VELIKA UEFA PODRŽALA OPĆI KAOS! Oleksandrija je – avantura, hajdukovci nemaju gdje ni spavati?!

Oleksandrija je – avantura, blago rečeno, kako je uopće UEFA dopušta?

Kad se samo sjetimo da je Hajduk protiv Panathianikosa 1995. morao igrati u Rijeci, a ne u Splitu, premda je Split bio sasvim siguran grad, bez obzira na Oluju što je već bila protutnjala... UEFA očito nema isto razumijevanje niti mjerila 21 godinu kasnije, piše Slobodna Dalmacija.

I na prigovore Hajduka da je dolazak u Oleksandriju nemoguće normalno organizirati i da utakmica u tim okolnostima nije dostojna igranja UEFA natjecanja, nije naišlo na odobrenje.

UEFA podržava Ukrajinu, to nam je sasvim razumljivo i opravdano, ali to ne bi smjela raditi na način da forsira igranje u Oleksandriji, gradu koji nema ni blizu adekvatan aerodrom, a ni hotelske kapacitete.

Puno je problema.

1. Krivoj Rog ili Krivi Rih ima aerodrom koji je najbliži Oleksandriji, na cca 125 kilometara udaljenosti od grada, ali s takvom cestom da autobusu treba oko dva i pol sata vožnje da dođe do odredišta! Osigurana je policijska pratnja koja će "čistiti" put autobusu na relaciji aerodrom u Krivom Rihu – hotel Sapfir-Compass u Oleksandriji, ali već to je previše da bi organizacija bila normalna.

2. Hajduka prevozi ukrajinska čarter-kompanija, jedini su oni pristali na taj let. Naime, aerodrom u Krivom Rihu je u području što je od Europske komisije proglašeno nesigurnom zonom, lako je zaključiti: zbog ratnih napetosti, da ne kažemo baš aktivnosti. U toj zoni su aerodromi Krivi Rih, Dnjipropetrovsk, Poltava i Harkiv. Koliko znamo Croatia Airlines zbog sigurnosnih razloga nije pristala letjeti u Krivi Rih, isto tako ni Adria Airways. I još neke druge manje čarter-kompanije iz Europe. Lete Ukrajinci, Hajduk je angažirao ukrajinsku čarter-kompaniju i njen mlazni avion "embraer" brazilske proizvodnje koji ima ukupno - 40 mjesta. I tu je također problem, jer je mali kapacitet zrakoplova za Hajdukove potrebe, premalo mjesta, a postoji i restrikcija što se tiče prtljage. Ponijet će samo baš neophodnu prtljagu i opremu.

3. Spominjao se Kirovograd, kao bliži grad s moguće alternativnim aerodromom, no ispostavilo se da je zračna luka malenog kapaciteta i nema pograničnu policiju, ni carinu.

4. Franck Ohandza čeka vizu, a Ardijan Ismajli je ne može ni dobiti. Naime, Ohandza je na čekanju da dobije vizu i to će biti igra živaca, domaćini trebaju od svog ukrajinskog ministarstva zatražiti vizu za ulazak igrača Hajduka, jer rokovi su premali, manje od tjedan dana, tri radna dana i to ne može ići redovitom procedurom. Nego to Ohandza mora dobiti od Ukrajinaca. Čeka se... Ujedno, Ismajli je državljanin Kosova, države koju Ukrajina nije priznala i kao takva njegova putovnica nije važeća, jer oni tu državu ne prepoznaju. Ismajli je zasad samo kosovski državljanin.

5. Kako sastaviti popis putnika od niti 40 ljudi – dvadeset je igrača, ostalo je stožer i logistika koja mora ići. A hotel je posebna priča, ima samo jedan adekvatan, ima 22 sobe, četiri su prethodno rezervirane, u 18 soba Hajduk se mora razmjestiti, izvjesno je da će neki morati u privatni smještaj.
Hajduk je prigovarao kod UEFA zbog svega ovoga, možda se moglo igrati u Kijevu ili Lavovu, ali se UEFA oglušila, ne želeći pokvariti europsku premijeru kluba iz Oleksandrije.

Možemo se samo upitati bi li bili tako blagonakloni da se Hajduk nalazi u nekom takvom gradu da se mora sletjeti na aerodrom koji je pod preporukom Europske komisije da ga se izbjegava, pa onda putovati lokalnom prometnicom u odredište, grad bez pravog hotela?!