Bio je spreman stisnuti zube! Evo što nam je Bogdanović rekao na dan završetka karijere

Bojan Bogdanović je odlučio u nedjelju objaviti da je zatvorio igračku poglavlje u svojem životu. Jedan od najvećih hrvatskih košarkaša, svakako najveći nakon one generacije iz Barcelone 92, čovjek koji je za karijere postao najbolji strijelac svih vremena košarkaške reprezentacije, ali i najbolji hrvatski strijelac u NBA ligi, u svojoj 36. godini životu odlučio je zaključiti karijeru. Lani je u play-off utakmicu koju je igrao za New York ozlijedio stopalo, na njega je pao Nicolas Batum i Bogdanović se u međuvremenu podvrgnuo dvjema operacijama ne bi li sanirao stopalo. Na koncu, nakon posljednje operacije koju je obavio u Portugalu, dobio je liječnički signal da bi se mogao vratiti na teren, ali bi usput riskirao novu ozljedu, silne težine i tu je pala odluka da to više nema smisla.

Doduše, Bogdanović je u međuvremenu imao imao garancije od nekoliko NBA klubova da s njima može potpisati ugovor za novu sezonu, ali nije želio ulaziti u taj rizik i zaključio je da je priča gotova.

Na svom Instagram profilu oprostio se ovim riječima...

"Ponekad u životu ne biraš trenutak. On izabere tebe.

Nakon 14 mjeseci borbe s ozljedom stopala, dvije operacije i bezbroj pokušaja da se vratim na teren, došlo je vrijeme da zatvorim jedno poglavlje.

Nakon više od dva desetljeća provedenih na parketu, stigao je trenutak da se oprostim od košarke. Ne samo kao sporta, već i kao dijela sebe.

Teško je u nekoliko rečenica opisati sve što mi je košarka dala. Oblikovala me kao sportaša, ali još više kao čovjeka.

Od djetinjstva u Mostaru, prvih koraka kroz nogomet i vaterpolo, ovaj put bio je sve osim običan.

Imao sam privilegiju igrati za klubove koji su ostavili trag u europskoj i NBA košarci.

Od Mostara i Zrinjskog, preko Real Madrida i Murcije, pa do Cibone i Fenerbahçea, svaki dres nosio sam s ponosom.

NBA etapa donijela je novu razinu izazova i iskustva. Nosio sam boje Brooklyn Netsa, Washington Wizardsa, Indiana Pacersa, Utah Jazza, Detroit Pistonsa i New York Knicksa.

Svaka stanica ostavila je trag. Svaki dres imao je svoju težinu.

Iznad svega bio je hrvatski grb na prsima.

Reprezentacija nije bila samo dužnost. Bila je čast, emocija i identitet.

Nositi boje Lijepe Naše, od kadetskih dana do seniorske razine, bila je najveća odgovornost, ali i najveći ponos.

Hvala trenerima, suigračima, liječnicima, navijačima, svim klubovima i svima koji su na bilo koji način bili dio mog puta.

Posebno hvala mojoj obitelji. Vi ste bili temelj u svakom usponu i svakoj sumnji.

Zatvaram jedno poglavlje, ali ljubav prema igri ostaje.

Nisam stigao do kraja. Stigao sam do druge strane početka..."

Kad smo se čuli u nedjelju, Bogdanović je rekao i da bi stisnuo zube, pokušao odigrati još sljedeću sezonu da reprezentaciju iduću ljeto čeka neko veliko natjecanje, ali prvo sljedeće je zakazano tek za 2027. godine. Ako se na njega plasiramo. A Bojan Bogdanović bi tada mogao biti u hrvatskoj košarci, ali u nekoj drugoj funkciji, a ne onoj na terenu u statusu kapetana Hrvatske...