Neponovljivi veslač čiju stvarnu veličinu nikad nisu određivale medalje

Olimpijsko finale veslačkih samaca na mutnoj vodi lagune Rodrigo de Freitas u Riju ostat će ne samo za Hrvate, nego za cijelo svjetsko veslanje jedna od najuzbudljivijih i najemotivnijih utrka uopće. Finale u kojem su nakon 2000 metara Novozelanđanin Mahe Drysdale, olimpijski pobjednik iz Londona i Hrvat Damir Martin u cilj ušli s identičnim vremenom - 6:41.34.

U veslanju nema podijele medalja, a foto-finiš je presudio u korist Novozelanđanina. Bili su to trenuci u kojima se u Hrvatskoj "čupala kosa", najavljivale žalbe, a čovjek koji je bio u središtu priče s toliko je srca, sportskog ponašanja, ponosa i istinske ljudske veličine slavio ono što je pokazao pred očima cijelog svijeta da je cijeli taj nastup Damira Martina, od prvog zaveslaja do stisnute šake na postolju, najbolji primjer što znači istinski sportaš.

On nije niti sekunde tugovao zbog zlata, on je slavio olimpijsko srebro, iako je puno kasnije, iskren kakav jest, priznao kako je u jednom trenutku, samo jednom, požalio što ipak nije bilo zlato...

- Jesam, prvi put kad sam gledao snimku finala, pomislio sam je*** ti... Ali, dobro je.

Dobro je zato što...

- Stvarno nemam ni za čim žaliti kad više nije bilo ničega za dati, sve sam dao. Moje olimpijsko srebro nije jedna utrka, ono je - put.

DAMIEN MEYER Afp

Mnogi od nas vrijeme pandemije koronavirusa, koja je u jednom trenutku zaustavila cijeli svijet, pamte kao izgubljeno vrijeme, ali Damiru Martinu je upravo pandemija dala vrijeme. Vrijeme potrebno da se oporavi od operacije kuka koju je morao obaviti u jesen 2019. i ponovo izgradi i svijetu pokaže veličinu Damira Martina. Uz pomoć svog "malog kruga dobrih ljudi", u kojem su ključne uloge, uz njegovu obitelj, imali treneri - veslački Srećko Šuk i kondicijski Pero Kuterovac.

I uspio je još jednom. Uspio je u Tokiju, koji je olimpijce dočekao godinu kasnije nego što je originalno bilo planirano, olimpijskom srebru iz Rija dodati i olimpijsku broncu. Emocije koje su proključale iz njega, suze koje nije ni pokušavao zastaviti, još su jedna scena koja će se zauvijek urezati u svakoga od nas tko doista ima srce.

Sanjao je "puni krug", zlato u Parizu 2024. u samcu, ali nije bilo suđeno. I nije presudno. Tri olimpijske medalje, jer ima i srebro u četvercu na pariće, njega zauvijek ubrajaju među velike, ali on je jedan od onih čiju stvarnu veličinu nikad nisu i neće određivati medalje. Jedan i neponovljivi Damir Martin.