JOE ŠIMUNIĆ OTKRIVA EKSKLUZIVNO ZA SN 'Svijet je ljubomoran na Hrvatsku!'

Josip Šimunić već četvrti put ide na Europsko prvenstvo, ali jedno je biti igrač, drugo pomoćni trener. Uoči Brazila je s Mundijala naprasno izbačen iz dobro poznatih razloga, koje više ne želi ni spominjati, a eto ga u Francuskoj ponovno na najvećoj sceni. I posvećenog nogometu. Joe je legenda Vatrenih sa 105 nastupa i tri gola. Njegova riječ u reprezentaciji uvijek je imala težinu, a danas nam je drago slušati s koliko zanosa govori o potencijalu aktualne postave nacionalne vrste.

- Očekujem da će momci u Francuskoj dati sve od sebe, da će biti motivirani, uopće ne sumnjam u to. Mislim da ćemo se pokazati jako dobrim i predstavljati Hrvatsku kako Bog zapovijeda - kazao nam je Šimunić, a morali smo ga pitati grize li ga katkad što u njegovoj eri nije napravljen veći rezultat na završnim turnirima?

- Što znači da mi fali rezultat? Kad se sjetim 2004. godine, imali smo jako tešku skupinu s Engleskom i Francuskom, 2008. smo sve dobili, ali, nažalost, ispali u četvrtfinalu od Turske, u zadnjoj sekundi, to je bila velika nesreća. U Poljskoj smo izvukli također super zahtjevnu grupu sa Španjolskom i Italijom, a hajde, tu je bila i Irska. Treba dočekati i malo sreće, nisu nam ni suci pomogli, što se tiče toga. Baš 2012. morali su za nam svirati dva kaznena udarca, nisu to učinili, nisu vidjeli. Jako dobrima pokazali smo se na sva tri natjecanja. Sada kažem da je potencijal tu, imamo igrače velike kvalitete, međutim, za rezultat se puno toga mora poklopiti. Bilo bi sjajno ako bismo napravili visok domet. Ne samo zbog momaka nego svih navijača, svih Hrvata koji vole Hrvatsku.

Možemo li nešto naučiti iz tih ispadanja, da se ne ponovi?

- Uvijek se može učiti, uvijek ćemo nešto naučiti. Najbitnije na svakom velikom turniru je dobiti prvu utakmicu. Odmah je drugačija atmosfera, pozitivan osjećaj.

A nama je uvod s Turskom, to će biti vatreni okršaj?

- Pa bit će sva tri vatrena, a i utakmice nakon toga, kad prođemo skupinu, bit će isto vatrene. Turci su na svakom turniru nezgodni, no mislim da se trebam koncentrirati na nas. Puno je reprezentacija u svijetu ljubomorno na kvalitetu kakvu imamo, što posjedujemo toliko klasnih igrača. Neka se drugi brinu o nama, a ne mi o njima. Ako budemo pravi, kako Bog zapovijeda, sve će ispasti dobro i završiti kako smo zaželjeli.

Veliki sam optimist

Ne trebamo bitno prilagođavati igru protivnicima?

- Nužno je uzeti u obzir brojne faktora. Međutim, imamo svoj stil igre, posjedujemo više načina i formacija kako bismo mogli igrati, izbornik će izabrati pravi recept za svakog protivnika, mi moramo raditi ono što najbolje znamo, ako se koncentriramo na to i napravimo što planiramo, ne sumnjam da će biti sve kako treba. Jako dobro.

Kako vam se čini današnja Turska u odnosu na onu koja nas je izbacila u Beču 2008?

- Sada se igra malo drugačiji nogomet nego prije osam godina. Oni imaju puno mladih, isto tako i jednog Ardu Turana koji je igračina. Nema veliku minutažu u Barceloni, ali to za njega može biti plus jer bit će svjež. Usporediti je teško, ne može se komparirati ni našu reprezentaciju s onom prije osam godina. Mnogo se faktora promijenilo. Ako me pitate jesu li dobri i kvalitetni, odgovorit ću da su dobri, ali nismo ni mi baš loši.

Osjećate li još uvijek potrebu za osvetom ili ste zacijelili ranu kad ste ih svladali 2011. godine u play-offu za plasman u Poljsku?

- Ma nema osvete, ta riječ, kako ja na to gledam, ne postoji. Svatko igra za svoju državu, nije to osveta, to je sport, tada smo bili razočarani, ali takav je život. Ne vjerujem u riječ osveta, svi igrači žele pobijediti za svoju reprezentaciju, to je i naš cilj, i jedni i drugi dat će najbolje od sebe za svoj dres.

Pa na neki način smo tada sami sebe svladali.

- Bilo je puno čimbenika, tako se dogodilo, tako se moralo dogoditi. Sudac na meni nije svirao čisti faul, mogli smo i mi nešto drugačije uraditi, jako smo bili naivni nakon postignutog gola, tu minutu i pol. Eto, naučili smo nešto.

Što vas sada čini optimistom?

- Kad vidim kakve imamo igrače i način na koji igraju za klubove, kako čovjek neće biti optimist. Svatko tko prati nogomet to zna. Većina su izvanredni, nevjerojatni. Drugi je razlog što sam na ovih nekoliko posljednjih okupljanja vidio da je vrlo pozitivna atmosfera, da su momci svi prijatelji, uživaju u igranju nogometa. To su jako bitni faktori. Vrijeme će sve pokazati, no ja sam jako veliki optimist.

Gdje nas vidite na kraju?

- Nije dobro reći doći ćemo do tu i tu. Bitno je da prođemo skupinu, a ponavljam da je prva utakmica ključ. Ako bude sve dobro, a bit će, poslije grupe možemo sami sebi postaviti konačan cilj. Tako je najpametnije.

CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN!

Navijaj u Francuskoj za Vatrene! Osvoji karte za tekmu Hrvatska – Turska na Navijacnica.hr!