U velikom slovenskom televizijskom hitu, seriji "Skriveno u raju", koju odnedavno prikazuje RTL, hrvatski glumac Matino Antunović igra ulogu atraktivnog instruktora ronjenja i najvećeg zavodnika u kampu Paradiso, čiji je vlasnik njegov ujak Hrvoje (Alen Šalinović). Uz to, u vezi je s glavnom protagonisticom, mladom biologinjom Larom (Gaja Filač), no gode mu pogledi i komplimenti ostalih djevojaka. Veza ga ne sprečava u flertanju, pa je njegov odnos s Larom prepun ljubomornih iskrica. Kad na ljetovanje u kamp stigne student medicine iz Ljubljane Mark Steiner (Matej Zemljič) i zaljubi se u Laru, Dino će biti spreman na sve da bi ga odvojio od nje te da pokaže da je na svom teritoriju on najveća faca i spreman dobiti ono što želi.
Slovence su zaludili, a sada Antunović i ekipa osvajaju i hrvatsku publiku. Ovaj 32-godišnji Makaranin vjernim pratiteljima televizijskih serija poznat je iz serija "Prava žena" i "San snova", a predanoj kazališnoj publici po ulogama na pozornicama zagrebačkog HNK i Komedije, INK u Puli, HNK u Zadru, u kazalištu Žar ptica... Vrijedan je, šarmantan i duhovit, a u razgovoru za Studio otkrio je kako se nosi sa slavom, kakav je život slobodnog umjetnika, što radi kad ne radi i zašto svi hvale njegov modni stil. Također, objasnio je značenje svojeg neobičnog imena.
Slovenska serija "Skriveno u raju" veliki je hit, a vi glumite jednog od glavnih likova. Kako je došlo do tog angažmana?
Do svakog svog projekta i uloge došao sam za mene jedino znanim glumačkim putem - audicijom. Dobio sam poziv na audiciju u Ljubljani. Od prvog kruga audicije i susreta s ekipom u Ljubljani sam osjetio nevjerojatno pozitivnu energiju. To me još više ohrabrilo da vjerujem kako je upravo Dino moja uloga i nakon nekoliko krugova javili su mi da sam dobio ulogu. Još uvijek ne znam kako izgleda drugačiji način dobivanja uloga, ali siguran sam da je svakom glumcu izuzetno drago kada tim putem dobije ulogu. Osjećaj zadovoljstva kada sam preko audicije izabran meni je na određen način potvrda mog rada i talenta. Svaka audicija koju prođem, svaka uloga koju dobijem, daje mi vjetar u leđa i tjera me naprijed.
Ima li Dino, lik kojeg glumite, ikakve sličnosti s vama? Osim što ste obojica s mora, naravno...
Spojilo nas je more, a oblikovale razne vještine koje sam zbog uloge Dina i sam prisvojio. Rekao bih da smo obojica dosta temperamentni, strastveni prema životu, volimo adrenalin i pustolovinu. Nekako i tvrdoglavi i emotivni istovremeno. Emociju teško pokažemo na van, ali i sitnice nas pogađaju, samo to ne pokazujemo. To je taj dalmatinski dišpet. Kao i Dina, i mene ponos i inat vode kroz život.
Naradili ste se za ulogu, prošli fizičku transformaciju. Jeste li se namučili? Je li vam netko pomogao, savjetima i sličnim?
Svaka uloga od vas zahtijeva određenu transformaciju, nešto novo od vas, a to je jedna od bitnijih stvari koje volim kod glumačkih izazova. Nekada je to fizička transformacija, nekada morate usvojiti neke nove karakterne osobine, neke vama nepoznate do tada. U konačnici, sve vas to oblikuje kao glumca, sve je to način na koji se približavate liku kojeg glumite da biste ga i bolje razumjeli. Uloga Dina pred mene je stavila nekoliko izazova i moram priznati da sam se svakom u potpunosti i posvetio. Na taj sam način i sam bolje upoznao lika i savladavajući te vještine učinio ga, vjerujem, autentičnim. Zbog Dina sam intenzivno krenuo u teretanu i dobio 10 kg mišićne mase, naučio roniti s bocom jer Dino je instruktor ronjenja, naučio voziti i gliser.... Iako nije bilo lagano, danas sam na svemu zahvalan Dinu.
Naučili ste roniti s bocama...
Ronjenje je jedno čudno, nevjerojatno i uzbudljivo iskustvo u koje sam se odmah zaljubio jer radite nešto gotovo tehnički nemoguće - dišete pod vodom. Naučio sam da more nikada ne smijete podcijeniti, morske dubine imaju svoja pravila i morate ih se pridržavati. Kada poštujete pravila, osjećaj pod morem je čudesan, morska prostranstva umiruju. Sigurno je to nešto čemu se veselim vratiti.
Kad smo već kod transformacija - kada ste igrali Dizela u seriji "San snova", jeste li trenirali nogomet?
Kroz Dizela sam se na neki način vratio nogometu, s kojim nisam imao susreta od malih nogu. Često se znam šaliti da, da sam bio talentiran za nogomet, ne bih postao glumac, tako da mi je ponovni susret s nogometnom loptom pričinjao veliku zabavu. Kroz ovu ulogu sam otkrio i jedan potpuno drugi svijet. Znao sam da Dizela moraju voditi adrenalin i pobjednički duh, ali i velika doza arogancije i samoljublja. To me je iznimno zabavljalo. Zbilja sam uživao u tom karakteru jer mi je omogućio da napravim totalni odmak od sebe. Timski rad je ono što glumu i nogomet čini sličnima.
U Sloveniji ste stekli velik broj obožavatelja/obožavateljica glumeći Dina. Svi su se željeli slikati s vama, tražili vas autograme... Što ste pomislili kada se to počelo događati? Kako ste reagirali?
Nedavno druženje s gledateljima serije "Skriveno u raju"... Malo je reći da me je ostavilo u šoku. Kada se serija krenula emitirati, kolege sa seta su mi javili da je serija uspješna, ali ono što nas je dočekalo kada smo tamo došli nitko od nas nije mogao ni zamisliti. Nepregledne kolone vjernih gledatelja kojima se kraj nije nazirao, satima su stajali u redu da se s nama fotografiraju ili dobiju autogram. Ovakve stvari u glumačkom svijetu nisu baš uobičajene, pa smo se stvarno osjećali poput rock zvijezda. Nevjerojatan osjećaj koji i danima nakon toga još procesuiram. Od trenutka kada sam izašao iz auta do trenutka kada sam se vratio u auto nisam se prestao fotografirati i pričati s gledateljima. Evo i tjedan dana nakon toga ljudi mi pišu da nisu uspjeli dobiti fotografiju ili autogram, pa im nastojim to naknadno poslati. Sigurno dan i iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.
Događa li vam se i u Hrvatskoj da vas, otkako je serija krenula na RTL-u, više prepoznaju na ulici?
Ima i toga, naravno, da me ljudi oslove s Dino ili Dizel u trgovini ili na ulici, uvijek im uzvratim osmjehom.
Jeste li naučili slovenski jezik tijekom dvije godine rada na seriji?
Na početku sam mislio da je slovenski jezik puno više sličniji našem i nekako sam ga poistovjećivao s našim kajkavskim, no ubrzo sam shvatio da su, iako ima određenih sličnosti, to dva različita jezika jer mnoge riječi koje isto zvuče imaju potpuno drugačija značenja. S vremenom sam jezik puno razumio, a sada je li baš tečno pričam, to još ne, ali mislim da su kolege razumjeli moj slovenski i da im je jako simpatičan.
Kako je bilo na setu serije u Novigradu?
Kako jako volim boraviti kraj mora, ovaj set u Novigradu je za mene bio idealna scenografija mora i prirode. Lik Dina je baziran u kampu pa sam gotovo cijelo vrijeme snimao u Novigradu i malo u Ljubljani. Glumačka ekipa je bila uglavnom mlađa tako da je atmosfera na setu bila zabavna i kada nismo snimali, druženja izvan seta su bila vesela i opuštena. U pauzama od snimanja smo često plovili supovima po novigradskoj obali. Kada nešto snimate na velikom setu koji broji preko 50 članova ekipe, energija je iznimno važna. Važno je da funkcionirate kao cjelina, a mi smo bili poput male obitelji, motivirali se kada je bilo teško i bodrili kada je bilo potrebno. Vjerujem da su rezultat i uspjeh koji serija doživljava dijelom tu energiju koja je među nama vladala uspjeli prenijeti i na gledatelje.
Od likova iz serija koje ste do sada glumili, koji vam je najdraži i zašto?
Uvijek je to nezahvalno pitanje jer za svakog me nešto veže, svaki me nečemu naučio, iz svakoga sam ja nešto naučio. Svaka uloga nosi određene uspomene, ali ipak ću izdvojiti Dina jer s njim sada proživljavam nešto što do sada nisam.
Ostaje li kazalište vaša najveća ljubav ili vam je draže šetati kroz razne glumačke medije?
Film je bio moja prva ljubav, a kazalište sam zavolio i kroz kazalište sam ušao u glumački svijet, no danas više nijedan glumački medij ne doživljavam kao najveći. Danas mi je važnija uloga od medija. Vjerujem da svoj glumački potencijal i talent mogu pokazati kroz svaki medij neovisno je li on kazalište, film, televizija... Trenutačno mogu reći da uživam u televizijskom formatu, no uvijek sam spreman na sve glumačke izazove jer, za mene, gluma je proces koji cijeli život istražujete. Vjerujem da me moje najbolje uloge čekaju, vjerujem da će me gluma odvesti na onaj put na kojem sam uvijek htio biti, put pamtljivih uloga.
Bili ste nominirani za Zlatni Studio 2020. godine u kategoriji za najbolje novo lice u kazalištu, za uloge u predstavi "Muževi i žene" Woodyja Allena u produkciji Istarskog narodnog kazališta u Puli. Što nagrade, pa i nominacije, znače mladim glumcima?
Svaka nagrada, pa i svaka nominacija, uvijek znači. Nagrade su na jedan način potvrda vašeg rada, potvrda da je ono što radite prepoznato i dobro. Kao umjetniku koji stvara za publiku, sud publike je onaj kojem neizmjerno vjerujem, sud od kojeg najviše strepim i ovacije kojima se najviše radujem.
Imate golemo kazališno iskustvo, radili ste u brojnim kazalištima, od zagrebačkog HNK i Komedije do INK u Puli, HNK u Zadru, kazališta Žar ptica... Jeste li se navikli biti slobodni umjetnik ili bi vam bilo draže naći mjesto u nekom ansamblu?
Rekao bih da se na status slobodnog umjetnika nikada ne možete naviknuti jer on sa sobom nosi određenu neizvjesnost koja vas često tjera na preispitivanje i strepnje. Biti freelancer daje vam slobodu, ali oduzima sigurnost. Ako niste član nekog ansambla, gluma je neizvjestan i izazovan posao. Iskreno, ne znam odgovoriti na ovo pitanje jer volim sigurnost, a pokreće me sloboda. To je vjerojatno taj umjetnički nemir.
Imate li neki profesionalni san? Neku ulogu koju biste željeli odigrati?
Puno je uloga koje želim odigrati, puno je snova koje želim dočekati. Želim se razvijati kao glumac, znam da je preda mnom težak glumački put, ali ja sam na njega spreman, spreman sam njime koračati i boriti se za svoje mjesto pod glumačkim nebom jer vjerujem da su naše uloge koje čekamo negdje zapisane. Netko ih dočeka prije, netko kasnije. Za mene je važno sanjati i ne bojati se raditi na ostvarenju svojih snova, važno mi je vjerovati u njih i ne bojati se i izreći ih, napismeno ili na glas.
Što radite u slobodno vrijeme? Imate li neke hobije, strasti?
Vožnja biciklom je moja velika strast, ne samo kao rekreacija nego kao način na koji bistrim um. Volim otići na vožnju biciklom bez određenog puta ili rute, samo voziti i biti sam sa svojim mislima. Odnedavno sam i ponovo oživio svoju davno zaboravljenu strast za crtanjem, koje mi je pomoglo da doživim sebe na malo apstraktniji način. U crtanju, kao i u životu, uvijek trebamo napraviti jedan korak nazad, mali odmak, da bismo shvatili i vidjeli potpunu sliku.
Tko vam je najveća podrška u životu?
S vremenom sam shvatio da najvažnija podrška moram biti sam sebi, da ako ja sam ne vjerujem da mogu, neće ni drugi.
U raznim medijima hvale vaš modni stil. Volite li modu? Kako vi vidite svoj stil?
Lagao bih kada bih rekao da mi je odijevanje nebitna stvar u životu jer odijevanjem vizualno komuniciramo, šaljemo određenu sliku o sebi na van. Ali ne opterećujem se modom ili trendovima. Slijedim neki svoj modni izričaj. Nisam od velikih modnih eksperimenata, a svoj stil bih opisao kao opušten i neopterećen. Drago mi je da ljudi primijete moju modnu stranu jer ja nje često nisam svjestan.
Kakvi su vam planovi za ljeto?
Po prirodi sam radoholičar i volim raditi. Rodna Makarska će sigurno ovo ljeto biti moja destinacija za odmor, a dobrom organizacijom vjerujem da se i odmor i rad mogu uskladiti. Veselim se novim projektima za koje sam siguran da me čekaju na jesen.
Imate neobično, rijetko ime.
Drago mi je da me to netko pitao jer do sada nitko nije. Ime Matino potječe od talijanske riječi "mattino", što znači jutro, odnosno dio dana između izlaska sunca i podneva. A s obzirom na to da sam iz Dalmacije, gdje se tradicionalno daju imena po djedovima, ja sam moderna verzija djedovog imena Mate.