Srbi se nakon šokantne smrti svog sportaša sjetili ispovijesti o Draženu: ‘Priče o njemu su nas uništile‘

Nesretne vijesti iz Amerike potresle su košarkaški svijet. Bivši srpski košarkaš i trener Dejan Milojević preminuo je u 47. godini života zbog posljedica srčanog udara. Igrači LA Clippersa, ali i ostatak košarkaških fanatika, toplim se porukama opraštaju od voljenog lica.

Susjedni mediji ističu da je oduvijek bio vizionar i borac, pa je tako jednom prilikom (2004. godine) zaigrao za Partizan iako je ranije istog dana završio na infuziji. Milojevića mnogi nazivaju i tvorcem Nikole Jokića, ponajboljeg košarkaša današnjice.

Naslovnice srpskih portala prepune su toplih priča o Dejanu Milojeviću, a prisjetili su se i posebnog govora. U podrastu "Sa Lukom i Kuzmom" jednom je prilikom govorio o završetku igračke karijere. Umirovio se 2009. u Partizanu. Želio je igrati i duže, no spriječili su ga problemi s koljenom.

- Shvatio sam da mi je tijelo pred raspadom, mnogo toga radili smo pogrešno. Pričamo o fizičkoj spremi. Svi ti kilometri trčanja bili su potpuno besmisleni, uopće se nisu osjetili tijekom utakmica. Nakon igračke karijere pričao sa s odličnim kondicijskim trenerima, i oni kažu da smo radili besmislene svari. Znali smo imati po tri treninga bez lopte dnevno. Čemu to? Trčiš od jutra do sutra - govorio je Milojević.

U istom razgovoru istaknuo je da uvelike cijeni Dražena Petrovića, ali i da je naš legendarni košarkaš "zadužio" njegovu generaciju.

- Dražen je mnogo napravio za košarku i jedan je od najboljih igrača ikada, bez dileme. No, sve te priče i legende koje su o njemu kružile poslije su nas uništile. Pričalo se kako Dražen trenira osam sati dnevno. Ne znam je li to točno ili ne, ali tad sam si rekao "Ako može Dražen, mogu i ja". Gurao sam tako jedno dva mjeseca, raspadao sam se. Nisam sebi mogao priznati da ne mogu nešto što Dražen može. Tijelo mi je drhtalo i dok sam ležao, tada sam shvatio da ću se razboljeti i ozlijediti. Stvarno nije bilo normalno to što smo nekada radili - zaključio je Milojević priču.

Također, jednom prilikom kazao je da još kao igrač bio uvjeren da bez košarke u svojoj svakodnevici ne može biti zadovoljan čovjek. Tom stavu ostao je vjeran do kraja života.