Ozljede režiraju Eurobasket, a nokaut faza nije ni počela! Otpadaju ključni ljudi Srbiji, Litvi, Latviji...

Kada je kapetan Srbije Bogdan Bogdanović otpao iz šampionskih snova susjeda, bio je to šok, ne samo za Srbiju, nego i za cijeli Eurobasket. Jedan od najboljih igrača, najboljih bekova u Europi – a bekovi u pravilu osvajaju – već je u SAD-u na rehabilitaciji rupture mišića koju je zadobio u utakmici protiv Portugala.

Ali, to nije jedina ozljeda koja se dogodila u ogledima skupina A i B, koje se igraju u Rigi i Tampereu, jer je uslijedila prava lavina neugodnih vijesti.

Teško je pritom reći tko je najviše hendikepiran, iako se čini da bi to morala biti Latvija. Prvo se Luca Banchi, Talijan koji vodi Latviju još na ovom Eurobasketu, a onda će ga zamijeniti Španjolac Sito Alonso, suočio s ozljedom stasitog centra Andrejsa Gražulisa. Iako je to bio velik udarac za ambicije domaćina, još je teža spoznaja nastala zbog činjenice da su se u ponedjeljak ozlijedila dva playmakera. Ne jedan, nego dva. Prvi i drugi.

Prvo je stradao Arturs Žagars, a onda, kao da to nije bilo dovoljno, u samom finišu meča šepajući je na klupi otišla i Žagarsova zamjena na lopti Kristers Žoriks.

- Možda bi FIBA ipak trebala razmisliti o tome da poveća fond igrača za velika natjecanja. Ne mora ih nužno biti odmah prijavljeno više, nego bi dva, tri mogla biti u pričuvu i moglo bi ih se zamijeniti. U situaciji kada će oni najbolji morati odigrati devet utakmica, kada se igra dan za danom, kada se igra visokim intenzitetom, ozljede postaju realnost – kukao je Luca Banchi, ali to mu neće pomoći.

Gražulis je aut, vjerojatno i Žagars, a možda se skrpa tek Žoriks, iako je i to upitno. Latvija je ostala na devet igrača, a pritom i bez oba playa. Što je automatski odvaja od bilo kakvog statusa potencijalne senzacije u nokaut fazi. Jednostavno, s ovim brojem ozljeda, to više nije ista reprezentacija.

U velikim problemima je i Litva. Na turniru na kojem je definitivno preuzeo uzde ove reprezentacije i u toj se ulozi osjećao vrlo komotno, Litavci su ostali u ponedjeljak bez prvog playa i najvažnijeg igrača, uz Jonasa Valančiūnasa, bez Rokasa Jokubaitisa. Play Bayerna se u utakmici protiv Finske, i to nakon što je ubacio 16 poena i podijelio devet asistencija, prilikom jednog prodora srušio na parket i u velikim bolovima napustio teren. Nešto kasnije je otišao i put svlačionice, a sve se čini kako bi to mogao biti i posljednji put da smo ga vidjeli u dresu na ovom Eurobasketu.

- Žao mi je što smo izgubili najvažnijeg igrača naše reprezentacije, ali to su stvari koje se događaju. Nisam liječnik, samo sam trener. Vidjet ćemo kakva je situacija s Rokasom, obavit će dodatne pretrage. Ako smo ga izgubili, to je veliki udarac. Kažem, on nam je najvažniji – pričao je Rimas Kurtinaitis, izbornik Litve, o svom najvećem problemu.

Iako dominiraju turnirom, iako u prosjeku zabijaju 110 poena, što je pomalo nestvarno, problema imaju i Nijemci. Čim je sletio u Tampere, izbornik Alex Mumbrú dobio je tešku infekciju, zbog koje je morao biti hospitaliziran. I proveo je u bolnici u Tampereu gotovo tjedan dana. Reprezentaciju je u međuvremenu vodio Alan Ibrahimagić, pomoćnik. Mumbrú je izašao iz bolnice, ali ne očekuje se da stane ispred klupe uoči subote i početka nokaut faze.

Do tada bi se u sastav reprezentacije trebao vratiti i iskusni Johannes Voigtmann, koji je zadobio ozljedu zbog koje je otišao na dodatni pregled u Njemačku i nije bio u momčadi protiv Britanaca u ponedjeljak.

Srbe je, pak, dodatno zabrinuo udarac u rebra koji je pretrpio ionako suspektni Vasa Micić u meču s Češkom. No, odmah nakon utakmice Micić se javio s ohrabrujućim vijestima.

- Nije ništa strašno, bit ću u redu.

A Svetislav Pešić je cijelu situaciju oko problema koji su se pojavili u reprezentaciji glavnog favorita za zlato do početka Eurobasketa, pokušao vratiti na osnovne postavke. Od čovjeka koji je smirivao euforiju na svakoj presici uoči prvog podbacivanja na europskoj smotri, pretvorio se u onoga koji daje nadu. Iako, bilo je teško pratiti slijed misli...

- Pa zar mi možemo mijenjati naše ambicije? Kad bismo to učinili, bili bismo strijeljani. Znamo odakle dolazimo. Ambicije se ne mijenjaju s Bogdanovićem ili bez njega. Naš je prvi zadatak da spremimo meč s Turskom u srijedu. Nije situacija baš dobra, ali što možemo. Velika očekivanja nisu uvijek dobra. I realni ciljevi su teško ostvarivi. Najbolje bi bilo da nemaš velika očekivanja. Mi ih nemamo.

U pohodu na bilo kakav veliki trofej, osim forme, načina igre i kvalitete koju posjeduje onaj tko lovi najveće stvari, veliku ulogu igra i zdravstveni bilten. Uostalom, u Srbiji i danas slave zlato Svetislava Pešića sa SP-a 2002. osvojeno u Indianapolisu, a pritom ne spominju u kakvom je stanju finale tada pokušao igrati – Manu Ginobili.