Spektakl u Sarajevu, a u Splitu nije bio interesa za film o hrvatskoj legendi: ‘Iskreno, za mene je to sramota‘

Sabahudin Topalbećirević Baho dobro je poznat hrvatskim ljubiteljima sporta. Kao sportski komentator godinama je prenosio za područje Bosne i Hercegovine utakmice nogometne reprezentacije Hrvatske, ali signal tadašnje TV Bosne i Hercegovine bio je dostupan skoro u cijeloj Hrvatskoj a posebno su ga voljeli i cijenili u Slavoniji i u Dalmaciji gdje se mogla gledati TV BiH a kasnije i Federalna televizija. U jednom intervju nekadašnji nogometaši Hajduka Bulent Biščević i Almir Turković, ispričali su anegdotu da su u Splitu kada bi bila neka dobra utakmica, tražio se kanal gdje prenosi "popularni Baho".

- Još 1994. godine radio sam prijenos utakmice Italija – Hrvatska, kada je Hrvatska pobijedila u Palermu. Mnogi će reći, a ja se slažem, da je to istinski početak stvaranja reprezentativnog hrvatskog nogometa koji je do danas stekao ogromnu slavu i Hrvatska je u nogometnom smislu velesila.

Dosta generacija sam ispratio radeći u isto vrijeme utakmice moje zemlje Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Mnogo je utakmica bilo ali se najradije sjećam one pobjede nad Njemačkom 3:0, još 1998. godine, zatim nad Engleskom na Wembleyu 2007. (3:2) i opet nad Njemačkom na Europskom prvenstvu 2008. (2:0). Radio sam i utakmice na Europskom prvenstvu 2021.godine ali onu odlučujuću u Splitu protiv Rusije za plasman na Svjetsko prvenstvo.

Trideset godina komentatorske karijere, mnogo toga je iza vas ali u posljednjih nekoliko godina snimili ste četiri sjajna dokumentarna filma, od toga tri o velikanima nogometa s ovih prostora - Draganu Džajiću, Ivici Osimu i Ćiri Blaževiću. Ocjena svih onih koji su gledali da su to priče pune emocija, podsjećanje na velike trenutke u njihovim karijerama. Kako ste uspjeli da tako velike sportiste "nagovorite" da Vam daju povjerenje i "otvore dušu"?

- Dugogodišnje je to druženje u koje se utkalo povjerenje. Vidjeli su da znam dosta o sportu, da nemam nikakvu lošu namjeru i onda to ide lakše. Moram reći da su to poznanstva, slobodno mogu reći prijateljstva koja dugo traju, s nekima i više od 30-35 godina. Iz svakog tog filma se može puno naučiti o tome kako se postaje i sportaš i čovjek, jer su to ljudi koji su ostavili veliki trag u nogometu i na europskom i svjetskom planu, ne samo našem ovdje, regionalnom. Sretan sam što smo to snimili dok su Osim i Ćiro još bili živi, jer danas imamo dokumentirane njihove priče, s Ćirom sam osim filma, uradio i serijal, jer kada razgovarate s takvim ljudima koji su imali nevjerojatne karijere, bude vam žao svake rečenice koja je izgovorena, da se ne iskoristi. Jako mi nedostaju Osim i Ćiro. To su dva čovjeka s kojima sam znao dugo sjediti, pričati i uživati. S Osimom isključivo o nogometu, a s Ćirom o svemu pomalo. Jako sam ih volio, cijenio i poštovao. Ovacije, suze nakon premijera u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu meni su najbolja povratna informacija.

S nogometa na košarku. Slijedi velika priča o Toniju Kukoču, jednom od najvećih europskih sportaša svih vremena. Kako ste dogovorili, što očekujete i kada će se i gdje film prikazati.

- Toni ja smo generacijski blizu, on je bio veliki as a ja sam pratio njegovu karijeru, prvo kao navijač, a kasnije i kao sportski novinar. Prvi put smo se vidjeli još u Sarajevu 1991., na revijalnoj utakmici, gdje je bio uvjerljivo najbolji u svakom segmentu. Kakve je samo ovacije tada doživio od sarajevske publike u Skenderiji. Mislim da se toga ni ne sjeća. Drugi put 1999. u Francuskoj, kada su Hrvatska i Bosna i Hercegovina bili u istoj grupi. Mislim da se i toga ne sjeća haha. U vrijeme korone, kada je sve stalo i kada smo ostali zatvoreni u kućama, što je za mene kao izuzetno aktivnog čovjeka bilo dosta teško, shvatio sam da moram nešto raditi. A kako je sve prešlo na online sistem, pomislio sam zašto ne bih i ja radio preko društvenih mreža uživo intervjue sa sportašima, koji su kao i mi, silom prilika, možda prvi put u životu, bili zatvoreni. Razgovarao sam tada s Pjanićem, Bilićem, Musom, Đedovićem, Teletovićem, Musemićem, Džumhurom i brojnim drugima. A onda zahvaljujući prijateljima iz Dubrovnika, dobio broj telefona i stupio u kontakt s Tonijem Kukočem, baš u danima kada se počeo na Netflixu prikazivati "The Last Dance", genijalna serija o najvećem košarkašu svih vremena Michaelu Jordanu. Svi su se pitali zašto nema Tonija, a znamo da se pojavio tek u četvrtoj epizodi. Mislim da sam prvi u Europi tada razgovarao s Tonijem, bio je super razgovor za SPORT KLUB. Nakon toga bismo se čuli preko telefona i došli na ideju o snimanju filma. Toni je skroman, nenametljiv i na samom početku se nećkao a onda pristao. Film se snima od početka godine, već je snimljeno više od 30 sugovornika u Chicagu, Splitu, Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i polako smo došli do faze kada ulazimo u montažu. Siguran sam da će film "Toni Kukoč- Magical Seven" privući ogromnu pažnju ljubitelja sporta, posebno košarke, a moram vam reći da su i u SAD-u iskazali veliko zanimanje, kao i da se sprema promocija u Chicagu, naravno nakon Sarajeva.

A Tonijev rodni Split?

- Kako sada stvari stoje u Splitu je neće biti, jer niti znam s kim treba razgovarati niti su oni s kojima sam razgovarao pokazali neku susretljivost. Iskreno, za mene je to sramota, jer mislim da se ovakav film mora prikazati i u Splitu i u Zagrebu.

Premijera je u Sarajevu u sklopu velikog međunarodnog sportskog simpozija koji se ove godine održava dvanaesti put, a Vi ste osnivač i idejni tvorac ovog događaja?

- "SIMPOSAR 2023" bit će održan 13. i 14. rujna u hotelu Hills u Sarajevu. Ove godine, već prvu noć, bit će svjetska premijera filma o Toniju, pripremamo i očekujemo jedan spektakularan događaj, ogromno je zanimanje i nadamo se da će na promociji biti nekoliko tisuća ljudi. Toni sa suprugom Renatom dolazi dva dana ranije i biće prisutan i na pres konferenciji, na promociji filma a drugi dan i u jednoj košarkaškoj debati zajedno s Pavličevićem, Pešićem, Maljkovićem i drugim istaknutim sportskim radnicima.

Inače, prije premijere filma, Simposar će dodijeliti 12 nagrada za životno djelo velikim sportašima iz regije i Europe a bit će s nama između ostalih i Ivica Šurjak, Rade Bogdanović, Miloš Šestić, Božo Maljković, Stojko Vranković, Željko Jerkov, Mehmed Baždarević, Nenad Bjeković, Mario Primorac i još mnogi drugi, prava revija vrhunskih sportaša.

Kakav je Toni bio u filmu, možete li nešto izdvojiti?

- Rječit, pametan, skroman, jednostavan, nasmijan i duhovit. Snimali smo ga u prostorijama i dvorani Chicago Bullsa, gdje i dalje omiljen, zatim na golf terenima gdje dominira, tri puta je za redom prvak. Dakle tri puta europski prvak s Jugoplastikom, tri puta NBA prvak s Chicagom i sada tri puta u golfu. Jednostavno, potrebno mu je samo dati loptu, on postaje prvak sigurno.

Snimali ste ga i u Splitu?

- Bilo je vrlo emotivno u dvorani kada se susreo sa zaposlenicom koja je radila kada je Jugoplastika osvajala sve te titule a sada se sprema za mirovinu. Taj susret u Splitu je i njega i mene emotivno iscrpio, stao je pred kamere, iako je prolazio dosta težak period, bilo je to nekoliko dana nakon što je ostao bez oca, kojeg je često u filmu spominjao kao jednog od najzaslužnijih za njegov uspjeh. Zamislite, njegov otac je od početka njegove karijere prikupljao sve članke koji su o njemu izašli, sve to lijepo sortirao, čuvao godinama. Zamislite kakva je to arhivska građa.

Imate još iznenađenja na simpoziju ?

- Posebno moram izdvojiti HNS na čelu s gospodinom Kustićem koji nam dolazi šesti put, jer je NS Hrvatske već godinama najbolji u regiji, a očekujemo Mandžukića, Olića, Pletikosu i izbornika Dalića koji je bio s nama 2019. Želimo saznati iz prve ruke kako Hrvatska opstaje tako visoko u svijetu nogometa, s posebnim osvrtom na posljednjih pet godina, dva svjetska prvenstva i Ligu nacija. To je za mene, a vjerujem i brojne druge sportske radnike, fenom svjetskog nogometa.

Bit će i inozemnih gostiju?

- Još bih dodao sudjelovanje u radu "Simposara" i čovjeka koji će također dobiti nagradu za životno djelo, a riječ je o jednom od najbolji nogometnih stručnjak u povijesti ove igre. Dolazi nam Marcelo Lippi sa suprugom, dovoljno je reći prvak svijeta s Italijom 2006. i klupski prvak Europe s Juventusom 1996. Istinska legenda. Dakle, u dva dana, u Sarajevu istinski festival sporta.

Na kraju je želio dodati još nešto.

- Moram naglasiti da mi je posebno zadovoljstvo i čast da Sportske novosti prate ovaj događaj, moje najdraže štivo još od dječačkih dana, posebno kada su Safet Sušić i Predrag Pašić bili proglašeni za najbolje igrače bivše države u izboru SN. Drago mi je da ste opstali ali i da ste i dalje lider u regiji.