Kad je Dario Šarić prošlog ljeta potpisao ugovor s najvećom franšizom ovoga vremena, Golden State Warriorsima, malo tko nije bio uzbuđen u očekivanju što bi to mogla donijeti suradnja kapetana hrvatske reprezentacije i skupine čarobnjaka iz San Francisca.

Nisu to bili tko zna kakvi novci, jer Šarić je i tada vrijedio više od jedva četiri milijuna dolara s koliko su se Warriorsi mogli otvoriti za njega u sezoni koja je predstavljena kao posljednji juriš na peti naslov NBA prvaka u posljednjih devet godina. Uostalom, tu su i dalje bili Steph Curry, Klay Thompson i Draymond Green, stigao je i Chris Paul, a sve je to i dalje pod kontrolom držao Steve Kerr. Dario Šarić se doimao kao savršeni dodatak, čovjek čija je košarkaška inteligencija, razumijevanje igre bila gotovo idealna za sustav kakav su godinama prezentirali Warriorsi.

Usput, Šarić je stigao na kamp uoči sezone pun samopouzdanja, jer je iza sebe ostavio sjajne olimpijske pretkvalifikacije za Olimpijske igre, gdje je u promijenjenom sustavu igre naše reprezentacije postao Dario Šarić kakvog su navijači gotovo zaboravili, onaj Šiši iz dana dok je sa Cibonom osvajao ABA ligu, onaj Šiši koji je blistavo odigrao olimpijske kvalifikacije za Igre 2016. u Torinu.

Šansa u startu

I da, kretala je NBA sezona, a Draymond Green ju nije mogao početi. Šarić je znao da je tu šansa da zaradi povjerenje Steve Kerra. Uostalom, do konca siječnja Šarić je startao u devet od prvih 42 utakmice Warriorsa, rijetko kada bi odigrao manje od dvadeset minuta i bio je važan član rotacije Golden Statea. Pri tome je dva puta ubacio dvadeset i jednom 21 poen, na šutu je imao samopouzdanje i djelovalo je to kao solidna priča. Priča u kojoj je Šarić mogao na koncu sezonu izboriti i novi ugovor u Golden Stateu, puno lukrativniji, a u svakom slučaju mogao se nadati na temelju tih igara dobrom poslu na tržištu nakon ove sezone.

Problem je bio u tome što Warriorsi nisu pobjeđivali. Dobar dio sezone bili su izvan kruga momčadi koje bi trebale igrati post sezonu. Onda je sve u klubu potresla iznenadna smrt Dejana Milojevića, koji je bio više od pomoćnog trenera u Golden Stateu.
Steve Kerr je dovoljno veliki mačak kako ne bi znao da stvari mora mijenjati. Odlučio se za nižu petorku, odlučio se s Greenom zaigrati na petici, u nekim utakmicama je čak izbacio iz petorke Klaya Thompsona, a pronašao je u rosteru Traycea Jackson-Davisa kao rotaciju na visokim pozicijama. To potonje nije značilo samo da će Šarić gubiti svoju minutažu, jer ista je sudbina zadesila Kevona Looneyja, čovjeka koji je proteklih sezona bio važan igrač momčadi.

I evo nas. Do konca sezone ostalo je za odigrati samo deset utakmica, a u njima se Warriorsi grčevito bore kako bi ostali u play-inu na Zapadu. Trenutačno su na posljednjoj, desetoj poziciji koja vodi u play-in, imaju skor 38-34, ali im za vratom puše Houston koji je u strašnoj seriji s omjerom 37-35. Lakersi na devetom mjestu bježe sa skorom 41-32. Realno, Warriorsi ili Rocketsi će biti posljednja momčad koja će u play-in, ali i taj puki ulazak u postsezonu, barem kako to sada izgleda, neće puno toga značiti za momčad Steve Kerra. Iako je ovo trebao biti posljednji juriš jedne velike generacije, po svoj prilici to neće biti tako...

Daleko od svega

Dario Šarić je trenutačno daleko od početne petorke, ali ne samo od toga. On je trenutačno daleko od parketa. U posljednjih 11 utakmica na parket je ulazio samo u njih tri, i svaki puta kad bi ulazio tu je bila riječ o minimalnoj minutaži. Posljednji puta je zabio preko deset poena još tamo na početku veljače, prije All Star breaka.

I nema naznake da će se bilo što promijeniti. Ukupno je Šarić u sezoni na 8,1 poenu, 4,5 skoku, 3,3 asista u 62 odigrane utakmice. Ukupno je u NBA karijeri odigrao do sada 475 utakmica i na prosjeku je od 10,6 poena, 5,4 skoka i 1,9 asista. Po svemu sudeći, kad završi sezona, tražit će novi klub.

Postoji dosta razmišljanja o tome kako je ovo idealno vrijeme da se Dario Šarić vrati u Europu, da bude nositelj nekog euroligaša. Da krene putem koji je izabrao prije tri i pol sezone Mario Hezonja. Doduše, Šarić je godinu dana stariji od Hezonje, za nekoliko dana će napuniti trideset godina, a Hezonja je napravio break kad mu je bilo 26 godina.

Je li prvi dio sezone u kojemu je Šarić igrao pristojno, ma igrao je sasvim dobro, bila dovoljna reklama za neki novi NBA angažman pokazat će vrijeme koje će ubrzo stići.

Kada se govori o NBA budućnosti naša tri igrača, govorimo tu o Dariju Šariću, Bojanu Bogdanoviću i Mariju Hezonji, treba krenuti od činjenice da sva trojica jako dobro poznaju NBA ligu, tržište i okolnosti. Nije ovo više vrijeme u kojemu bilo kome od njih, a svaki je već u veteranskim NBA godinama, netko može prodati priču. Kako će, vrlo vjerojatno sva trojica istraživati tržište na koncu sezone, nitko od njih neće zaljubljeno poput kakve šiparice gledati na NBA ponude koje se budu pojavile. Status u momčadi onog tko ih bude želio bit će tu, čini se, važniji od visine ugovora.

Igra u velikoj momčadi

Jer, niti jedan od njih trojice ništa više ne mora. Hezonja ima tu komociju da je vruća roba u Euroligi, ali, kad bi se poželjeli vratiti u Europu, to bi istog trena postali i Dario Šarić i Bojan Bogdanović. Ovisit će samo o njima i njihovim odlukama.

Na kraju dana, Dario Šarić, kako god to na koncu bude ispalo, profitirao je od ove sezone. Jer, igrao je u velikoj momčadi, okružen s budućim članovima Hall of Famea. I to će ostati nešto čega će se uvijek sjećati. NBA je ponekad biznis u kojemu se ne odvija na terenu baš sve kako bi ti želio, a da pri tome na to i ne možeš baš previše utjecati.

Dario Šarić je imao tu nesreću da je za njega išlo sve kao podmazano samo u onom uvodnom dijelu NBA karijere, u Philadelphiji. Do i dalje nerazumljivog trejda u Minnesotu. Baš kod Toma Thibodeaua, kod kojega se sad muči Bojan Bogdanović.

Opet, Šiši je dovoljno mlad, ispred njega je još najmanje pet godina vrhunske košarke kako bi zaključio karijeru na način na koji ju je i počeo. Kao pobjednik.

U svemu tome, naravno, postoji i reprezentacija. Koja se nada da bi mogla u nekom ludilu izboriti Igre. Dario Šarić će biti prvi koji će stići na pripreme sredinom lipnja i zaraznim optimizmom uvjeravati sve oko sebe kako je to moguće. On će u svemu onome što se ove sezone dogodilo u Golden State Warriorsima pronaći dodatni motiv. U to se možete okladiti.