FALA TI, DUDEK

ZBOGOM, DUDEK 'Talentirani Podravec, jednostavan i častan čovjek, rata se nije htio sjećati, a ulazak  u politiku je požalio'

 
Martin Sagner

“Tri su mi stvari u životu najvažnije - obitelj, glazba i domovina - i sve to imam”, rekao je jednom u intervjuu Martin Sagner, neponovljivi Dudek iz serije “Gruntovčani”.

Preminuo je prošle noći, kažu, tiho i spokojno u svojem domu na zagrebačkoj Malešnici, u 88. godini života - i dalje imajući sve ono što mu je bilo najvažnije. Kao što je njegova supruga Zorica Bajgot-Sagner rekla za javnost, preminuo je kod kuće nakon što je bolovao četiri tjedna.

- Zatečeni smo njegovom smrću, iako je dugo bio bolestan, već dulje vrijeme imao je problema sa srcem. Kulminiralo je noćas. Neutješni smo svi. Mogu vam samo reći da je otišao na miran način - rekao nam je sin ovoga glumca Fran Sagner-Bajgot.

Djetinstvo iz bajke

Talentirani Podravec Sagner rodio se kao jedno od četvero djece u Novigradu Podravskom 11. kolovoza 1932. Njegova obitelj, inače bavarskog podrijetla, imala je 16 jutara zemlje, pa je iz svog djetinjstva najviše pamtio slike žitnih polja i guste šume u kojoj se jedne noći bio izgubio i izašao iz nje tek kad je Sunce izašlo. Glumom ga je, pak, zarazio seoski postolar Jagar, veliki zaljubljenik u kazalište, koji je imao glumačku družinu. Sagner je pripadao drugoj upisanoj generaciji na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, učenicima legendarnog Branka Gavelle. Prijemni je položio s Krležinim Križovcem, autorom čija će mu djela i kasnije u životu biti jedna od najdražih.

Satiričkom kazalištu Jazavac, pristupio je 1964, a 1969 prelazi u zagrebačko gradsko kazalište Komedija.

“Teško je bilo na početku. Ja sam bil seljačić... ali volil me profesor Klaić, on je imal kolegij akcentologije. Javno je jednom rekao da sam ja njegov uspjeh. (...) Puno sam puta govoril ‘Balade’ (Balade Petrice Kerempuha, op. a.) i mislio sam da ih nikada neću zaboraviti. Krleža je uvijek nov, uvijek privlačan i stvara radost glumcu, a ako je znaš prenijeti, onda i publici. Dakle, nisam bil samo Martin Sagner Dudek nego i Sagner kaj zna Krležu”, govorio je. Glumio je u desetak televizijskih serija (“Gruntovčani”, “Kuda idu divlje svinje”, “Mejaši”, “Inspektor Vinko”) i najmanje još toliko dugometražnih filmova (“Breza”, “Protest”, “Tamburaši”, “Priča iz Hrvatske”), posuđivao je i glas u animiranim filmovima, a zadnji se put pojavio na filmskom ekranu u filmu Antuna Vrdoljaka “Duga mračna noć”, dakle filmu režisera s kojim je surađivao i na popularnim “Gruntovčanima”.

- Ja sam tada bio pomoćni redatelj, pripremao sam glumce. Sjećam se koliko je s Martinom bilo ugodno raditi, taj toliko jednostavan, častan čovjek imao je jedan svoj poseban glumački svijet, ljude koje je zaista poznavao pretvarao je u svoje likove. Uvjeren sam da je Dudek stvarno postojao, to je bio neki Martinov znanac sigurno, jer to što je on radio, bilo je toliko uvjerljivo, to se nije moglo izmišljati. Znam da je Martin sudjelovao u Domovinskom ratu, kao dragovoljac. Nikad se nije time okoristo. Dok je rat trajao, on je ratovao. Kad je rat završio, on je jednostavno prestao i pričati o tome - rekao nam je jučer Antun Vrdoljak, ožalošćen velikim gubitkom.

Saborska avantura

Godinu 1991. Sagner je proveo na frontu, kod Sunje, gdje mu je zapovjednik bio Slobodan Praljak. Uz to, bio je HDZ-ov zastupnik u prvom postkomunističkom sazivu Sabora Republike Hrvatske (1990. - 1992.) te u Drugom sazivu Hrvatskog sabora (1992. - 1995.). Nakon toga se povukao u mirovinu.

“Nakon dr. Branka Gavelle, druga osoba koja je obilježila moj život je dr. Tuđman. Ja sam u to vrijeme na nagovor dragog dr. Tuđmana ušao i u politiku. To me i sramota reći jer je politika, što su moji dide govorili navek, kurva. Dr. Tuđman mi je doslovce rekao: ‘Meni treba pomoć’. Ako vas neko zamoli da mu pomognete, kak bute rekli ne. Ja to ne znam reći. Zato sam otišel, pomoći. Kad sam videl da sam napravil kaj sam napravil, zamoli sam ga da se ja više ne bi time bavil. Pustil me je, ali dosta žalostan, rekel je: ‘Svi me ostavljate’. Ja sam pomogel i hrvatsko žito žeti i hrvatsko žito obraniti i Tuđman me nagradil sa šest odličja”, rekao je Sagner. Nije politika bila za njega, potvrdio je to svojedobno izjavivši: “I u Saboru sam bil Dudek!”

Ljubav u lovu

Svoje posljednje dane, sudeći prema onome što je izjavljivao za javnost, ovaj je glumac provodio čitajući kajkavske pjesme, svirajući tamburicu ili violinu, u toplom zagrebačkom domu uz suprugu Zoricu, tridesetak godina mlađu inženjerku šumarstva s kojom je dobio dva sina, Frana i Davora. Nju je, pak, upoznao u lovu, pa je katkad govorio da je ona bolji strijelac puškom nego on sam. Kad nije bio u Zagrebu, Sagner se vraćao gruntu, uživao u svojoj vikendici u Moslavini.

Upisan u povijest kao Dudek, za Jutarnji je list izjavio: “Nije mi nikaj žal kaj sam postal Dudek. Posebno mi je draga jedna replika koju je napisal Mladen Kerstner, kad Dudek veli tetecu Cinoberu: ‘A idem, tetec, idem. Znam da me bute prevarili, al’ kaj morem kad moram’.”

Po čemu ćemo ga pamtiti

Smiljka Bencet Jagarić, glumica

Čula sam da je preminuo. Što da radim, kad bih mogla, ja bi ga oživjela. Jučer sam ga zvala da mu čestitam imendan. Nije mi se javio. Sagneru su ranije u čak dva navrata bili objavili smrt, a on je bio živ, pa isprva nisam povjerovala u vijest. S njim je glumiti bilo prekrasno, poslije smo nastavili sa zajedno i u Kazalištu Komedija. Bio je zgodan i duhovit. j km

Antun Vrdoljak, redatelj

Sjećam se koliko je s Martinom bilo ugodno raditi, taj toliko jednostavan, častan čovjek imao je jedan svoj poseban glumački svijet, ljude koje je zaista poznavao pretvarao je u svoje likove. Uvjeren sam da je Dudek stvarno postojao, to je bio neki Martinov znanac sigurno, jer to što je on radio, bilo je toliko uvjerljivo, to se nije moglo izmišljati. j km

Ivica Zadro, glumac

- Pamtim ga kao i svi - iz “Mejaša” i “Gruntovčana”. Obilježio je tim ulogama, nekoliko generacija gledatelja i ušao u antologiju. Surađivali smo u kazalištu, u Komediji i u Histrionima. Najviše ću pamtiti predstavu koju je Mladen Kerstner adaptirao - “Moj tata, socijalistički kulak” i smjestio je u Podravinu. Sagner je u njoj bio fantastičan. I ne samo u toj ulozi. Privatno, bio je fenomenalan čovjek, koji je lijepo pjevao i odlično svirao violinu. Imao ih je nekoliko doma. U kazalištu je bio poznat kao šaljivdžija, koji bi kolegama znao prirediti psine. j tpr

Lukrecija Brešković, glumica

Ovo me jako potreslo. Bili smo skupa u ansamblu “Komedije”. Imao je jedinstven, ogroman, bogomdani talent, a publika ga je obožavala. Bilo je dovoljno da se pojavi na pozornici pa da se ljudima ozare lica. Martin Sagner je bio svestran, bio je odličan pjevač, znao je zabaviti ljude i po tome ćemo ga pamtiti. j đk

Goran Grgić, glumac

Martin Sagner je kroz lik Dudeka izgradio lik za vječnost, naravno uz pomoć redatelja Golika. To kako je on donio taj Dudekov karakter, čista je nepatvorena umjetnost. No, on je odigrao i mnoge druge sjajne uloge. Doživljavao sam ga kao glumca koji je uvijek vrlo ozbiljno pristupao poslu, a bio je i vrhunski intelektualac. Družili smo se i po festivalima, ali on nikad nije bio od onih koji bi u privatno vrijeme radili teatar oko sebe. klr

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 05:48