Nema onog tko može ostati ravnodušan pred glasom i stasom beogradske pjevačice Lene Kovačević koja je već na samim počecima svoje iznimne karijere stekla status jedne od najboljih i najznačajnijih glazbenica novije generacije u regiji. Osvaja svjetske glazbene ljestvice, njezini su albumi najprodavaniji na ovim prostorima, jedina se u regiji može pohvaliti nastupom na dodjeli prestižnih Brit Awards, pjevala je pred nizozemskom kraljicom, na vjenčanju Novaka Đokovića, a uskoro je čeka i koncert uz veliku Laru Fabian u beogradskoj areni. No, to sve u njezinu je slučaju tek vrh sante.
Kako bilo, domaća publika od prije koji dan Lenu ima priliku vidjeti u kinima u filmu "Nije loše biti čovek", novom uratku njezina oca Dušana Kovačevića, najpoznatijeg srpskog dramskog pisca, autora velikih filmskih i kazališnih hitova, "Balkanski špijun", "Maratonci trče počasni krug", "Ko to tamo peva", "Profesionalac" i mnogih drugih. Baš kao i svojevremeno u "Profesionalcu", i ovog je puta dobila ulogu pjevačice, te izvodi četiri upečatljive pjesme, a glazbu potpisuje poznati srpski glazbenik Bajaga, s kojim se Lenini putevi često križaju. Kroz smijeh će u opuštenom razgovoru priznati kako su uloge pjevačice jedino na što pristaje, a na glumačke izlete jedino je uspjeva nagovoriti upravo njezin otac.
- Jedino što sam u glumačkom smislu radila su neke Duškove priče, ne zato što mislim da nešto drugo ne bi valjalo nego zato što se nas dvoje jako dobro znamo i on zna moje glumačke kapacitete. S njim i s Bajagom, što je isto interesantno, sam još 2003. bila u "Profesionalcu" gdje smo pjevali pjesmu "Pada vlada" koja ostala vrlo dobro upamćena. Tada sam još studirala i to mi je bio prvi dodir s filmom, ali ovo je malo ozbiljnija i veća uloga gdje ima više songova i bila je veća priprema. Doduše, mislim da bi sve osim uloga pjevačice bilo tragično. Na snimanju smo umirali od smijeha jer pjevački čitaš tekst kao glumac i tako ga doživljavaš, ali kad staneš pred kameru i kad se ona uključi i kažu: "Sad!" nemam taj osjećaj prirodnosti koji imam u glazbi. Andrija Milošević mi je rekao: "Samo nemoj glumiti" i to je ustvari to. Nekako sam uvijek smatrala da glumcima leži da glume, a nama koji smo pjevači mjuzikl je beskrajno zanimljiv, nešto što je za dušu i to bi uvijek radila - iskrena je Lena.
A Bajaga nije, uvjetno rečeno, samo Lenin filmski partner jer je i na svom drugom albumu "Jazzeri", svojevremeno najprodavanijem u regiji, obradila neke od njegovih najvećih hitova.
- Uvijek sam bila fascinirana njegovom glazbom i idejom kako je interesantno da neki komad muzike koji svi znamo i volimo, posebno onu iz bivše Jugoslavije, iz 1980-ih, uz koju smo rasli, na koji način možeš napraviti neki ključ i to preokrenuti da nekoj novoj publici, klincima predstaviš na neki skroz novi način. Tako da je album "Jazzeri", koji je doživio četiri ili pet tiraža i jedan je od najprodavanijih donio tu muziku na novi način - prisjetila se pjevačica.
Iako tvrdi da joj gluma ne leži, odrastajući uz oca Dušana Kovačevića, filmska je umjetnost ostavila velikog traga na nju, no glazba je oduvijek bila prvi izbor i prva ljubav.
- Voljela sam oduvijek imitaciju, zafrkavati se, humor u svakodnevnom životu. Moji prijatelji će reći da sam odlična glumica jer se stalno šalim i volim sve što ima veze s tim nekim citatima i brdo ih znam napamet. No, jedno je bilo promatrati taj svijet kazališta i glume, a drugo kad sam upoznala glazbu. U nju sam se zaljubila do besvjesti, jer s četiri, pet godina sam počela svirati klavir, pa sam išla u nižu glazbenu školu, pa u srednju i na kraju glazbenu akademiju u Amsterdamu. Muzika mi je bila jedina opcija i niti jedna druga nije dolazila u obzir. No, moj je kum Bora Todorović tvrdio da bih bila fantastična glumica i tjerao me da se upišem ovdje na Akademiju. Čak mi je davao i silne tekstove da učim napamet. Danima sam to i radila da ga ne razočaram i jedan dan sam mu samo rekla: "Boro, nema od toga ništa". No, uspjela sam u glazbi, uskoro imam koncert s Larom Fabian i znam koliko bi se i on tome veselio. Bio mi je velika podrška. Bila sam okružena tim svijetom, ali sam zavoljela glazbu toliko jako da me ništa drugo nije interesiralo - tvrdi.
Cijela njezina karijera od samih je početaka bila iznimna. Odmah po završetku studija na prestižnoj amsterdamskoj akademiji 2004. nastupala je s Kraljevskim nizozemskim orkestrom, pa i pred samom kraljicom.
- Imala sam sreću da sam studirala na mjestu gdje su veliki orkestri i velike produkcije. Moji profesori pjevanja su me preporučili Kraljevskom orkestru i godinu dana sam s njima imala turneju kroz Nizozemsku i Belgiju. Između ostalog tu sam upoznala i Nigela Kennedyja, te Candy Dulpher. Nastupala sam na festivalima koje su oni otvarali, a čak sam i Den Haag Jazz Festival 2007. baš ja otvorila. To je bilo fantastično. Kad si u inozemstvu sve ti je ipak na dohvat ruke, a ovdje smo malo izolirani. Ja sam se trudila i kad sam došla nazad, jer sam željela živjeti na ovim prostorima, nastaviti funkcionirati kao i vani. Do prije dvije godine smo uistinu imali koncerte po Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i ta čuvena 2020. kad je dolazio covid je trebala biti za mene odskočna jer smo imali zakazane fantastične nastupe. No, onda je sve stalo. Tako da mi je ovaj poziv da nastupim uz Laru Fabian kao neki mali povratak mene u svijet. Te iste 2020. sam postala dijelom Pasion Turce, velike izdavačke kuće sa sjedištem u Španjolskoj i Turskoj, a oni rade s Larom Fabian, Randy Crawford i drugim velikim imenima i to mi je održalo nit onog što sam radila vani - objašnjava Lena.
Orkestri su njezin svojevrsni zaštitni znak i upravo je u pratnji nekih od najpoznatijih punila dvorane širom svijeta. A iako nikad nije nastupala u Turskoj, upravo tamo uživa veliku popularnost.
- To je nevjerojatna stvar. Naime, ljudi iz Pasion Turce su poslali turskim radio postajama neke moje pjesme za probu, a one su se jako dobro zavrtjele. Posebno "Cafe" i "Požuri" koje su na našem jeziku i ne očekuješ da će tako uspjeti u Turskoj. Uskoro izlazi moj četvrti album "Cafe" koji pokriva posljednje četiri godine što smo snimali i to će biti moja osobna karta onoga što se emitiralo u svijetu. Veseli me da ćemo imati i ploču i CD - najavljuje.
Upravo pjesma "Cafe", koju izvodi i u filmu definitivno je obilježila Leninu karijeru i od jazza je usmjerila više ka popu, a čak se spominjalo i kako je njome bila inspirirana i slavna Katy Perry u svojem hitu "365".
- Zanimljiva je jer je spoj Istoka i Zapada. Glazbu je radio Darko Dimitrov, a tekst Emina Jahović i to je bila za mene prekretnica jer sam se ohrabrila da radim i nešto komercijalnije. Do tada sam se uglavnom bavila coverima jer mi se ništa od originala što mi se nudilo nije sviđalo. Puno mi je super autora slalo pjesme koje su bile dobre, ali za neke druge pjevače, a meni ne bi leglo. Da nisam naišla na ekipu s kojom već radim pet, šest godina, a to su Darko i Vladimir Danilović iskreno ne znam bi li se odlučila raditi išta komercijalno ili bi ostala u nekom underground jazzu. Ipak je ovo otišlo u pop i mainstream - navodi.
Malo po malo, Lena se dokazala i kao kantautorica.
- Za posljednje dvije pjesme koje smo objavili, od kojih je "Ti si moj bol" imala premijeru u Crnoj Gori na Skalama pisala sam glazbu i dio tekstova. Druga je "Hir". Iskreno, godinama pišem, ali kad to pošaljem ljudima kažu da je lijepo i to je to, a za ove dvije je bilo: "Ovo moramo snimiti". Sretna sam jer moja glazba ima tako dobar feedback. išli smo po Crnoj Gori i Sloveniji i na radio postajama kad uđemo čujem ih i to mi je ogroman kompliment baš zato što su moje. Recimo, "Ti si moj bol" je inspirirana upravo muzikom Lare Fabian jer njezine su pjesme prilično virtuozne za vokal i neobične i htjela sam izvesti na našem jeziku baladu koja daje prostor da se igram sa zvukom - govori pjevačica.
Lena je bila jedni izvođač iz regije koja je imala priliku nastupiti na prestižnoj dodjeli Brti Awards u londonskoj O2 Areni, ali i slavnom bečkom muzeju Albertina Hall.
- Definitivno je taj Brit Awards bio nešto fantastično, ali bilo je još neobičnih nastupa. Imala sam priliku nastupiti u potpuno zatvorenom slavnom muzeju Albertina Hall u Beču koji je kolijevka umjetnosti. Imala sam za backstage Napoleonov krevet. Na mnogim neobičnim mjestima smo svirali, koje je teško i opisati. Bio je pravi šok uopće šetati kroz Albertinu. To su stvari koje pamtiš, poput nekih fantastičnih putovanja. Tu je amfiteatar star 2500 godina na Cipru gdje sam nastupala na jazz festivalu. Pamtim lijepe lokacije i divne ljude, ali što se tiče moje karijere možda je najinteresantnije bilo u Grčkoj kad sam na plaži čula svoj "Cafe". Ta činjenica da je taj zvuk prešao granicu, posebno kad odavde jako malo toga izađe. Sretna sam što sam muziku uvijek stavljala ispred sebe i priče o sebi. Sama činjenica da sad imam koncert gdje je i Lara Fabian koju volim i godinama pratim i primjetila sam s njom zajedničku crtu, da nije sebe i svoju ženstvenost dala ispred umjetnosti koju će ostaviti za sobom - priča Lena.
Umjestnost prije svega, njezina je deviza, iako se, tvrdi, u današnje vrijeme poštuju više neke potpuno krive vrijednosti.
- Danas je teško preživjeti u ovoj industriji jer je postalo najbitnije meso, postala je to beskrajno vulgarna industrija koju ne volim. Nisam je voljela ni kad sam imala 20 godina, pa ni sad. Sve se temelji na marketingu koji se bazira na stilu, a umjetnost, glazba i tekstovi su postali fast food varijanta. Ponosna sam da sam ostala vjerna svom osjećaju kad sam bila djevojka, a svašta je na mene utjecalo u međuvremenu. Lijepo je vidjeti i umjetnike iz 1980-ih i 1990-ih koji su ostali jako vjerni sebi. To beskrajno poštujem - naglašava.
Pjevala je Lena i na vjenčanju Novaka Đokovića, te Filipa i Danice Karađorđević.
To je stvarno bila čast. Vrijedno je što sam kroz svoj posao upoznavala stvarno neke zanimljive ljude, a Novakovo vjenčanje na Svetom Stefanu je bilo božanstveno jer sam pjevala na samom okupljanju kad gosti sa svih strana svijeta dolaze. To je za mene, a kako su rekli mladenci i za njih, bilo uzbudljivije nego sutradan jer je to prvo večer, iščekivanje ljudi iz cijelog svijeta. To su fantastične stvari. Puno sam puta nastupala i na Belom dvoru, kraljevskom dvorcu, a posebno upečatljivo je bilo vjenčanje Karađorđevića - ispričala je Lena.
Kroz karijeru je nastupala i s brojnim velikim glazbenim, ali i glumačkim imenima.
- Puno mi je značilo što sam na samom početku bila solist uz Johna Claytona, kontrabasista Diane Krall, koji me izdvojio na fakultetu za otvorenje festivala u Haagu, pa sam imala priliku nastupiti prije Candy Dulpher s kojom sam imala jedan lijepi razgovor i to baš u kupaonici festivala i tu sam se zaljubila u nju. Poslije sam radila s brojnim našim velikim zvijezdama i teško je samo neke izdvojiti, bilo je tu i sjajnih glumaca, producenata, dragih dueta, a ima i onih s kojima bih voljela raditi. I ovaj film je za mene bio ogromno zadovoljstvo. Tu su uz mene bili i Andrija Milošević, Hristina Popović, Branka Katić. Fantastična ekipa - oduševljena je pjevačica.
Uz uspješnu karijeru ima i skladan obiteljski život, te je ponosna majka dvojice sinova.
- Imam pomoć divnih ljudi da mogu obavljati sve svoje obaveze, a da u kući sve osnovno funkcionira. S druge strane, moj raspored je precizno napravljen u svakom segmentu, tako da kad djeci završi škola oko 15.30 ja se trudim privesti svoje obaveze kraju i biti što više s njima. Sad je izvanredna situacija zbog koncerta s Larom Fabian, ali posložila sam dan da uguram nevjerojatno puno stvari u prijepodne i popodne kad sinovi imaju obaveze, da možemo i suprug i ja što više biti s djecom. To jedino ima smisla. Bilo bi mi teško da sam puno odsutna. Nedavno sam imala koncert u Bosni na Jahorini i bila sam odsutna jedan dana i oni su bili beskrajno tužni kad sam se vratila. Nedostajala sam im, a ne mogu ni zamisliti što bi bilo da me nema dva tjedna. No, i ja sam vezana za svoje roditelje. S ocem se čujem četiri puta dnevno - otkriva.
Želje i planove za budućnost Leni su isključivo vezani uz što više stvaranja dobre glazbe, ali i jedan posebni duet.
- Voljela bih imati jedan dobar međunarodni duet. Na tome radim, obzirom da sam dio Pasion Turce, tu je jedan njihov umjetnik čiji mi se rad jako sviđa i slično mislimo. Koemrcijalan je, ali ne previše. Ima lijep, zanimljiv, baršunast vokal i to bi baš voljela. Isto tako htjela bih snimati što više muzike. Na kraju, uz koncerte i sve što imamo mi umjetnici, sve se svodi na pjesme. U biti, spominjemo tri, četiri pjesme u životu svakog glazbenika. Ako mene pitaš, dovoljna je jedna ili dvije pjesme koje će biti tvoja osobna karta, a ako imaš deset ili više, to je već neka karijera. Voljela bih imati što više dobrih pjesama i što više prostora da radim i eksperimentiram i probam različite stvari. Sve u domeni stvaranja i kreativnosti - zaključila je.