Mjesto radnje Webster Hall, New York. Godina 2009. U publici koja vrišti je dvije tisuće ljudi. Na pozornici je rock zvijezda Chris Cornell sa svojim bendom u kojem su Yogi Lonich i Peter Thorne na gitari, Corey McCormick na basu i Jason Sutter na bubnjevima. Sviraju pjesmu "Reach Down". Yogi Lonich svoj gitarski solo izvodi sjedeći na stolici, nagnut unatrag, a pjevač Chris Cornell brije mu glavu na ćelavo.
Svirka s najvećima
- Haha! Tu smo scenu isplanirali ranije tog dana. Govorio sam Peteru da želim obrijati glavu, želio sam se riješiti duge kose i tako na neki način rasvijetliti svoju energiju. On je predložio da me Cornell ošiša tijekom koncerta. Pitao sam ga hoće li to doista učiniti i odmah je pristao – prisjeća se Lonich, američki gitarist hrvatskih korijena koji posljednjih godina i živi u Zagrebu, a koji je, uz Cornella, tijekom svoje karijere nastupao s brojnim zvijezdama poput Anastacije, Shakire, Buckcherrija, Wallflowersa... - Chris je proveo desetak minuta šišajući mi glavu. Mislio sam da će to trajati maksimalno minutu ili dvije – smije se Yogi.
Njegovih nastupa s Cornellom prisjetili smo se povodom opširne biografije ovog glazbenika, koja je na gotovo 400 stranica ovih dana objavljena u izdanju Rockmarka. Cornell je bio vokal i gitarist bendova poput Soundgarden i Audioslave, a kako se godinama borio s depresijom, u svibnju 2017. počinio je samoubojstvo.
Knjiga je naslovljena "Total F*cking Godhead", a napisao ju je novinar Corbin Reiff. U njoj je, među ostalim, opisana i scena s brijanjem glave. A takvih je sličnih situacija je, priča Lonich, s Cornellom bilo puno.
- Chris je bio zaigran poput djeteta. Bio je poput dječaka koji obožava uništavati stvari na nekakav zabavan način. Na jednoj od naših prvih probi između pjesama nas je pitao: "Mislite li da mogu baciti ovaj stolac do smeća?". Kanta je, naravno, bila na drugom kraju prostorije. Mi smo ga, naravno, ohrabrili, iako je prostorije imala barem 60 četvornih metara. Bacio je stolicu, koja je bila drvena, i razbila se u tisuću dijelova. Bilo je urnebesno - sjeća se Yogi, dodajući da Chris nije bio destruktivan, nego da se jednostavno radilo "o čovjeku koji prati groove vlastitog bubnja".
Kako je bio zaigran, jednom su mu prilikom za rođendan iz benda u army shopu kupili noževe za bacanje i praćku. Noževima bi Chris gađao postere. - A praćka mu je pukla već pri prvom korištenju jer ju je prejako nategnuo. Tako da iz nje nije ništa uspio ni baciti - priča Lonich.
On je sada posvećen solo karijeri, ove je godine izdao album "Rebirth". No proveo je godine na najvećim turnejama s najvećim bendovima.
Ostvarenje snova
- Chrisa sam upoznao na audiciji. Moj me agent nazvao i rekao da naučim svirati šest pjesama za sljedeći dan. Sjećam se da sam bio oduševljen Chrisovim pjevanjem. On nam nikada nije davao upute oko toga kako želi da sviramo njegove pjesme niti nas je ikad previše usmjeravao. Bilo je kompletno ludo jamati s legendom kao što je on. Do kraja dana su mi ponudili gitarističku poziciju. Bilo je to ostvarenje snova! - kaže Yogi. Upao je u bend i u njemu bio od 2006. do 2009.
Kod Chrisa je, kaže, najviše cijenio njegovu autentičnost koju je uočavao u njihovim razgovorima. - Nikada od njega nisam osjetio nikakvu pretencioznu vibru. Uvijek je bio prisutan i realan. Doista mi se sviđalo kako mi je dozvoljavao da na pozornici budem svoj. Osjećao sam se kao član benda, a ne kao zaposlenik na pozornici.
Mogao sam se izražavati kako god sam htio. Bili smo toliko dobri da bih mu često i na pozornici radio neke spačke. Imao sam kabel za gitaru dug 15 metara i namjerno bih ga postavljao tako da Chris zapne za njega. Šetao sam oko njega tijekom izvedbe kako bi se zapleo – smije se Lonich, pa nastavlja: - Tijekom jednog mojeg sola, koji sam svirao zatvorenih očiju, signal je nestao. Chris je isključio moj kabel karate pokretom sa svojim stalkom za mikrofon. Na pozornici smo bili poput braće - kaže.
Većinu su vremena provodili na turnejama. Bio je to, kaže Yogi, ugodan način života, navikli su se na konstantna putovanja, iako im je svima bilo teško održavati "normalne" odnose u privatnom životu.
- No svi znaju da to dolazi uz životni stil glazbenika. Na turnejama nije bilo nikakvog glamura. Nas 11 je putovalo u udobnom busu za turneje, a spavali smo u lijepim hotelima. To je bila karijera koja je uključivala razna uzbuđenja, ne puno privatnosti, puno odgovornosti, profesionalizma i, naravno, zabave - priča Yogi, dodajući da su tjedno nastupali i po četiri do pet puta, pa je rijetko gdje bilo vremena za razgledavanje. Od takvog se načina života teško odviknuti.
Meditacija i joga
- Javlja se taj postturneja blues s kojim se muzičari često susretnu. U jednom trenutku 24 sata u danu imaš catering kakav god poželiš i obožavatelje koji ti daju enormno veliku pažnju, a onda dođeš doma u usamljeni stan. Telefon ne zvoni, a ti pokušavaš doći do bilo koje vrste pažnje kako bi nahranio ego koji više ne dobiva ono na što je navikao. Osobno sam zbog toga počeo s meditacijama i jogom.
To mi je pomoglo da izbalansiram svoj život – kaže Yogi, dodajući da se u ovom periodu života družio i s brojnim drugim rock zvijezdama. Nekoliko je puta oko njih bio Jimmy Page iz led Zeppelina, jedan od Yogijevih najvećih muzičkih utjecaja. Tu su bili i Lenny Kravitz, Aerosmith, Peter Frampton, Robert Plant, Linkin Park, Def Leppard...
Prije tri godine Chrisov je život završio. - Bio sam iznimno šokiran i rastužen. Po onome što sam znao o Chrisovom životu, ljubavi za njegovu obitelj, o uzbuđenju oko glazbe i slično, bilo mi je nevjerojatno povjerovati da bi svjesno oduzeo vlastiti život. Činilo se poput pogubne nesreće – kaže Lonich.
Prva biografija ovog velikana za kraj navodi da zbog njegovog tragičnog kraja postoji tendencija da se na cijeli Chrisov život gleda kao na tragediju, iako to ne bi trebalo biti tako.
- Slažem se. Chris je bio ispunjen čovjek, strastven oko svoje obitelji, glazbe, podržavao je trijeznost u životu. Ostavio je nevjerojatni rad koji će dirati ljudske živote još desetljećima. Njegove pjesme i glas su legendarni.
Ponosan sam što sam mogao biti barem djelićem njegova nasljeđa i time što ga mogu nazivati svojim prijateljem – zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....