U Slovačku je stigla s plus osam, iz Slovačke se vratila s minus sedam, nakon 45 minuta košarke. Ukupno je Cibona za jedan poen bila u ukupnom zbroju bolja od Prievidze i nakon osam godina opet će jesen provesti u skupini jednog od europskih kupova. Bio je to epilog jedne čudne utakmice u Prievidzi, utakmice u kojoj je na poluvremenu Cibona primila 63 poena i gubila 19 razlike, onda je zaostajala sredinom treće četvrtine i 21 razlike. I u posljednje tri minute ušla s minus 17, a da se drugačije rasplelo, mogla je ispasti i iz pozicije jednog od tri lucky-losera, za što nije smjela izgubiti 24 poena razlike.
Na koncu su se skupili, stigli do minus osam i produžetka, a u njemu izgubili s konačnih sedam. Dovoljno da krene ludilo. U kojemu je Ivan Rudež, kao da je kraj sezone, a ne tek treća utakmica, završio na rukama svojih igrača...
- Nisam očekivao da ću završiti u zraku, eto, ponijelo je sve...
Bila je to jedna mala euforija među Vukovima i među svima onima koji su ih pratili i koji u posljednje vrijeme doživljavaju samo neuspjehe i poniženja. Ovo je bio samo nastavak onih priča oko hypea koji se stvara oko Tornja. Pa i prolazak u skupinu FIBA Eurokupa, četvrtog po snazi europskog klupskog natjecanja, proslavljen je kao da se osvojio neki trofej...
- Kad se pogleda rezultat, a to je zbroj obje utakmice, mi smo slavili za jedan poen. Kad smo se okupili, kao cilj smo si zadali prolaz u skupinu, jaku skupinu koja nam je stigla u ždrijebu, željeli smo doći u priliku okušati se s tom razinom rivala. I nismo željeli varati košarku. Što se mene tiče, ja bih najsretniji bio da smo i u Slovačkoj dobili utakmicu. Stoga sam želio da ih u produžetku dobijemo, jer sam osjetio da su na koljenima. Pogodili su tada dvije trice na isteku napada iz očaja i tu se nekako spasili, ali u ukupnoj razlici mi smo bili ti koji smo u plusu.
Iako je Cibona, recimo, mogla izgubiti devet razlike i biti u cipelama u kojima je sada Prievidza. Mogla je stići u lakšu skupinu...
- Meni nije svejedno što će za jedno deset godina pisati u povijesnim knjigama. A pisat će da smo mi iz ovog para izašli kao pobjednici.
Na koncu, na zadnjoj minuti odmora bio je mali kaos na klupi, ispalo je kao da se nije znalo igra li se ili ne produžetak.
- Znali smo da je produžetak ako je osam razlike za Prievidzu, no tijekom utakmice stizale su oprečne informacije. Usput, u dvorani nije radio semafor, pa smo imali svojeg čovjeka na zapisničkom stolu, pazili na klupi na rezultat...
Idemo sad na onaj dio koji nije bio dobar. Primiti 63 poena za prvih dvadeset minuta je puno previše. Ponovno je igra pala nakon uvodnih rotacija, kad je na teren ušla druga petorka...
- Justin Roberson mora pametnije odigrati, jer je skupio opet brze prekršaje. Nadalje, jako smo krvarili u ranom picku, a na suprotnoj strani bio je brz, prodoran play koji je to kažnjavao, ulazio u reket, stvarao višak. Nismo bili dobri ni u close-outu. Primili smo i tri otvorene trice, a sve to je punilo Prievidzu samopouzdanjem...
Na kraju utakmice Žan Mark Šiško kazao je kako je bilo jako vruće u svlačionici Vukova na poluvremenu. Što je to bilo?
- Ha, poluvrijeme kao poluvrijeme, bio je neki jači govor. Morali smo se nekako prilagoditi, posebno u obrani. I uoči sezone sam najavio kako se ova momčad neće predavati i to se opet potvrdilo. Odbili smo se predati.
Uza sve to, bio je tu i Žan Mark Šiško. Čovjek dvije godine nije igrao košarku, a onda je u trećoj utakmici po povratku ubacio 26 poena, skupio deset skokova i podijelio devet asistencija. Da Cibona ima bolje centre, centre koji mogu uvijek primiti dodavanje, Šiško bi otišao na debeli triple-double, s valjda 15-ak upisanih asistencija. Je li to tko mogao očekivati kad se pojavio na prvom treningu prije mjesec i pol dana?
- Uvijek ideš s nekom pozitivnom vjerom i visokim očekivanjima. Nadaš se da će se ovakve utakmice dogoditi, ne samo kod Šiška, nego kod svih. Šiško se osjeća ugodno u ovoj momčadi, u ovom sustavu i on itekako osjeća povjerenje koje dobiva. Ono što ja želim od njega i ono gdje ga ja vidim jest da želim da bude i igrač izolacije, jer to do sada nije radio u svojoj karijeri. Želim da bude igrač poena, to je dimenzija više za njegovu košarku, to je nešto što nije imao u svojim ranijim sezonama, a ja mislim da je to u stanju.
Ono što je Cibona radila drugačije u odnosu na prve dvije utakmice, jest i post igra Šiška i Robersona, važna jer Cibona na visokim pozicijama nikako ne može stvoriti dubinu...
- Imali smo prednost u visini na poziciji jedan i dva, pa smo to pokušali iskoristiti.
Ta visoka linija i dalje je pod najvećim upitnicima. Za sada je roster ovakav i Rudež se jedino može zatvoriti u dvoranu i pokušavati iz dana u dan biti što je moguće bolji s ovim rosterom.
- Nama je od 11. kolovoza, od prvog sastanka i treninga, u glavama samo bila Prievidza. Naravno da nisam prezadovoljan nekim stvarima, ali važno je da smo mi kraj prvog cilja koji je bio postavljen ispred nas stavili kvačicu. Mi nismo tempirali formu za Božić, mi smo morali proći kako god znamo prvi pick sezone. Sada je vrijeme za analizu, za vidjeti što može biti bolje u obrani, što u napadu...
I Cibona je stigla do FIBA Eurokupa, a upravo u tjednu kad bi trebala krenuti s igranjem FIBA Eurokupa, na programu je početak ABA 2 lige. Što sad s tim, s natjecanjem za koje su iz kluba govorili još proljetos da ga neće igrati...
- Za petak je najavljen sastanak na tu temu.
A kakvo je mišljenje o tome Ivana Rudeža?
- Ne bih to komentirao.
Što je i razumljivo, jer to nije posao trenera. Iako, vrijedi notirati kako bi po rasporedu Cibona za vikend, 11. ili 12. listopada trebala igrati utakmicu domaćeg prvenstva protiv Šibenke, onda u ponedjeljak, 13. listopada dočekati TFT Skoplje u ABA 2 ligi, a zatim u srijedu, 15. listopada igrati u Prizrenu protiv Baškimija prvo kolo FIBA Eurokupa. S ovim fondom igrača, sa samo deset igrača u rotaciji, takav program bio bi ravan samoubojstvu i Cibona bi u tom slučaju patila baš u svim natjecanjima. No, pričekajmo petak. Otkazati ABA 2 ligu bilo bi logično...
I za kraj, Rudež je rekao pokoju i o protivnicima u FIBA Eurokupu.
- To su momčadi koje su na visokoj razini. Baškimi ovisi od sezone do sezone o volji vlasnika. Ako je proračun veći, onda je to momčad sposobna biti nagazna mina svakome. Francuzi i Talijani imaju iskusne igrače u svojim momčadima, oni vole svoje veterane. I ne čudi me što za Dijon igra Holston s 39 godina, ali ima tu još opakih igrača poput Owensa, Bibbinsa. Rekao bih da je Dijon Prievidza na steroidima. I lijep je to izazov, motiv za sve igrače. Reggiana ima iskusnog Grka na trenerskoj klupi, nezgodnog centra, puno stranaca. Samo usput, kad smo već kod stranaca. Slovačka je liga odlučila ove sezone kako svaka momčad može imati bez limita igranja šest stranaca. Nekada ih je bilo moguće imati četiri. Napravili su to kako bi ojačali, popularizirali košarku i domaću ligu...
Kod nas je još uvijek pravilo da u momčadima mogu biti četiri stranca, od kojih u isto vrijeme samo dva smiju biti na parketu. S obzirom na promijenjeni porezni zakon i mogućnost da više novca ulazi u klubove, pa i europski iskorak naših klubova, nameće se pitanje treba li naše pravilnike malo relaksirati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....