Da se pitalo javnost, model Vicki Rebecca živjela je glamurozni život i zarađivala po 1000 funti dnevno, a čak se pojavila i u filmu o Jamesu Bondu.
Ali daleko od kamera, ova manekenka rođena u Abderdeenu borila se s desetljećima dugom ovisnošću o heroinu koja ju je umalo koštala života.
Između odrađivanja dobro plaćenih poslova tijekom svojih dvadesetih godina, Vicki bi se zaključala u svoj stan kako bi tamanila McDonald‘sove hamburgere i gledala filmove, a sve bi to radila između nekoliko snimanja koliko bi ih dnevno imala.
Zbog ovisnosti se također morala šuljati do toaleta dok je bila na snimanjima i filmskim setovima kako bi uzimala droge. Pojavila se i kao goli model u uvodnoj sekvenci filma o Jamesu Bondu iz 1979., "Moonraker", u kojem je glumio pokojni Roger Moore.
Sve se promijenilo nakon što se u 29. godini preselila iz Londona kako bi si očistila život te se na kraju prekvalificirala za psihoterapeuta.
Sada u svojim hrabrim memoarima, nazvanima "Gola istina: Dnevnik glamurozne manekenke", ova 67-godišnjakinja prepričava svoj put od otrcanih fotokabina u Sohou do visoko plaćenih angažmana, prije nego što se odrekla slave i krenula na liječenje ovisnosti.
"Bila sam ‘funkcionalna‘ ovisnica o heroinu, uspijevala sam nekako upravljati svojim životom sve dok mi ta navika nije postala sve gora i gora, a sve što sam željela učiniti bilo je sjediti u trenirci i jesti McDonald‘s", rekla je za The Sun.
“Ujutro bih se probudila grozno izgledajući, s vrećicama ispod očiju i tragovima droge na rukama, kao i ne baš sjajnim tenom, a onda bih se šminkala da bih mogla otići na snimanje. Živjela sam dva različita života: malo sam bila Marilyn Monroe, a onda narkomanka, moj život je bio lud i čisti paradoks", dodala je.
"Pojavila sam se u filmu o Jamesu Bondu i glumila sam Marilyn Monroe, najljepšu i najzgodniju holivudsku zvijezdu koju je svijet ikada vidio. Ali u isto sam vrijeme bila ovisnica te bih tijekom snimanja jurila do WC-a da se ‘dignem‘", priznaje.
Na heroin ju je navukao jedan prijatelj i to godinu dana prije snimanja ‘Moonrakera‘. Prisjetila se da je bila jedna od dva gola modela čije su se siluete pojavile u filmu. Tada je imala 22 godine i morala je skakutati na trampolinu zbog akrobatskih poteza koje je redatelj filma zahtijevao.
"Skakala sam gore-dolje na trampolinu, tako da je izgledalo kao da se prevrćem po zraku. Bila sam potpuno gola, osim što sam imala tangice, i s malo šminke. Na setu nije bilo puno osoblja pa ekipa nije stajala okolo i buljila u mene", prisjetila se i nastavila: "U drugoj sceni, koja nije prikazana u filmu, morala sam skočiti sa skele visoke pet metara u ruke glumcu Richardu Kielu. Bio je divovski čovjek s rukama veličine hrpe banana i morao me uhvatiti. Tu smo scenu ponavljali nekoliko puta, previše za moj ukus."
Vjeruje da se drogirala tijekom 10-dnevnog snimanja u Pinewood Studio dok je snimala ‘Bonda‘, a za što je bila plaćena oko 1800 funti. Između snimanja scena, prisjeća se, bilo je "dosta čekanja, ispijanja čaja i uživanja u špek-rolicama."
"Bila sam jako ponosna što sam se pojavila u filmu o Jamesu Bondu, čak iako je moja uloga bila toliko majušna da ste je možda i propustili. No, sudjelovanje u takvom filmu stvarno je impresivno ljudima, čak i sada", objašnjava.
Glumila je i s Joan Collins 1979. u jednom filmskom projektu, a također je imala i brojne dobro plaćene poslove kao dvojnica Marilyn Monroe.
"Bilo je stvarno nevjerojatno. Rekreirala sam puno njezinih fotografija, poput one na kojoj joj se podiže bijela haljina dok stoji iznad rešetke ventilacije. Snimili smo to jednom za Philips Lady Shaver i drugi put slično za Kodak. Tada sam ležala na krevetu jedne tvrtke namještajem i radila sve ostalo što možete zamisliti", ispričala je.
Zbog svoje je popularnosti letjela po cijelome svijetu, a ponekad bi je prilikom izlaska iz aviona dočekali s buketima cvijeća. "Otvarala sam supermarkete i noćne klubove, uključujući jedan u Reykjaviku na Islandu. Bilo je stvarno ludo!", otkrila je manekenka.
Međutim, nisu joj baš svi poslovi uvijek bili tako elegantni. Kada se u kasnijim tinejdžerskim godinama preselila u London, slučajno je naišla na oglas za ‘Glamour models‘, ali posao se pokazao ‘prilično ljigavim‘.
"Sjećam se da sam pomislila: ‘Ok, pozirat ću u reklamama za donje rublje ili katalozima donjeg rublja.‘ Ali završilo je prilično ljigavo, stajala sam na tom nekom fotokutku u stilu - dođi gore i fotografraj nas", rekla je Vicki.
“Ljudi su postali svjesni moje ovisnosti, znala sam kasniti na snimanja i predugo se zadržavati u toaletima. Na jednom snimanju, sjećam se kako sam ležala na velikom krevetu u obliku srca za snimanje jednog kalendara i onda je prvi pomoćnik viknuo ‘rez‘. Vidio je tragove korištenja heroina na mojoj koži i poslao me na šminkanje", prepričala je i nastavila: “Nitko mi ništa nije htio reći, htjeli su da završim snimanje jer je puno novca uloženo u taj dan ili pola dana rada.”
Što se tiče njezina privatnog života, Vicki je postajala sve povučenija, a detaljno je opisala svoje probleme s ovisnošću.
"Kao narkomanki, postojale su samo dvije vrste mojih dana - oni kad sam imala heroin te bih ležala na krevetu i uzimala ga, i oni kada ga nisam imala i tražila bih još", prisjetila se pa nastavila: "Definitivno ne krivim svoju karijeru modela za svoju ovisnost, to je bio put koji sam sama odabrala. Sedamdesetih sam bila pomalo buntovna i eksperimentirala sam s drogama."
Njezina je obitelj bila sumnjičava, ali im je "lagala, kao što to rade svi ovisnici" te im je uvijek uspijevala "prirediti dobru predstavu" tijekom svojih posjeta obitelji u Škotskoj. Više je puta bila na odvikavanju, ali kaže da joj je to bilo "apsolutno nepodnošljivo."
Tijekom jednog događaja 1985., prisjetila se kako je hodala oko zgrade sa suicidalnim mislima kad je čula glas u svojoj glavi kako joj govori: "Možeš se krenuti ispočetka."
"Osjetila sam ga kao vanjski glas, a bilo je tako snažo da sam ga osjetila unutar svog tijela, uma i duše. Bilo je izvanredno i to nije bilo prvi put da sam to čula", prisjetila se: "Nisam ga prestala uzimati odmah tada, ali to mi je pomoglo da dođem do točke da ga mogu prestati koristiti. Bilo je to poput pojasa za spašavanje. To mi je spasilo život."
A onda je 1987. odlučila napustiti London i vratiti se u Aberdeen kako bi se riješila ovisnosti, nakon što je zatražila pomoć svoje obitelji.
"Došla sam do mjesta gdje sam osjećala da nemam drugog izbora nego se vratiti kući, znala sam da to ne mogu učiniti u Londonu jer je tamo bilo prelako doći do droge koja je bila visoke kvalitete. Znala sam da ću imati veće šanse da uspijem u tome ako se vratim u Aberdeen."
Tada je otkrila meditaciju i alternativne terapije koje su joj pomogle u borbi s ovisnošću. Krenula je na studij za pravnicu, no kasnije se prebacila na psihoterapiju te se specijalizirala za neurolingvističko programiranje i hipnoterapiju.
Sada, 33 godine nakon što je započela s oporavkom i nakon 25 godina staža u psihoterapiji, koristi svoje iskustvo i stečeno znanje kako bi pomogla drugima.
Vicki se također nada da će njezina brutalno iskrena knjiga ‘Gola istina‘, koja je postala međunarodni bestseler na Amazonu na dan objave, pomoći drugima. "Ako mogu ja, može svatko", poručuje.
"Ne osvrćem se na svoj život i ne osjećam se tužno zbog njega. Bilo je tu puno ljubavi i smijeha, ali bilo je i mraka, seksualnog nasilja, ovisnosti i drugih uznemirujućih stvari... Pisanje knjige stvarno mi je otvorilo oči i shvatila sam da sam stvarno živjela život između svega toga i da sam se toliko promijenila tijekom godina", govori Vicki, koja tvrdi da ništa ne glumi, autentična je i sirova.