Po svemu sudeći Cibona je preživjela još jedno turobno ljeto i krenut će u novu sezonu. Za razliku od lanjske, ovoga bi puta mogla zaigrati od starta sezone sa svim potpisanim igračima, jer bi do konca ovoga tjedna i posljednji vjerovnici trebali biti plaćeni ili dogovoreni, kako bi se s HKS-a skinula blokada koja traje od konca sezone 2022./23.

Za navijače zagrebačkog kluba to su dobre vijesti, egzistencijalno važne, jer će klub i dalje postojati. Doduše, baš ništa ne jamči kako Vukovi i dalje neće životariti.

Chris Thomas nema licencu

Posljednjeg tjedna pripreme Vukova za novu sezone poveo je Bariša Krasić, koji će, sasvim je jasno, voditi momčad i u hrvatskom prvenstvu sljedeće sezone. No, Krasić neće biti prvi trener Vukova, jer se u Zagrebu uprizorio Chris Thomas, američki trener kojega investitori već duže vrijeme guraju pod Toranj. Riječ je o 44-godišnjem stručnjaku koji nije imao igračku karijeru, nego se trenerskom poslu posvetio već kao dvadesetogodišnjak na sveučilištu Dayton kojega je pohađao. Veza s ovim prostorima datira još od 2013. i 2014. godine kada je bio jedan od asistenta u slovenskoj reprezentaciji, da bi u sezoni 2018./19. samostalno vodio Zlatorog iz Laškog. Samostalno je bio trener i egzotičnim destinacijama poput Malezije, Portorika ili japanske druge lige. Ostalo je vrijeme bio asistent, a posljednji posao bio mu je kao asistent na Long Island Universityju.

Chris Thomas ne može voditi utakmice u hrvatskom prvenstvu jer u svojoj biografiji nema osvojen trofej, a samim time ne može imati niti licencu za voditi momčad prema pravilima HKS-a.

No, tu nije jedina kvaka što se tiče Thomasa. Naime, njega će plaćati grupacija ljudi koju već neko vrijeme nazivamo investitorima, ljudi koji pune Skupštinu klubu, a koji su u klub unijeli oko milijun i pol eura u posljednje tri godine. I ništa već barem godinu i pol dana.

Oni nisu sudjelovali niti u plaćanju i dogovaranju skidanja blokada na HKS-u, teške oko 600.000 eura. Sav taj novac nabavljen je iz hrvatskih resursa, a velikim dijelom angažmanom zagrebačkih prijatelja kluba.

Isti nisu bili za dolazak Thomasa, koji može voditi momčad samo u ABA ligi, a investitore su izvijestili da ga oni nemaju od kuda plaćati i da on može biti u Zagrebu samo ako će ga plaćati investitori stranci.

I to je sada neki načelni dogovor. Ti investitori bi trebali plaćati Thomasa, a on želi još dva igrača. Jedan je 30-godišnji play Cat Barber, koji je lani igrao za Porto, a traže još jednog centra.

Sve ostalo je u hrvatskoj režiji. A ona znači da će za Cibonu sljedeće sezone igrati Krešimir Radovčić, Ivan Perasović, Domagoj Vuković, Sven Smajlagić, Filip Bundović, pregovora se još s Ivan Majcunićem, a tu su i klinci Borna Katanović, Josip Pavković i Bruno Bubalo. Cibona je dovela i tri pojačanja iz Hrvatske. Iz Dubrave je stigao švicarski reprezentativac Toni Ročak, iz Šibenke Luka Skorić, a iz Škrljeva Vigo Bart.

I to bi trebala biti slika Vukova u novoj sezoni. Naravno, i dalje je iznad kluba puno upitnika.

Prije svega je tu status investitora koji su zarobili klupska tijela, a da se čekalo njih, da se nisu pokrenuli privatni angažmani ovoga ljeta, klub više ne bi postajao.

Što će biti sutra? Klub treba jednostavno osloboditi omče investitora u koje nitko više ne vjeruje, niti u njihove priče. Trebalo bi uz suradnju Grada završiti i proces preoblikovanja, a posve je jasno da se prvotni plan prema kojemu bi investitori postali i novi vlasnici pretvara u utopiju.

Bajke predugo traju

Za Cibonu postoje zainteresirani domaći ljudi, a bajke s investitorima u rasponu od indijskih svadbi do razvojnih NBA klubova pretvorile su se u karikaturu.

Jest, ti ljudi su uložili oko milijun i pol eura, a niti danas nije jasno čiji su to zapravo novci. Ima nekih koji sumnjaju da je tim novcima sanirana šteta kako bi nestali bilo kakvi dokazi o tome gdje su godinama nestajali milijuni pod Tornjem...

Sportski gledano, Chris Thomas vodi Cibonu, jer ima potpisan ugovor (on bi se, doduše, mogao pravno osporiti jer Thomas ne može do licence za Hrvatsku), ali to je priča u kojoj će se tek naći klub.

Uvijek, na kraju dana, tu postoji i Grad Zagreb, koji bi mogao raščistiti stvari u klubu, postaviti prinudnu Upravu i odvesti klub prema realnom preoblikovanju.

Jer i za cijeli hrvatski dio momčadi, jedino jamstvo su novci iz Hrvatske. Ostalo su sve bajke koje predugo traju. Ali, vjerojatno je za tako što bilo razloga...