KOMENTAR Sra** se događaju, ali ovo je previše: Maknite ove suce iz Prve hrvatske lige!

Hajduk je na drugom koraku u nastavku prvenstva posrnuo u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive, „bijeli“ su igrali slabo, ali je činjenica da su se mogli provući s neodlučenim rezultatom da sudac Pejin sa svojim pomoćnicima nije propustio dosuditi kazneni udarac za splitsku momčad. I sad se u prvom redu komentiraju grube greške sudaca (dakle ne samo glavnog nego i njegovih pomoćnika Darija Bela i Hrvoja Barišića), dok u drugi plan pada slaba predstava momčadi trenera Burića.

I odmah da smo na čistu, to što je Hajduk nadigran, odnosno što je Lokomotiva po svojoj igri, u prvom redu prilikama zaslužila pobjedu to nikako ne daje sucima za pravo da splitsku momčad onemogući u osvajanju jednog boda. Odavno, prije četrdesetak godina, moramo se vratiti u tu daleku prošlost, Hajduk u posljednjem kolu nije pobijedio Beograd (završilo je 1-1), pa je tako dao priliku Partizanu za namještaljku u Ljubljani i pobjedu od 1-0, što je „crno-bijelima“ donijelo naslov prvaka. Naslušao sam se u Beogradu komentara tipa „tko vam je kriv, što niste pobijedili na Karaburmi, pa bi bili prvaci“. Dakle, to što Hajduk nije dobio odlučnu utakmicu nikako nije davalo za pravo sucu Dušanu Maksimoviću da produži susret na stadionu za Bežigradom i tako osigura namještaljku.

Ono što je u ovom trenutku bitno to je da suci katastrofalno griješe pri čemu uopće nije bitno radi li se o namjeri ili neznanju. A kad je tako onda gospoda iz HNS-a moraju poduzeti energične korake i takve suce maknuti iz HNL-a i to ne samo iz prve i druge lige nego uopće sa svih lista, pa neka sude iz hobija susrete klapa, divljih klubova, odnosno utakmice koje baš ništa ne znače.

Kaže se „shit happens“, to je točno, događaju se sra... i na utakmicama Lige prvaka, u najvećim i najboljim ligama Europe, ali to nikako ne znači da se bilo kome može tolerirati suđenje koje nije dijeljenje pravde nego otimačina na terenu.

Taj nedosuđeni kazneni udarac za Hajduka po svemu je dobro došao rukovodstvu splitskog kluba, ali i navijačima, pa i brojnim komentatorima kako bi javnost uvjerili da se „močvara ne može isušiti“. U biti, u Poljudu sad su dobili mogućnost beskrajnih rasprava o tome da je Hajduk žrtva organizirane grupe, da na kažemo bande. Međutim, ono što je ipak važnije čak i od tih flagrantnih grešaka, to je igra Hajduka, točnije ne toliko igra koliko kvaliteta splitske momčadi.

Točno je i to da se utakmice u ovo zimsko doba igraju na oranicama, na terenima koji su jednostavno nemogući za nadigravanje, već do izražaja dolazi nadjačavanje, pa i silovanje. No i tu su problemi, jer se Pejin nije usudio pokazati drugi žuti karton Jerku Leki, što dokazuje njegovu popustljivost prema domaćinu.

No, vratimo se na igru momaka u njima, ali navodno i navijačima u njima omiljenim maskirnim dresovima. Obrana Hajduka je pala na ispitu, što znači da je nestala ona bitna pretpostavka koja je Burićevu momčad činila stabilnom i sigurnom. Može sad Hrvoje Milić držati predavanja o tome kako „moramo izvući prave pouke s ove utakmice“, ali se i on i svi drugi iz obrane, pa s njima i Jesus Jefferson moraju pokriti ušima, jer se u defanzivi događao toliki propuh da je poraz bio neminovan.

Hajduk ni u konstrukciji igre nije zadovoljio, igrali su – kako to voli kazati Stanko Poklepović – „na razbarušen način“, što znači bez prave kreacije. Evidentno je da su neke najave iz rukovodstva kluba kako će se „bijeli“ upustiti u trku za vodećim tandemom zapravo poste želje, odnosno nadanja bez pokrića. Na udaru će se naći posebno igrači pridošlice pri čemu ne treba žuriti, jer ipak došljacima treba osigurati fazu privikavanja. I što prije zauzeti gard da se momčad priprema za slijedeće prvenstvo, što se traži već nekoliko sezona, odnosno čemu se navijači nadaju, za čim žude…

Navijačima Hajduka preostaje, ako je to njima uopće bitno, nadati se u neke bolje dane u dalekoj budućnosti.