ZA OBITELJSKU EMISIJU NEMA BOLJE VODITELJICE Lijepa je, ali nije antipatična, topla je, ali pomalo nedostupna. Izazovna je na pritajen način

Barbara Kolar jest, kad je dakle moj subjektivan dojam posrijedi, najbolja “obiteljska” voditeljica na Hrvatskoj televiziji. Lijepa je, ali tako da ženama nije antipatična; topla je, ali tako da je muškarci gledaju kao pomalo nedostupnu. Za djecu je izazovna na stanovit pritajen, ali iskričav način. Uživam je gledati i slušati dok vodi ovu, ponovit ću, obiteljsku magazinsku emisiju.

Mi smo civilizacija zabrinutih roditelja sa sve manje djece. Prilog o dvije marljive djevojčice i njihovoj brižnoj majci - kako provode svakodnevicu - bijaše odmjeren i nimalo denuncijantski kad je posrijedi obiteljska intima. Djevojčice uče li ga uče, pohađaju slobodne aktivnosti svaki dan osim jednoga, kad se uspijevaju prepustiti čarima igre.

Uvijek kad se susretnem s ovakvom obiteljskom idilom čitam stvarnost iza nje. Da biste imali zadovoljno i uspješno dijete, morate, barem u nas, postati njegov ne livrirani sluga. Roditelj, osobito samohran, u nas je i vozač, i tjelohranitelj, i kuhar, i učitelj, i zabavljač i tko zna što još sve ne. Može se, kako bi rekli filozofi, ostvariti jedino dok spava.

Ali što nam drugo preostaje u ovoj našoj zbunjenoj, rubnoj civilizaciji do da metanišemo nad potrebama i ne potrebama naše djece?

U studiju su dvije žene koje predstavljaju prvu slobodnu osnovnu školu u Hrvatskoj. Prilog sam usvojio, ali mu ne vjerujem. Takozvana slobodna osnovna škola neće djecu pripremiti za ne takozvanu krutu i tešku gimnaziju ili čak ekonomsku srednju školu. Radije bih da mi dijete pohađa onu “neslobodnu”, bolje prilagođenu - stvarnosti.

Tekst na grčkome znači plet. Pisati jest plesti riječima. Onaj koji umije pisati, lako će naučiti i plesti. Naša je domaća civilizacija tek nedavno utekla od gladi i smrzavanja pa je dolazak zime u nas ravan dolasku nevolja. U većemu dijelu razvijenoga svijeta ljudima je danas potpuno nepoznat običaj spremanja, primjerice, zimnice. A u nas ne samo da se spremaju ukiseljene i neukiseljene zalihe za hladne zimske dane (kao da će se dućani zatvoriti), nego se proizvodi i odjeća.

Barbara Kolar najavljuje, toplo dakle i uvjerljivo, i žene koje pletu. Osim zimnice, valja pripremiti i toplu odjeću. Ako ne računamo vlastiti rad, vesticu je očito jeftinije isplesti nego kupiti. Međutim, isplativost takva pothvata i dalje je sumnjiva. Naime, postoje veste na sniženju, odjeća koja nije daleko od besplatne.

Sretni su ljudi koji danas imaju vremena i živaca plesti, jednako kako su sretni ljudi koji danas imaju vremena i živaca da pišu.

Doživljavati te poslove kao isplative jest naivno. Ali uz Barbaru Kolar i to pletenje postaje simpatično i zamamno. Kako zima napreduje, valja čuvati i noge. Možda bi se građane moglo podučiti i kako da sebi pokrpaju cipele, podstave kapute, izrade skije…

Bilo kako bilo, zima stiže, a s njom i eto nevolje. Kao da i dalje živimo u devetnaestom stoljeću. Jedino nas ti svijetleći predmeti poput televizijskog aparata uznemiruju na nov način...