Rima koja štima. Kaliterna, Peruzović, eto i njega, Bonačića, sa svoje 64 otprije je već legendarni lik Hajdukova miljea, splićanistike, piše Slobodna Dalmacija. Luka od kolina, znali smo pisat i Getanin. Iskusan, veteran. Sada je u ruhu Hajdukova nedjeljnog suparnika, za kormilom Varaždina, u punom pogonu.
Toliko se toga ispreplelo u karijeri Luke Bonačića, mogli bismo feljtone pisat. Luke nije bilo odavna u Slobodnoj. Povod nam je nedjeljni start prvenstva, Bonačić će testirat kako se to Tudorov Hajduk pripremio za uzlet.
- A šta ću testirat, šta ću pametovat? Hajduk je favorit, a ja sam hajdukovac, želim Hajduku da bude prvak Europe i svijeta, u mene su doma i bijele koltrine, e zavjese, a bijela krv teče mojim venama. U tih devedeset minuta želit ću najbolje svojoj momčadi, to je normalno, profesionalni odnos. Ali, mimo tih devedeset minuta, nema većeg hajdukovca od mene!
Vi protiv Igora Tudora, a sjećanje nas vraća u 1998. Kakav je to skandal bio, Tudor pred odlaskom u Juventus, pregovori, a vi, trener Hajduka makli ga ne iz postave, nego ni na klupi nije bio. Najbolji, a na tribine! Kako, zašto?
- I onda mi je Ante Žaja, bio je u klubu direktor i siva eminencija, prišao i rekao da pilam granu na kojoj sjedim! Pamtim, kako ne. Ja sam štitio hijerarhiju, klub, princip.
Pa što je to Tudor tako gadno zgriješio?
- Recimo da je malo više kukurikao nego šta treba kao mlad igrač. A i ja sam karakter da se kontreštajem, na ivici sam brijača stalno. Pa sam presjekao, makar kontra klupskog interesa. Nikome nije bilo pravo, svi su se namusili.
Kako to mislite kukurikao više nego šta treba?
- Trebaš znat pravila, mora se znat red. A ja sam znao i to da oni, primjerice, ne bi večerali kako je propisao Fabo, dr. Čukelj, nego bi otišli vanka, na ćevape. Ma, sve je to normalno, cijena odrastanja. Tudor je na svoju ruku i to mu dobro ide, pomaže mu u karijeri trenera, a prošao je i velike stvari kao igrač. Složio je već kompletnu sliku. Možda mu je i to iskustvo pomoglo. Zar nije on kasnije maknuo jednog Sneijdera iz Galatasaraya? Još je gori nego što sam ja bio! Igor mi je danas kao sin, tako ga i tretiram i lijepo uvijek pričamo kad se sretnemo.
I u nedjelju?
- Nego kako! Ima personality. Koga je sve već vodio, a mlad je, pomoći će i Hajduku. Ja im želim svu sreću.
Dotakli ste u trenerskoj karijeri i Juricu Vučka i Harija Vukasa, Hajdukove nade?
- S Vučkom sam kao trener Hajduka pobijedio jednom Dinamo, 1:0, 1997. Pita me šef Ivić da kako ćemo igrat, da koja je taktika, pustite mene šjor Ivane, znam ja što ću. A da kako ću dat gol? Dat ću ga slučajno, tu je Vučko... Tako je i bilo, Jurica je imao nos za gol, tehniku lijevom i desnom unutarnjom kopačkom, kakvih danas rijetko ima. A Vukas? On mi je zabio gol za Hajduk kad sam vodio Neretvu, ako dobro pamtim, on je zafrkant, za zabavu, već je krenuo samostalno kao trener, pa se mislim zašto se vratio da bude pomoćnik? Ajde sinko sam... Očito Tudor ima svoju karizmu da ih okupi, Igor im imponira, zna se nametnit, pa njih dvojica s njim očito rado i s guštom funkcioniraju.
Dobili ste Dinamo, rekoste, to vam je bio skoro običaj?
- Je, te godine s Vučkom, ali i 2006., u raspadnutim okolnostima, dobio sam Dinamo 1:0, Cimirotič, to uvijek pamtim. Kako? A eto... - smije se.
Koliko ste pratili Hajduka u Turskoj, snimili ih?
- Koliko mi treba. Imam informacije, ali Hajduk je favorit. Uvijek je to ono pitanje kakve si konje upregao?! Je li imaš dorate, lipicance za šetnju ili samo belgijske, šta vuku balvane?! Ne može kočijaš puno sam.
Daleko ste u zadnje vrijeme bili od Hajdukovih križaljki, a u Varaždin su vas jesenas emocije odvele, nakon Katara. Sa splitske Rive povratak tamo gdje 1996. umalo niste postali prvaci s Varteksom. Trebalo je “samo” pobijedit Hajduk u Splitu, niste uspjeli, publika za vas, ali se Hajduk borio iz petnih žila, prvak je postao Dinamo, tadašnja Croatia.
- Šta ćemo sad opet o tome, nismo uspjeli i gotovo. Da, zvali su me u pomoć neki meni baš važni i dragi ljudi.
Zlatko Dalić, izbornik?
- Ma je i on, ali još više dvojica-trojica starih funkcionera iz te 1996. Neću vam reć imena, neka, neću. Ne, nije Nevenko Herjavec, on se malo otuđio sada. Dalić je bio moj igrač, pa sam ga i u Hajduk vodio, vraćao godinu kasnije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....