O Agathi Christie, apsolutnoj kraljici krimi-romana objavljeno je četrdesetak knjiga. Engleskinja rođena prije 134 godine, 15. rujna, napisala je osamdesetak knjiga. Do danas je prodano više od dvije milijarde primjeraka njezinih napetih i pametnih uradaka, na više od 100 jezika. Napisala je "Mišolovku", koja nosi titulu najduže izvođene predstave u svijetu. Broj ekranizacija njezinih djela, filmskih i televizijskih, teško je pronaći.
Napisala je autobiografiju, no u njoj ipak nije otkrila mnogo toga o sebi. Nije bila religiozna. Voljela je teatar, ali ne i glumce. Nije bila luda za djecom i više je voljela muško nego žensko društvo. Obožavala je književnost - Shakespearea je često spominjala u svojim djelima, Jane Austen nikad, a Charlesa Dickensa samo jednom.
Prvi suprug Archibald Christie ju je ostavio zbog tajnice, iznenada je izgubila oba roditelja, vidjela je strahote Prvog svjetskog rata kao medicinska sestra i borila se s mentalnim zdravljem. U jednom trenutku, nakon smrti majke i suprugove izdaje, pobjegla je od svega. Doslovno je nestala 1926. godine na 11 dana, izazvala silan šok u javnosti i golemu potragu na nacionalnoj razini. Drugi brak, s 14 godina mlađim arheologom Maxom Mallowanom potrajao je 46 godina, sve do njezine smrti 1976. godine. Dvije godine prije smrti kraljica Elizabeta II. dodijelila joj je titulu te je postala Dame Agatha Mary Clarissa Christie, Lady Mallowan.
Čini se da je nemoguće ne znati sve o nekome toliko slavnom poput Agathe Christie, no ona je ipak ostala misteriozna i zanimljiva raznim istraživačima, znanstvenicima, kao i običnim čitateljima.
I nove generacije je čitaju iako su njezine knjige u Velikoj Britaniji prepravljene "kako bi se prilagodile modernom vremenu". Dogodilo se isto što i s Roaldom Dahlom i Ianom Flemingom, usprkos brojnim kritikama zbog političke korektnosti. Prema pisanju britanskih medija, iz njezinih su knjiga uklonjeni rasistički izrazi i neki su dijelovi teksta izmijenjeni ili čak uklonjeni.
Kako god, njezin ovogodišnji rođendan fanovi će proslaviti na raznim festivalima i događanjima, predavanjima i susretima. BBC je, također, nedavno objavio novu adaptaciju romana "Prema ništici", trodijelnu seriju s Anjelicom Houston u glavnoj ulozi.
Rođendan će obilježiti i nove knjige o njoj, a možda najzanimljivija je ona koju je napisao dr. Mark Aldridge. Ovaj "agatholog", izvanredni profesor na Sveučilištu Solent u Southamptonu, već je napisao dvije knjige o njoj - prva iz 2016. godine bavila se Agathom Christie na filmu i televiziji. Četiri godine kasnije objavio je knjigu o njezinom najpoznatijem detektivu, Herculeu Poirotu, 2020. godine. Ovih dana izlazi treća - "Agatha Christie‘s Marple: Expert on Wickedness".
Aldridge je temeljito proučio opsežnu građu o drugoj Christienog bitnoj detektivki, gospođici Marple, simpatičnoj usidjelici blistavih plavih očiju iz seoca St. Mary Mead. Ona je seniorka krhkog tijela, ali briljantna uma. Voli vrtlarenje, pletivo, lagano tračanje i rješava najsloženije zločine. I poprilično je lukava. Analizirao je sve - od njezinih prikaza u knjigama, na malim i velikim ekranima, prokopao po arhivama i otkrio i neke nove materijale.
Aldridge tvrdi da autorica nikad nije pretjerano voljela lik koji je stvorila.
"Nikad mi nije bilo jasno zašto bi itko pomislio da ja na bilo koji način nalikujem na gospođicu Marple", požalila se jednom prilikom Christie, tvrdeći da je Marple najsličnija njezinoj baki i bakinim prijateljicama.
Ona je, prema Aldridgeu smatrala da je, kada su njezini likovi u pitanju, najsličnija Ariadne Oliver. Ona se bavi pisanjem krimi romana, njezin najpoznatiji detektiv je Finac (Agathin Hercule Poirot je Belgijac), a njezini prigovori često oslikavaju one iz stvarnog života Agathe Christie poput problema s porezom i svađa oko obrada njezinih dijela.
Aldridge smatra da u seoskoj detektivki koja savršeno poznaje ljudsku prirodu, ipak ima mnogo Agathe Christie.
"Najuvjerljiviji dokaz u korist tvrdnji Agathe Christie da nema sličnosti s Marple su godine. Gospođica Marple se prvi put pojavila krajem 1927., kada je Christie imala samo 37 godina i jasno je da tu nema usporedbe, jer je Marple barem tri desetljeća starija od spisateljice", napisao je u svojem blogu govoreći o knjizi.
"Ipak, postoji nekoliko paralela. Nakon raspada braka i smrti majke 1926. godine, Christie je morala postati nezavisna žena koja sama krči svoj put, bez pomoći supruga i roditelja, baš kao što je to radila Marple. Gospođica Marple morala se nositi i s time što je ljudi ponekad jednostavno ignoriraju ili se ponašaju kao da ne postoji. Ponekad je to prolazila i sama Agatha Christie, ponajviše zbog svoje sramežljivosti".
Aldridge piše kako se na početku karijere Christie borila sa svojim prvim izdavačem koji je tvrdio da se riječ cocoa (kakao), mora pisati "coco" i nije se dao uvjeriti ni u što drugo. Christie je izgubila bitku i to ju je desetljećima živciralo. Zbog toga je shvatila da mora biti samopouzdanija i dići glas kada smatra da je nešto pogrešno.
"Iako se radi o neslaganju o pisanju neke riječi, vidimo sličnost s gospođicom Marple, koja je uvijek pristojna i tiha, ali zna što je ispravno, a što ne i ne boji se reći što misli kada je to potrebno", objašnjava Aldridge.
Agatha Christie nije bila gospođica Marple, no kako su godine prolazile, a radi se o četiri desetljeća i nizu knjiga i priča, detektivka iz idiličnog sela jako je sporo starila. Autorica i lik bivali su sve bliži i po godinama i po životnom iskustvu.
"U ranoj verzija romana "U 4.50 s Paddingtona ili Što je vidjela Gospođa McGillicuddy" iz 1957., gospođica Marple ima 90 godina. Izdavač je smatrao da će to biti šok za čitatelje, pa se godine ne spominju u britanskom izdanju. U 1960-ima, Marple ima oko 70 godina, kao i prvi put kada se čitatelji susreću s njom. Tada je i sama Christie napunila 70", objasnio je Aldridge.
Dodao je kako je Laura Thompson, biografkinja Agathe Christie zabilježila da je niz detalja kojih se Marple prisjeća u "Hotelu Bertram" (1965), u stvari sjećanje autorice, poput priča o odlascima u kazalište i kupovanja u određenim trgovinama.
"Ipak, najuvjerljiviji primjer da je Christie postajala sve sličnija svojoj kreaciji dobili smo kasnije u istom desetljeću, kada je autorica predložila rješenje stvarnog slučaja umorstva. U najranijim pričama o Marple, svatko iz grupa prijatelja i poznanika podijelio je neku zagonetku, koji su drugi trebali riješiti iako su dobili informacije iz druge ruke."
Christie je baš to napravila u Sunday Timesu 1968. godine, na kraju članka od ubojstvu britanskog odvjetnika Charlesa Brava koje se dogodilo 1876. godine. Taj slučaj je očigledno fascinirao spisateljicu jer ga je spomenula u čak tri knjige. Bio je neriješen: Bravo je bio otrovan, ali prošla su tri dana prije no što će umrijeti. Tijekom ta tri dana odbio je dati bili kakvu informaciju koja bi pomogla otkriti trovača i metodu trovanja. Nitko nije uhićen ni osuđen zbog njegove smrti. Teorija je mnogo, od nesretne domaćice koja je odlučila ubiti šefa, pa sve do toga da se Bravo slučajno sam otrovao. Christie je, kombinirajući činjenice i razumijevanja ljudske prirode, baš kao gospođica Marple, ponudila rješenje. Smatrala je da je počinitelj lokalni liječnik, koji je bio zaluđen ljubavnom aferom s Bravovom suprugom. To je bio čest motiv u pričama Agathe Christie. Naizgled pouzdan liječnik je savršeno prihvatljiv negativac u istragama gospođice Marple.
"Kao i u svakoj kreaciji i u gospođici Marple bilo je nešto od autorice, iako to nije uvijek prepoznavala. Možda je baš zato uživala u ponovnim susretima sa svojom "stručnjakinjom za zloću" tijekom života. Gospođica Marple bila je originalna kreacija, ali i prozor u Christienu prošlost", zaključio je dr. Aldridge.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....