Ovo ljeto definitivno je u znaku Zorice Kondže. Pedeset i osmogodišnja splitska pjevačica koja svoje godine nikada nije krila (“Što tu imam skrivati?”), majka trojice sinova i vlasnica jednog od najljepših glasova na našoj sceni, nakon što je u svibnju “razvalila” na nastupu u zagrebačkom klubu gdje je izvodila isključivo rock-repertoar, neviđene koncertno-rokerske poslastice priprema i za publiku koja će doći na njezine koncerte što će ih pjevačica održati sljedećih tjedana na Jadranu.
- 29. srpnja nastupam u Makarskoj, 4. kolovoza na Braču, 15. kolovoza u Jelsi, 16. kolovoza u Murteru, 17. kolovoza u Orebiću, 19. kolovoza u Dubrovniku... I, jedva čekam. Živim za to! A usput i mršavim, jer sam na zagrebačkom koncertu toliko skakala po sceni da sam na nastupu izgubila valjda četiri kilograma. Dakle, pozivam žene moje generacije, koje se u zadnji čas žele još malo dotjerati uoči izlaska na plažu, da dođu. Zajedno ćemo pjevati, skakati, uživati, pa i malo smršavjeti - smije se Zorica koja je s rock-koncertima nakon mnogo desetljeća ponovo krenula kako bi podsjetila i sebe i svoju publiku na to što su nekad slušali.
Najbolje godine
- Mi znamo o čemu se radi, ovo je prilika da se podsjetimo na sve to, a mladim ljudima koji ne znaju kako je to sve fenomenalno izgledalo ovo je šansa da otkriju što je prava zabava. Ljudi, bili oni mlađi ili ovi, koji su poput mene u najboljim godinama, željni su dobre glazbe. Glazba koju pjevam na mojim rock-koncertima je prije svega kvalitetna. Nema tu ništa staromodno. Pa, gdje ćeš ti za ‘My Way’ reći da je staromodan? To je klasik! To je kvalitetna glazba koja se uvijek prepoznaje i rado prihvaća. Pjesme koje pjevam stare su pedeset, trideset ili dvadeset godina, ali zvuče kao da su napravljene jučer. Pjesma je uvijek pjesma, kvaliteta je uvijek kvaliteta. I to traje vječno i sve generacije mogu to slušati i uživati u tome - kaže Zorica, koja na svojim koncertima uživa jednako kao i njena publika.
- Dok pjevam pjesme koje sam pjevala na svojim počecima imam jedan lijep osjećaj prihvaćanja. To je baš kao nekad, kada sam se tek probijala na scenu i imala osjećaj da me publika prihvaća. Mene sad prihvaća jedna nova generacija, a oni koji se sjećaju kako je to zvučalo osamdesetih prihvaćaju me ponovo zahvaljujući tim pjesmama. Malo ću se opet vratiti na taj zagrebački koncert, jer sam se tamo fenomenalno osjećala. Pjevala sam po osjećaju, nisam imala zadani repertoar, nego sam se ravnala po povratnim reakcijama publike, a nastupila sam bez ikakvog sinopsisa.
To me vratilo u vremena mojih početaka, u klubove u kojima sam nastupala s rock-bendovima - kaže pjevačica koja je svoj glazbeni put počela potkraj sedamdesetih godina u grupama ST, Novi dan, Pirati i u grupi Stijene. Višestruko nagrađivana glazbenica solističku karijeru gradi od 1984. godine, a ovog ljeta ima dvadeset nastupa. Brojka je to kojom se ne mogu pohvaliti mnoge naše razvikane “zvijezde”.
Oliver Dragojević i Zorica Kondža
Promijenila imidž
- Zbog čega sam toliko tražena? Nema tu neke tajne: jednostavno, u pjesmama koje pjevam postoji melodija, postoje stihovi, a imam i taj neki glas - smije se Zorica i nastavlja:
- Ljudima je dosta lažnjaka. Ja, recimo, stvarno vjerujem u ono što pjevam. A kad vjerujem ja, vjeruje mi i publika. Pa kako da publika vjeruje nekome tko ni sam sebi ne vjeruje? Ljudi prepoznaju kad je netko iskren, a, bome, imaju i uši. Ne moraš ti završiti muzičku akademiju ili glazbenu školu da bi mogao čuti tko što i kako pjeva.
Evo, nakon nastupa na večeri ‘Dalmacija u mom oku’, održanoj u sklopu Splitskog festivala, na kojoj sam pjevala ‘Ja sam more, ti si rijeka’, neki ljudi su mi rekli da se iz publike jako osjetila razlika kada smo na scenu došle ja i Vanna, koja je sjajno otpjevala pjesmu ‘Osjećam to’. Ne bih htjela nikoga uvrijediti, ali tako su mi rekli - kaže Zorica, koja priznaje da sam glas ipak nije dovoljan da te ljudi zavole kao pjevača.
- Dobar glas je preduvjet da se baviš ovim poslom kojim se ja bavim. Tako bi barem trebalo biti. A je li glas dovoljan da te ljudi vole? I nije. Ja sam iz Splita, grada u kojem ne vole kad se praviš važan, kad glumiš nešto što nisi. Tako je kod nas i u sportu i u glazbi. Ako te vole, ti si njihov, ako ne valjaš, neće te podržati. Ne smiješ lagati i moraš uvijek dati najbolje od sebe. Publika osjeća iskrenost, ne možeš je prevariti - ističe Zorica koja je na Splitskom festivalu pokazala novi imidž.
Štikle zbog visine
- Da, kosa mi je sada svjetlija zahvaljujući Elidi Marković, vrhunskoj umjetnici kose i majci našega glumca Gorana Markovića, koji je dobar prijatelj mog najstarijeg sina Tonija. Što se tiče odjeće i cipela, tu sam oduševljena Aledonom. Cipele su im fantastične! Sve moje kolegice znaju da je u našem poslu jedna od najbitnijih stvari udobna cipela.
Ja moram nositi štikle, jer nemam metar i osamdeset. A nosila sam ih svakakve: naoko lijepe, a neudobne, nestabilne. Sada je drugačije. U ovim cipelama mogu bez problema izdržati satima na sceni. Noge su time, dakle, riješene, a gore nosim šarenu odjeću u kojoj se dobro osjećam. Baš sam si sva lepršava i šarena - kaže Zorica, koja polako priprema novi album.
Zorica Kondža, Ivo Pattiera, Krste Juras i Đani Stipaničev
- Već sam dobila i ponudu za dva dueta. Evo, neki dan me baš zvao Giuliano. Je li, Pero? - pita Zore skladatelja Peru Kozomaru, koji pije kavu za stolom do našeg.
- Znaš li da me je zvao Giuliano i rekao da bi sa mnom želio otpjevati onu tvoju novu pjesmu, ali da si ti rekao: ‘Ovo nikako ne može pjevati Zora!’.
- Ajme prijo - preneraženo odgovara Kozomara i nastavlja:
- Želiš li da sad padnem u nesvijest? Čim sam čuo pjesmu, rekao sam Giulianu: ‘Ovo Zore mora otpjevati s tobom’ - uvjerava skladatelj, dok mu se Zorica smije:
- E, jesam ga dobro ‘digla’. A? - kaže pjevačica koja će svoj raskošan glas još jednom spojiti i s Tedijem Spalatom.
Ulazak u studio
- Tedi i ja već imamo duet ‘Zar je voljeti grijeh’, a sada mi je rekao da ima još jedan lijepi duet koji bi volio otpjevati sa mnom. Dobila sam još neke pjesme, od još nekih autora, a dvije mi se stvarno sviđaju, pa razmišljam o ulasku u studio. A, opet, sada je ljeto... Voljela bih se stvarno ovog ljeta okupati u moru. Ili okupati ili ući u studio i uopće se ne okupati. Što nije fer prema prirodi koja je u meni. Voljela bih si priuštiti desetak dana na Hvaru. A ako si ih priuštim, uz sve ove nastupe, neće prije jeseni biti ništa od snimanja pjesama. Ne znam, vidjet ću s Joškom, dogovorit ćemo se - kaže supruga skladatelja Joška Banova koja, priznaje, jedva čeka dan kada će postati baka.
Joško Banov i Zorica Kondža
- Da se mene pita, ja bih to odmah. Sve moje prijateljice već voze kolica, šalju mi slike svoje unučadi. Ja sam tu zakasnila. Odnosno, nisam ja, nego se tako posložilo s mojim sinovima. Voljela bih maziti unuke, ali volim i to što se ta stvar s unucima ne požuruje. Nikada ne valja nešto požurivati, znam to i po sebi. Jer ja sam se u svoje vrijeme udala kad sam imala 27 godina. Za mene su već govorili da sam stara cura. Ali, prije nego što sam se udala proputovala sam pola svijeta, izlazila, družila sam se i udala sam se tek kad sam osjetila potrebu za obitelji.
Mislim da za brak moraš biti zrela osoba. Brak nije zabava. Tu su i djeca, to su ozbiljne stvari. A mladi uđu u brak kao da ulaze u bajku. Brak nije bajka, ali može biti jako lijepa priča - kaže majka dvojice glazbenika, Tonija i Ivana, i budućeg sportaša Luke.
- Moj najstariji sin Toni ima djevojku, vole se. Baš je krasna cura. Što će biti dalje? Ne znam, ne pačam se ja u to. To je na njima. Meni je drago da je zaljubljen, ali on mora odlučiti kako će i što će dalje. Kad smo mi bili mladi, bome, nismo željeli da nam roditelji govore kada ćemo se udati ili oženiti, kada ćemo rađati, koliko djece ćemo imati. Ja danas, kao majka, imam, naravno, svoje ideje, ali to su samo moje ideje, neću ih ni iznositi, ni nametati - kaže Zorica Kondža.