Ilija Lončarević (75) još je kao 10-godišnji dječak davne 1954. često pohodio s ocem na nogometne utakmice u Zagrebu. Već s 18 godina postao je igrač Lokomotive, a s vrlo ranih 27 postao je trener Prvomajske. Ilija je isprva dvojio hoće li prihvatiti poziv da bude član žirija koji će između 100 najboljih hrvatskih nogometaša po odabiru novinara izabrati najboljih deset po svom ukusu.
- Teško je vući paralele između toliko generacija. Nogometni uvjeti 50-ih ili 60-ih godina ni po čemu se ne mogu usporediti. Ne zato što se danas trči više, nego zato što je danas svijet potpuno otvoren za svakog igrača. U ono je vrijeme bio jako zatvoren, posebno za igrače iz Jugoslavije. K tome, igrači iz Hrvatske u to vrijeme nisu imali isti status kao igrači iz Srbije. To je bilo tako, to je činjenica, a ne dojam. Da su Vukas, Zebec ili Beara rođeni u današnje vrijeme, oni bi bili planetarne zvijezde, to uopće nije sporno, jer njihov je talent bio nevjerojatan.

Najbolji na svijetu

Na prvo ste mjesto ipak stavili Luku Modrića?
- Zar postoji neko drugo mjesto za Luku? Pet je godina u nizu bio najbolji vezni igrač svijeta. Bio je Zlatna lopta Svjetskog prvenstva u Rusiji na kojem je rHrvatsku odveo do finala. I kao šlag na tortu, Modrić je proglašen najboljim na svijetu, u konkurenciji Messija i Ronalda! O Luki nemam što posebno ni reći, osim da je i danas toliko dobar da Real bez njega ne može odigrati svoj najbolji nogomet. A Real je u Top 5 momčadi današnjice.
Bernard Vukas je visoko u vašem poretku?
- Genijalan igrač koji nije imao slabu točku u igri. Bio je sjajan dribler, golgeter, dodavač, bio je brz, snažan i što je posebno važno - rođeni pobjednik. Ja ga, nažalost, nisam imao priliku gledati puno utakmica, posebno ne u danima dok je bio na vrhuncu, ali kad sam ga gledao i kao veterana bio je sjajan. Kada birate najbolje svih vremena, onda je talent igrača iznimno bitan parametar, kao i značenje u momčadi koju je imao, ali i značenje u nogometu koje je imao u ono vrijeme. Vukas je bio genijalan igrač, kojem su se divili navijači na svim stadionima na kojima je igrao.

Oni koji su gledali Branka Zebeca kažu da nije bio genijalac?
- Ali je bio najuniverzalniji igrač u svoje vrijeme u svijetu. I njega sam gledao u relativno malo utakmica, ali vidiš ga jednom i sve ti je jasno. Danas je nemoguće zamisliti da imaš vrhunskog krilnog igrača na svjetskoj razini koji bez ikakvog problema ode na stopera i izgleda još bolje. Uz to je bio istinski lider svake momčadi u kojoj je igrao. Kada bih došao u Beograd, o njemu bi bajke pričali i navijači Partizana i navijači Zvezde. U obje je momčadi bio neprikosnoven.
Na četvrto ste mjesto stavili Josipa Skoblara?
- Čudo od napadača, a tek je na četvrtom mjestu, rekao bih. Skoblar je bio pojam igračine, napadač koji nije imao slabu točku. Rođeni strijelac, dribler, sjajan s obje noge, sjajan u igri glavom i jako brz. I, naravno, pobjednički karakter. Kolosalan igrač.

Draža klasa i pojava

Zvonimir Boban, Robert Prosinečki i Davor Šuker su iz novog vala igrača u vašem poretku?
- Mi od druge polovice 50-ih, od kada pomno pratim nogomet, nismo imali vezne igrače talentirane kao što su bili Boban i Prosinečki. Oba svjetski talenti, svaki na svoj način. I jedan i drugi napravili su veličanstvene karijere, iako će uvijek biti onih koji će reći da su sa svojim talentom trebali napraviti i više od toga. Možda i jesu, ali svejedno su bili svjetske klase u svakom pogledu. Netko će više preferirati Bobana, netko Prosinečkog, ali tu greške nema. Davor Šuker je pak bio genijalan strijelac, lukavac koji je imao perfektan nos za gol i fenomenalnu lijevu nogu. Znam da je zbog svojih golova bio najpopularniji hrvatski igrač u svijetu sve do pojave Luke Modrića, što je samo dokaz njegove veličine. No, Boban i Prosinečki su ispred njega jer mislim da su bili kompletniji igrači.
Dugo vas poznajemo pa nismo ni sumnjali da će Dražan Jerković biti na ovom popisu?
- Pojam igrača u punom smi slu te riječi. Klasa i pojava na terenu, ali i izvan njega. Suparnici su pred njim drhtali, a navijači ga obožavali. Zabio je 96 prvenstvenih golova za Dinamo, a zabio bi ih barem duplo više da ga suparnički stoperi na svakoj utakmici nisu brutalno tukli. U današnjem nogometu napadači su zaštićeni od grubosti, ali u ono vrijeme bili su potpuno izloženi svim vrstama napada. Stoga je Jerković često bio ozlijeđen. No, zabiti 96 golova u 142 utakmice mogu samo istinski majstori. Uz to bio je najbolji strijelac europskog i svjetskog prvenstva.
Vladimir Beara jedini je golman na vašem popisu?
- Apsolutno je zaslužio to mjesto, jer bio je čudesan golman. Ne sjećam se utakmice u kojoj je slabije branio, a pamtim ih jako puno u kojima je bio fantastičan. Ne dvojim da mu je mjesto u ovih Top 10.

Šurjak bolji od Balea

Vašu listu zaključuje Ivica Šurjak?
- Dugo sam dvojio, mučio se, ali ne mogu zamisliti mojih deset bez Šurjaka. Bio je nevjerojatan igrač, sjajan na krilu, vrstan strijelac, a uvijek na dispoziciji momčadi. U ono vrijeme nije bilo puno igrača koji su igrali u oba smjera, a Šurjak je bio perjanica po tom pitanju. Da to malo pobližim mlađim naraštajima, nimalo ne dvojim da je Šurjak bio bolji igrač od Garetha Balea, koji je u jednom trenutku bio svjetski pojam krilnog igrača.