji kluba i logistici, onda Dinamo ne zaostaje mnogo za PSG-om i Lilleom. Meni je uvijek najvažnije da se zna i poštuje kućni red. Rekao sam Bišćanu, a i ostalima - ako vidite da neki igrač remeti red, samo mi to recite, i on će biti izbačen iz momčadi!

Kako se vi nosite s pritiskom?

- Volim pritisak, baš volim. Neki treneri i igrači ne mogu podnijeti pritisak, a mene sve to posebno motivira.

Jesu li novopridošla pojačanja dovedena u dogovoru s vama? Kakva su uopće?

- Nisam poznavao niti jednog igrača koji bi bio zanimljiv Dinamu. Do prosinca ću imati mnogo bolju sliku igračkog kadra i još nekog mogućeg pojačanja. Za Portugalca Tonela sam znao, doveli smo kvalitetnog igrača koji još nije u punoj formi, jer u zadnje vrijeme nije igrao utakmice. Sylvestra i Beqiraja su Zoran i Zdravko dugo pratili, prezentirali su mi ih, radi se o mladim igračima koji mogu iznimno napredovati.

Kako će gomilanje stranaca utjecati na Dinamo i HR-nogomet, podržavate li takvu klupsku politiku?

- Zar vi mislite da bi Barcelona, Manchester United, Bayern ili Inter bili tako dobri, osvajali domaće i europske naslove, da nemaju stranaca? Jasno da se treba orijentirati na Omladinsku školu, to je perspektiva, to je idealno. Škola treba imati kvalitetne i dobro plaćene trenere. Znate, kad si jeftin, onda je malo upitno tvoje znanje i tvoja motivacija. Dakle, tendencija neka bude rad u školi, ali ako se želi nešto više, onda se moraju dovoditi i kvalitetni strani igrači. Takav je trend, to je normalno. Pričati o tome zašto u Dinamu igraju stranci, zašto ne igraju samo Hrvati, je zatvaranje u svoje malo dvorište, to nije dobro.

Što moraju Dinamovi nogometaši napraviti da bi postali nogometaši europske razine?

- Moraju mnogo raditi. Ne želim ispasti neskorman, ali moj način rada je dobar, mogu od igrača s malo talenta napraviti jako dobrog. Ja radim na terenu, pokazujem, demonstriram, nisam od onih koji ruke drži sklopljene na prsima. Na mojim treninzima prisutan sam kod svakog dodira. Ponekad to zamara mene, a možda i igrače. Ali takav sam, ispravljam svaku pogrešku, objašnjavam...

Možete li kazati imena 2-3 Dinamova nogometaša koji bi morali napraviti dobru europsku karijeru?

- Ima tu momaka finog talenta. Počevši od vratara Lončarića. Na kojeg su djelovale vlastite, ali i tuđe pogreške. Malo je otišao u krivom smjeru. Ima velik talent, ali treba utrostručiti rad. I bit će vratar europske vrijednosti. Tu je Vrsaljko, strašnih kapaciteta, te Milan Badelj. Moram još napomenuti Tomečaka i Kramarića, koji su još mekani, lepršavi, moraju mnogo raditi i bit će super.

Kakav je vaš odnos sa Zdravkom Mamićem?

- Iznimno korektan. Za njega sam znao iz novina, čitao kritike na njegov račun. S njim sam se sporazumio i dogovorio za jedan sat. On je moj gazda, to respektiram. Voli cijele dane pričati o nogometu.

U kojeg igrača imate najviše povjerenja, tko bi mogao postati vaša produžean ruka na terenu?

- Imam povjerenja u sve. Vrlo sam jasno kazao igračima - samo me jednom možete prevariti! Istina nekad boli, ali ja je u uvijek kažem. U razgovoru s Bišćanom bio sam jasan. Igore, hoćeš li igrati i hoćeš li biti kapetan, ne zavisi od mene. Netko drugi će biti najvažniji igrač. To sam mu rekao. Razgovor je urodio plodom. Sad i galami na terenu, to je to.

Kad smo to već spomenuli, zašto Hrvatska nije pobijedila Grčku?

- To ne bih želio komentirati i analizirati. Zahvalan sam za medije, jer uvijek govorim istinu. Ali to može biti i kontraproduktivno, jer se mogu nekome zamjeriti a da mi to nije bila namjera.