Mjestašce Davor, na obali Save, u Brodsko-posavskoj županiji, 25 km udaljeno od Nove Gradiške, rodni je kraj jednog od najznačajnijih hrvatskih pisaca 18. stoljeća, Matije Antuna Relkovića. U Davoru je postavljena bista u spomen na Relkovića, a i osnovna je škola nazvana po njemu. I puna je dva stoljeća Davor čekao na pojavu nove osobe koja će pronaći svoje mjesto u hrvatskoj povijesti...
Sve do 14. rujna 1979. godine, kad je u Davoru rođen Ivica Olić, jedan od najboljih nogometaša koje je Hrvatska imala! Počeo je igrati u lokalnom Posavcu, u klubu na čijem je grbavom travnjaku uz savski nasip i u dane najveće slave znao odigrati neki “hakl” s prijateljima iz djetinjstva. Nikad Olić nije zaboravio svoje korijene, uvijek je znao otkud je i gdje je počeo, pa je tako i “Večernjakov” trofej za najboljeg nogometaša Hrvatske u 2010. godini, primio u klupskim prostorijama Posavca u Davoru! Uz “kirvaj” do ranih jutarnjih sati, dobro “okićeni” tamburaši često su te vesele noći zapjevali “Batistuta Gabrijele, za tebe je Olić - Pele!”.
- Ljepše nije moglo biti! Nagradu sam primio među svojim ljudima, to mi je važnije od bilo kakvog glamura i blještavila! Ovdje sam počeo, ovdje su svi moji najdraži, u ovakvom okruženju najviše uživam - govorio je Olić.
Igrao je tada u Bayernu, a po Davoru je većina stanovnika šetala u - obilježjima bavarskog kluba! Netko je imao dres, netko trenirku, a Posavac je igrao s loptama iz Bayerna. Za sve se to pobrinuo njihov Ola, čija je karijera počela u tom klubu, ali je sa 16 godina otišao u brodsku Marsoniju. I onda je došla ponuda iz - Milana!
- Bio sam na probi u Interu. Trener je bio Gigi Simoni, a među igračima su bili Recoba i Ronaldo, moj ondašnji uzor. Dobar sam bio na treninzima i pamtim predivne uspomene iz tih dana, fotografiju s Ronaldovom posvetom, kao i dres u kojem sam, u napadu s Recobom, odigrao prijateljsku utakmicu protiv Irana - prisjeća se Olić tih dana i nastavlja:
- Simoni je želio da ostanem, ali tada je došla ponuda Herthe. Sportski direktor Sandro Mazzola nije me htio pustiti u Berlin, no smatrao sam da bi za mene, kao mladog igrača, bilo bolje otići u klub poput Herthe, gdje ću dobiti priliku za igru prije nego u Interu. A na odlasku mi je Mazzola rekao: “Želiš li tako, idi! Postaneš li netko, postaneš li pravi igrač, nećemo zaboraviti da si bio s nama!”
Van Gaal mu probudio inat
Treba reći i ovo: Inter je Marsoniji ponudio tek 100.000 DEM za Olića, dok je Hertha bila izdašnija i za 550.000 DEM dovela je buduću hrvatsku zvijezdu! Ali, u Herthi je bilo malo sunčanih dana za Olu, nije se naigrao i vratio se u Marsoniju iz koje je, za 300.000 DEM otišao u Zagreb, s kojim je osvojio i naslov prvaka 2002. godine, postigavši čak 21 pogodak na 29 odigranih utakmica!
Sljedeći je korak, dakako, bio Dinamo, iako je Hajduk bio vrlo zainteresiran za nadarenog Slavonca. No, iz Kranjčevićeve je otišao u Maksimir u transferu teškom milijun eura, a u Dinamu je sezonu odradio igrajući za 7000 kuna mjesečne plaće!?
I nakon dobre sezone u plavom dresu (16 pogodaka na 27 utakmica), Dinamo ga je prodao u moskovski CSKA za pet milijuna eura.
Legenda kaže da je transfer realiziran nakon što su Olićevi menadžeri tek nakon “razgledavanja Zagreba i Sljemena” shvatili da se taj posao mora finalizirati...
I te je 2003. godine počela Olićeva nogometna bajka, pobjegao je iz ralja pohlepnih menadžera i otvorio novu stranicu u životu. Četiri je sezone proveo u Moskvi i s CSKA je osvojio osam trofeja, potom je dvije izvrsne sezone proveo u HSV-u, da bi u ljeto 2009. godine, u 30. godini, zakoračio na najveću stepenicu u svojoj karijeri - potpisao je za minhenski Bayern! Ugovor života, na osnovi kojeg je zarađivao oko 3,5 milijuna eura godišnje! Ali...
Te je sezone momčad Bayerna preuzeo nizozemski trener Louis van Gaal, a Olića nije “vidio ni na karti”... To mu je odmah i rekao, prednost su imali Klose, Gomez i Luca Toni, preporučio je Nizozemac Oli da ode negdje na posudbu, negdje gdje će igrati, da se vrati u HSV... I time je samo probudio Olićev inat! Ionako veliki radnik, još je više prionuo treninzima i jednostavno nagnao Van Gaala da mu sve češće daje priliku. Bio je sasvim drukčiji napadač od trilinga “teškaša” koje je Van Gaal najprije forsirao - agresivan, neumorni trkač, odgovoran, sklon suradnji, te, što je bilo najvažnije, uspješni strijelac! Svojim je golovima donosio Bayernu pobjede, zabijao je Ola kad je bilo najpotrebnije, posebno u Ligi prvaka, pa je te jeseni rušio Maccabi, Juventus, Manchester United, na proljeće i Lyon...
- Dvije najbolje utakmice koje sam odigrao za Bayern bile su protiv Manchester Uniteda na Allianz Areni, pobijedili smo 2:1, zabio sam u sudačkoj nadoknadi, te protiv Lyona u Lyonu, kad sam zabio tri pogotka - prebirao je po uspomenama Olić, a Unitedu je zabio i na Old Traffordu.
Trenirao je i na Badnjak
Te je sezone, poglavito zahvaljujući Olićevim golovima, Bayern nakon devet godina ušao u finale Lige prvaka, ali u Madridu je pokleknuo protiv Mourinhova Intera (0:2). Dvije godine potom, opet su Bavarci bili u finalu, suparnik je bio Chelsea u Münchenu, izvodili su se 11-erci u kojima je engleska momčad bila bolja. Jedan udarac s bijele točke za Bayern nije iskoristio ni Ivica Olić...
- Kralju, kad sam uzeo loptu i krenuo prema vrataru Čechu, činilo mi se da čovjek stoji ispred - hokejaškog gola! Sve se odjednom smanjilo - govorio je Olić nakon drugog izgubljenog finala Lige prvaka.
Ola je bio poput vina, što stariji - to bolji, vrhunac karijere doživio je nakon 30. godine! Unatoč ozljedama koje su ga pratile, 15 godina proveo je kao profesionalac na nogometnim travnjacima, krasila ga je nevjerojatna upornost i mentalna čvrstina. Ne treba podsjećati da je Olić u našim nogometnim krugovima većim dijelom karijere bio podcjenjivan i omalovažavan, frapantno zvuči podatak da je takav igrač skandiranje imena i ovacije u Maksimiru doživio tek u 31. godini! Iako mu nije bilo svejedno kad je čuo izrugivanje ili pročitao nešto nelijepo o sebi, Olu je to samo još više motiviralo da nastavi po svom, upornim je radom došao do samoga vrha. Od Davora do dva finala Lige prvaka...
Za Hrvatsku je, u 14 godina igranja, na 104 utakmice zabio 20 golova. Onaj prvi bio je posebno upečatljiv, Italiji na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji, tijekom proslave gola skinuo je dres, u kojeg se potom zapetljao i jedva ga je ponovo odjenuo!
- To mi je najdraži pogodak za reprezentaciju, prvi na velikim natjecanjima, lansirao me na svjetsku pozornicu - kaže Olić.
Pamti se i njegov “bijeg” iz osame iz Čateža uoči utakmice s Rusijom u Moskvi, kad je s Darijom Srnom i Boškom Balabanom, “slavonska lola, bekrija Ola”, uhvaćen u noćnom izlasku u narodnjačkom klubu. Tu je “grupu Fontana” izbornik Slaven Bilić tada kaznio s po 30.000 kuna. Na Euru u Austriji 2008. godine bio je najbrži igrač, pedantni su stručnjaci izračunali da je sprintao brzinom od 32 km/h...
- Najdraža pobjeda s Hrvatskom, bila mi je protiv Srbije u Zagrebu 2013. godine (2:0)! Kakav smo samo pritisak imali u tjednu uoči dvoboja... Srećom, dobro je završilo, zabio sam i gol. Tu je i pobjeda protiv Njemačke na Euru 2008., pa onaj “lom” Turske u Istanbulu u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012. godine - sjeća se Ola, a jednom nam je zgodom rekao:
- Iako nisam ni slutio da ću ovako dugo igrati, od prvog sam dana davao sve od sebe, nikad nisam preskočio trening, ni na Badnjak. I to je uvijek bila moja vodilja: radom, voljom i upornošću, čovjek može svoje želje ostvariti! I ne žalim ni za čime. Mnogi kažu “da sam ovo, da sam ono...”. Kod mene nema “da sam”, sve sam podredio karijeri. I sve sam napravio kako sam želio, uvijek sam davao maksimum, na svake sam pripreme došao spreman. Relativno kasno počeo sam igrati pravi nogomet, tek sa 16 godina, do tada sam na selu igrao onako kako sam ja htio! Ali ništa ne bih mijenjao, možda sam tako dugo trajao baš zbog tog kasnog profesionalnog početka. Ponosan sam na svoju karijeru, sve sam u životu napravio isključivo radom i poštenjem, tako je bilo do zadnje sekunde koju sam proveo na travnjaku...
Osobni karton - Ivica Olić
Rođen 14. rujna 1979. u Davoru
Igračka karijera
Posavac Davor, Marsonia (1996.-1998., 2000.-2001.; 86 utakmica, 38 golova), Hertha (1998.-1999.; 3 utakmice, 0 golova), Hertha II (1998.-2000; 30 utakmica, 10 golova), Zagreb (2001.-2002.; 30 utakmica, 23 gola), Dinamo Zagreb (2002.-2003.; 34 utakmice, 20 golova), CSKA Moskva (2003.-2007.; 118 utakmica, 43 gola), Hamburger SV (2007.-2009., 2015.-2016.; 143 utakmice, 51 gol), Bayern (2009.-2012.; 80 utakmica, 23 gola), Wolfsburg (2012.-2015.; 94 utakmice, 33 gola), 1860 München (2016.-2017.; 33 utakmice, 5 golova)
Reprezentacija Hrvatske (2002.-2015.; 104 utakmice, 20 golova)
Trofeji
2 prvenstva Hrvatske (2002., 2003.), Hrvatski superkup (2003.), 3 prvenstva Rusije (2003., 2005., 2006.), 2 Ruska kupa (2005., 2006.), 2 Ruska superkupa (2004., 2006.), Kup UEFA (2005.), Intertoto kup (2007.), prvenstvo Njemačke (2010.), Njemački kup (2010.), Njemački superkup (2010.)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....