Sezona je za Goricu i Josipa Sesara počela idealno. U prva tri kola imali su čisti skor, a pri tome su svladali dva ABA ligaša, U Velikoj Gorici pali su Split i Zadar, na gostovanju je upisana pobjeda protiv Zaboka. U četvrtom kolu, a ono se igralo 10. listopada, Gorica je izgubila od Cibone i spremala se za peto kolo kad je u Veliku Goricu trebala stići Šibenka.

No, ništa od toga. Tu se pojavio prvi slučaj zaraze u momčadi, onda su na njega nalijepila još dva, Gorica je željela s preostalih devet igrača na rosteru odigrati protiv Šibenke, po nogometnom modelu (igraju zdravi s testovima, zaraženi se miču sa strane), ali morali su svi u izolaciju. Kasnije se ustanovilo da su još dva igrača zaražena, ukupno njih pet, dakle gotovo polovica momčadi, uz još jednog člana stručnog stožera.

Pokušavamo skrojiti plan

I ozdravljenje, srećom, nije bilo teških slučajeva, izlazak iz samoizolacije čekao se do ovoga tjedna, kad su se napokon okupili na zajedničkom treningu. Kako to uopće izgleda najbolje će dočarati riječi Josipa Sesara, trenera ove ambiciozne momčadi...
- Ono što pratim otkako smo se okupili i to mi svakoga dana najveći zadatak jest uvidjeti kakva je razlika između onog dijela momčadi koji je bio pozitivan i onih igrača koji su bili negativni, ali su isto morali biti u samoizolaciji. I ono što sam uspio vidjeti kroz ovih nekoliko treninga jest da su oni koji su imali pozitivne nalaze u lošijem stanju, prvenstveno što se tiče aerobnih kapaciteta. Stoga je važno ne pretjerati s radom kod tog dijela momčadi, ali opet tražiti nešto veći intezitet za ove druge, jer su za to sposobni. Uglavnom, to je sada balansiranje...

U međuvremenu Gorica je morala odgoditi tri utakmice HT Premijer lige, ali sada one, jer se prvi krug lige mora okončati do prosinca moraju nadoknaditi, stižu nova kola, a tu je i Balon ABA 2 lige.

DAMIR KRAJAC/CROPIX

Uglavnom, puno previše toga za odigrati, a momčad je daleko od idealnog stanja. Postoji li neki plan?

- Postoji, mi smo u stalnom kontaktu sa Savezom, pokušavamo skrojiti raspored igranja, pokušavamo nekako ući u ritam s kojim ćemo se moći nositi, iako će biti teško. Mi ćemo prvi puta na teren 3. studenog u utakmici osmog kola, kad nam je protivnik Škrljevo, koji je također u samoizolaciji sada. Od te utakmice pa do 28. studenog mi bismo trebali odigrati 11 utakmica. I za tako što bit će važno rasporediti snagu kod igrača, ali i ono što je, mislim najvažnije, da dečki nastave s treninzima. Ti uvijek kao sportaš ulaziš u utakmice sa željom za pobjedom, ali sada su to nekako drugi prioriteti, važno će biti preživjeti ovaj mjesec, vratiti se u normalno formu, prije svega fizički. Evo, čeka nas još nekoliko dana treninga do te utakmice sa Škrljevom.

U tom ludom ritmu, najgore bi bilo da se netko od igrača ozlijedi.

- Ma, jasno, to je najveći problem. Koliko ćemo god željeti gledati na rezultat, morat ću paziti i na raspored materijala, nikako se netko ne smije dovesti u stanje preopterećenosti. Nama je glavni prioritet da preživimo ovaj mjesec studeni, da dočekamo prosinac zdravi i da onda možemo biti u punom smislu onakvi kakvi želimo.

Jeste li razmišljali da uslijed te situacije otkažete “balon” ABA 2 lige koji je na rasporedu između 9. i 18. studenog na Zlatiboru?
- Svakako smo i o tome razmišljali. Do odlaska tamo imamo još deset dana, a kako je to dosta dug period za ovu situaciju, tko zna što se još može dogoditi. Evo, tamo bismo trebali igrati s Heliosom, a imam informaciju da i unutar te momčadi postoje problemi s virusom, pa su i oni u samoizolaciji, izaći se iz nje možda dva-tri dana uoči puta na Zlatibor.
Dobro, ima li to smisla igrati?
- Mi smo se odlučili da ćemo igrati, tako smo uostalom slagali momčad ove sezone, dosta nam je igrača ovo ljeto stiglo baš zbog želje za igranjem ABA 2 lige i ne bi bilo fer prema tim momcima da smo odustali. Organizacija “balona”, trebalo bi ih biti tri kroz cijelu sezonu, pomoći će klubovima, jer se neće morati putovati iz tjedna u tjedan, neće se morati stalno plaćati testove...
Postoji li protokol za taj “balon” na Zlatiboru?
- Znamo da se trebamo testirati 72 dana uoči odlaska tamo, pa kad stignemo na Zlatibor slijedi novi test. Raspored nam je takav da igramo dvije utakmice u dva dana, prvo Široki, onda Helios, pa imamo dan pauze, onda slijedi Borac, pa dan pauze i na kraju Sloboda Užice.
Ostalo, isti hotel, nema izlazaka van...
- O ostalim stvarima nemam za sada informacije, jer se pokušavam koncentrirati na zahtjevne treninge, ali i utakmice koje nam dolaze prve. Odgovaralo nam bi, recimo, kad bismo onu utakmicu koju moramo igrati u Osijeku odigrali po povratku iz “balona”, ali na to bi morali pristati i Osječani. Situacija je jednostavno takva da moramo jedni drugima izlaziti ususret.

Svako malo nove odgode

I to je vrijeme današnje, ne samo u košarci, nego i u ostalim sportovima. Vrijeme u kojemu nikada ne znaš tko će biti izvan momčadi, vrijeme u kojemu neki objavljuju zaražene, neki ih vode ozlijeđene, neki su u samoizolaciji, neki nisu, rezultati su čudni...
- Mislim da svi moramo napraviti baš sve da se sezone završe. Recimo, nama su uvjeti ionako za većinu domaćih klubovi na nekoj poluprofesionalnoj ili poluamaterskoj razini, tu dečki igraju više iz ljubavi nego iz koristi. I kad smo u situaciji da smo prošle sezone prekinuli sezonu prije kraja, sada bi nešto slično natjeralo te momke da odu iz sporta, da istraže druge interese. To nije opcija. Što se tiče nekih većih uloga, ili, recimo, nogometa, tu se vrti veći novac, a novac gura interese. Mi, pak, moramo sve učiniti da se lige spase, da se igra. Neki sam dan gledao intervju trenera Mornara Mihaila Pavićevića, jer tamo je teška situacija, ljudi iz kluba su u bolnicama, umro im je ekonom. No, igrači su igrali, iako im je grozno. Jer, ako se stane, recimo, s omladinskim pogonima, a znamo koliko je danas teško motivirati djecu, lako će ona pronaći neke nove interese. Svi koji radimo u sportu moramo inzistirati na tome da se sve ne zaustavi, trebamo pokušati izaći ususret svakome i pomagati jedni drugima. Znamo svi da će biti zaraza, bit će još odgoda, evo u Euroligi se svaki tjedan nešto odgodi, svako malo netko prijavi nekog zaraženog, ali se igra. Kao što se igra nogomet, zaražene se makne iz momčadi, ostali, s negativnim testovima nastavljaju, to je jedini normalni protokol u ovoj situaciji.

Najmanje smo pričali o košarci. Vremena su takva. Ili, zapravo, jesmo?