Šare: Poziv u A reprezentaciju je dječački san svakog mladog košarkaša

"Još Hrvatska (košarka) ni propala", česta je misao koja se vrti po medijima i društvenim mrežama nakon netom završenog U20 EuroBasketa. Da, Hrvatska se vratila u A diviziju i vide se, negdje iz daljine, zrake sunca koje dolaze nakon učestalih kiša. Ali polako, ne treba odmah "praviti ražanj" dok je zec još u šumi. Polako… Baš kao što je na svjetla košarkaške pozornice stigao Niko Šare.

Polako i postepeno. Mladi Zadranin je tek prošle godine okusio dres mlade reprezentacije, nakon sjajne sezone u Jazinama. Koračić, po koračić, Šare je došao u Cedevitu Junior, gdje je s vremenom postajao sve bitniji igrač, a naposljetku i ključni projekt kluba. Sljedeća sezona u potpunosti bi trebala biti njegova jer bi Šare trebao dobiti ključeve tima u svoje ruke. Igrajući ABA 2 ligu, Šare je prošle sezone zabijao gotovo šest poena, uz 1,4 asistencije i 1,6 skokova po utakmici, dok je u domaćem prvenstvu bilježio 8,6 poena, dvije asistencije te 2,2 skoka po utakmici. Jako fine brojke, za prvu sezonu u elitnom razredu hrvatske košarke. Sve je to izbacilo Šaru na površinu te je kao kapetan vodio U20 reprezentaciju do finala B divizije te povratka u A diviziju. Na tom putu Šare je zabijao 11,3 poena, uz nešto više od četiri asistencije i pet skokova po utakmici. Tako je, igrajući još i sjajnu obranu, uvršten u najbolju petorku turnira. Šlag na tortu Šarinog truda, strpljenja i košarkaškog sazrijevanja stigao je, kada je dobio poziv izbornika Tomislava Mijatovića te Šare već u petak odlazi na novo reprezentativno okupljanje, ono o kojem je kao dječak sanjao.

Zasigurno se još nisu slegli dojmovi s EuroBasketa.

- Kad podvučemo crtu možemo biti stvarno zadovoljni kako je sve ispalo. Mislim, kako na početku dosta ljudi nije vjerovalo da možemo napraviti ovo što smo napravili. Naravno, na kraju ostaje žal za tim prvim mjestom, ali eto možda je malo ponestalo koncentracije i energije. Stvarno mislim da možemo biti zadovoljni i mi igrači i cijeli stožer, a nadam se i ljudi oko nas koji su nas pratili, jer smo odigrali jedan dobar turnir i vratili Hrvatsku tamo gdje pripada. Na sljedećim generacijama je samo da održavaju taj kontinuitet i da se bore s najjačim ekipama u Europi.

Kako je biti kapetanom momčadi koja je nakon dugo vremena uspjela, barem na kratko, vratiti osmijehe na lica košarkaških zaljubljenika?

- Kad me trener Petar Babić pitao jesam li spreman nositi kapetansku vrpcu, odmah sam, naravno, rekao da jesam i znao sam kolika je to odgovornost. Voditi jedan tim, ali ne običan, već tim hrvatske reprezentacije. U jednu ruku je bio i pritisak, a u drugu – gušt. Kad prvi istrčavaš s ekipom, u tom dresu… Stvarno je bilo lijepo i drago mi je što sam bio kapetan i što je na kraju sve ispalo kako je ispalo.

Igrali ste brzu i modernu košarku, gotovo uvijek s dva, a nekad i s tri beka u petorci.

- Na bekovskim linijama smo stvarno bili jaki. Imali smo dosta igrača koji su okusili Premijer ligu, ABA ligu ili ABA 2 ligu, tako da su nam bekovi bili nominalno jača strana nego centarska linija pa smo otprilike i znali kako će se igra odnositi. Brža i agresivnija košarka, gdje su zapravo glavni igrači bekovi. Naravno da mi se sviđala ta košarka jer sam tako igrao i prijašnjih godina. Na kraju je bilo dobro, ostvarili smo dobar rezultat. Imali smo stvarno dobrih šuterskih partija, što se moglo i očekivati s obzirom na igrače koje smo imali u rosteru.

Dojam je da su kemija i energija bile na vrhunskoj razini. Je li to bio vaš najjači adut na ovom prvenstvu?

- Mislim da je. Počevši od stručnog stožera koji je jako mlad i oni su zapravo, od Petra Babića, Edija Račkog, Stipe Čubrića, prošli sve što smo i mi sad prolazili. Oni znaju u kakvoj smo mi situaciji i tome su se prilagođavali. Na taj način smo uspjeli stvoriti posebnu kemiju i bili smo kao obitelj. Van terena smo se svi družili i to se sve onda prenese na teren. Shvatili smo da ego trebamo staviti po strani, da smo svi individualno vrhunski igrači, ali da se treba podrediti timu i dati svoj maksimum na oba kraja terena.

S izbornikom Petrom Babićem surađivali ste u Cedeviti, a sada i u reprezentaciji.

- Petar Babić je prije svega odlična osoba, odličan čovjek, pun iskustva. On je meni u Cedeviti jako puno pomagao, jako puno smo individualno trenirali, davao mi je puno savjeta. Smatrao sam kako ću pod njegovim vodstvom biti ključni igrač i tako je i bilo. Naša međusobna komunikacija je bila odlična i sve što je on meni govorio, ja sam prenosio ostalima.

Sjajne predstave dovele su vas i do petorke turnira.

- Do petorke turnira došao sam prije svega zbog ekipe. Ekipa uvijek izbaci pojedinca, tako je ovaj put ispalo da sam to ja. Bilo je tu još ostalih odličnih igrača koji su odigrali dobar turnir. Zahvalan sam zbog toga, ali sve pohvale idu i ekipi i stožeru.

Nakon kraće pauze priključujete se A reprezentaciji.

- Stigao mi je poziv za A reprezentaciju. Naravno da sam jako ponosan i ogromna mi je čast jer je to dječački san svakog mladog košarkaša, svakog djeteta koji igra košarku. Na tom putu bi se posebno htio zahvaliti treneru Mariju Mandiru i Roku Jurlini i naravno ljudima u Cedeviti, treneru Dinu Repeši, Petru Babiću i Mati Skelinu. Zapravo zbog svih njih je došao taj uspjeh, odnosno moj rad je došao na naplatu. Već prošle godine sam bio pozvan na širem popisu, ali ovo mi je prvi put da idem na okupljanje, gdje ću biti na treninzima s velikim zvijezdama hrvatske košarke.

Niste klasični razigravač, kako bi opisali sebe kao igrača?

- Moja je želja igrati jedinicu, da budem moderan razigravač, jer sam visok i smatram da imam "size". Smatram da sam igrač koji voli dodati loptu, koji nije samo da će nabijati statistiku, kojem nisu toliko bitni poeni. Volim razigravati i činiti druge suigrače sretnima, što smatram da se moglo i vidjeti na ovom turniru. Volim igrati i obranu, jer smatram da sve to kreće iz bekovskih linija.

Koliko ste napredovali kroz premijernu prvoligašku sezonu u Cedeviti Junior?

- Brdo! Baš nemam točnu riječ, jer je ta riječ ogromna. Prije svega, počeo sam smanjivati dječačke pogreške. Naravno, njih još ima, treba još raditi. Postao sam i puno zreliji u igri, počeo sam čitati situacije. Razlika je velika između Premijer lige i Prve muške lige. U Premijer ligi se traži puno više razmišljanja, pravovremenih odluka, jer ako napraviš grešku – ideš na klupu.

Što očekujete od sljedeće sezone?

- Očekujem da ću se kroz ovu sezonu još više razviti i da ću napredovati kao igrač. Nadam se da ću imati dobru minutažu ove sezone i da ću to iskoristiti na najbolji mogući način, kako bih iduće sezone mogao ići stepenicu više.

Stepenica više je možda Zadar?

- Ha, ha, postoje ljudi u klubu koji su plaćeni za taj posao, a ja ću vidjeti kakve ću ponude imati pa ću odabrati najbolju, zaključio je Šare.