Dakle, još jednom, gol-razlika 1:0 nakon tri utakmice. I pet bodova i prvo mjesto ljestvice. Naravno, uvijek kako tko gleda. Možemo apostrofirati tu brojku 1 i zaključiti da je Dinamov napad neefikasan, zapravo, čak i da nije opasan. Jer nije da su Dinamovi nogometaši u 270 minuta promašivali neke velike prilike, već ih nisu previše ni stvorili.

Malo je nedostajalo da i ova utakmica s Wolfsbergerom završi bez golova, tada bi tek bilo bizarno 0:0 u tri susreta, taj jedan gol ipak čini veliku razliku. I bodovno i financijski.

Serija do Feyenoorda

No, isto je tako zanimljiv ova brojka 0, Dinamo u tri utakmice nije primio pogodak, po čemu je jedini u Europskoj ligi i uz Liverpool i Chelsea jedini općenito među 80 klubova Europi koji još igraju u europskim natjecanjima. Bilo je tu svega. I kazneni udarac za Feyenoord koji je obranio Dominik Livaković, koji je potom bio i najbolji Dinamov igrač u Moskvi, gdje su Vlašić i društvo dosta pucali prema Dinamovim vratima.

Bila je i utakmica protiv oslabljenog Wolfsbergera, koji je i 45 minuta igrao s igračem manje i nije ozbiljnije ugrozi Danijela Zagorca. Dakle, na neki način tri različite utakmice, u nekim je trenucima modra obrana visjela, u nekima spašavala sigurne golove, u nekima živjela na nepreciznosti suparnika, a u nekima, kao većim dijelom zadnjeg susreta, djelovala sigurnom i čvrstom. Ali kad se sve zbroji, dakako, bilo je i sreće. Dinamo tri utakmice zaredom u europskoj skupini nije primio pogodak što dosad nikad nije uspio. Općenito, rijetko mu se događalo i u pretkolima, zadnji put je Jurčićeva momčad u prva dva pretkola Lige prvaka 2013. protiv Fole Esch (1:0, 5:0) i Šerifa (1:0, 3:0) uspjela u više od dvije utakmice zaredom izdržati prazne mreže.

Zanimljivo je to što je početkom sezone ova Dinamova momčad bila obilježena kao momčad koja prima najviše pogodaka u novijoj povijesti, u svakoj su utakmici Modri primali golove, sve do utakmice protiv Feyenoorda. Tada je neugodna serija stala i krenula ova vedrija. Ostao je Dinamo potom prazne mreže i u Šibeniku (2:0), pa protiv CSKA-a u Moskvi (0:0), primio gol od Lokomotive (1:1) i sad opet ostao na nuli protiv Wolfsbergera.

Dojam je da je sigurnosti u modroj obrani uvelike pridonio i Danac Rasmus Lauritsen. Barem se ta uzlazna putanja Dinamova defenzivnog učinka poklopila s njegovim dolaskom. Prvo je u Varaždinu napravio kazneni udarac u debiju, protiv Gorice početkom drugog dijela ispao ‘smiješan’ kao i ostatak momčad u prvih 15 minuta drugog dijela, kad je Zoran Mamić eksperimentirao s trojicom u zadnjoj liniji. No, sve osim toga bila je jako dobro, Lauritsen nije savršen, ali je siguran i pouzdan, pogotovo u zraku i sve svoje zadaće nakon te Gorice riješio je bez kiksa. A u sve je tri utakmice, zapravo, igrao drugi stoperski par.

Lauritsenu je protiv Feyenoorda partner bio Theophile-Catherine. U Moskvi je na to mjesto ušao Perić, koji je počeo i susret s WAC-om, ali je već u 15. minuti na stopersko mjesto prešao Gvardiol. Uspio je, u utakmici protiv Lokomotive, Lauritsen osjetiti i Šutala... Dakako, nije sve samo do njega, što igrači sami vole reći, obranu igra čitava momčad, imao je Dinamo protiv Austrijanaca jak defenzivni blok i u sredini, međutim, nameće se zaključak da su se dolaskom Lauritsena neke stvari u obrani ipak bolje posložile.

U prvih 11 utakmica Dinamo je primio čak 14 golova, a u zadnjih pet dvoboja tek jedan! Isto tako, u prvih je 11 utakmica Dinamo zabio 35 golova, a u zadnjih pet samo četiri pogotka. Kad bi Modri mogli spojiti napadački učinak s početka sezone s obrambenim gardom u zadnjih nekoliko dvoboja, tada bi to bilo - idealno. No, možda je to ipak nemoguće zahtijevati.