‘Volim igrati stereotipe naših žena poput Anđe iz serije ‘Blago nama‘‘

Mirela Brekalo, poznata zagrebačka glumica, vratila se s kolegama na set u studio Jadran filma početkom tjedna jer je počelo snimanje druge sezone RTL-ova projekta "Blago nama". S omiljenom junakinjom iz televizijskih serija razgovarali smo o njezinoj ulozi Anđe Pavić, ali i drugim, najčešće tipskim ulogama žena koje joj nude, no koje, kako nam otkriva, jako voli igrati.

Vratili ste se na set "Blago nama", što vas očekuje?

- Nadam se da me čeka što više dana snimanja, jer moja uloga nije konstantna, ona se povremeno pojavljuje. No to znači i da me s velikom radošću čeka i druženje i gluma s ekipom na setu. Nadam se da ću uspjeti zapamtiti cijeli tekst koji trebamo izgovoriti. (smijeh).

Jeste li se prije starta druge sezone serije uspjeli dobro odmoriti?

- Ne, nisam se dobro odmorila jer ja se stalno vrtim na sto strana. Na ljetovanju sam bila krajem lipnja i početkom srpnja, nekih deset dana, i to je bilo sve. A ovo ostalo sam u Zagrebu i topim se kao i svi drugi, tako da tu odmora tjelesnog nema. No duhovno jesam odmorena...

A u čemu sam vas prekinula kad sam vas prvo nazvala?

- U sređivanju vrta. Imam ga oko cijele kuće, puno korova, puno lišća i komaraca, i treba to čistiti. Sin je prije svog ljetovanja sredio živicu i ispilio, a ovo što treba rukicama, uglavnom čupkam ja.

Pretpostavljam da vam je to relaksacija?

- Je, apsolutno, ne bih to radila da mi predstavlja problem. Jedino što sam starija, pa mi kičmica sve više pjeva borbene, pa malo manje toga mogu obavljati. Ali, nemam puno cvijeća, nego stabla, borove, mirte i korov, nije to kvalitetna zemlja tu kod nas na Šalati. Imam i lavandu, ružmarin, mentu, dakle ono što miriše i tjera komarce.

Spomenuli ste svoje godine. Kako izdržavate biti cijele dane na setu jer snimanja su ipak cjelodnevna i ovakvi projekti zahtijevaju dobru fizičku kondiciju.

- Apsolutno. Buđenje rano ujutro pa onda sve do navečer s pauzom za ručak i neko vrijeme za eventualno malo odahnuti. Ali imate taj čip, klik u glavi, stisnete i znate da morate izdržati. Kako sam starija, sve je to malo teže, ali pripremim se. No mi smo nekako generacija koja je naviknula na takav rad, na tu fizičku prisutnost i iscrpljenost tijekom dana. Drugačije smo mi radili i tu kondiciju stekli. Glumačku pogotovo.

Kako vam se sviđa vaš lik Anđe Pavić?

- Nije prva takva koju sam igrala, ali je super. To su neki stereotipi naših žena, međutim ja njih volim igrati. Ti likovi nemaju negativan predznak, one su mi drage i simpatične, a sada koliko su primitivne ljudima, to je već njihov problem, a ne Anđin...

Istina, vi fizički odgovarate tom stereotipu žena, ali zahvaljujući tome, ako mogu primijetiti, imate i puno uloga. Dosta vaših kolegica kaže da ih više nitko ne zove otkad su prešle četrdesetu.

- Da, ne mogu se požaliti da su me zaboravili i stvarno sam zahvalna što me zovu. To jesu takve tipične uloge, ja izgledam kako izgledam, dakle upravo ono što trebaju, prosjek naših žena.

Reklo bi se, prava mater...

- Točno, i to je divno. I nemam ništa protiv. Kada sam im bila isto tako mater, ali nešto mlađa, nisu me zapazili, nego su zvali glumice iz drugih država za uloge hrvatskih majki. To me je onako malo zabrinulo, međutim došlo je sve na svoje.

Znači vaših "pet minuta" je tek poslije došlo...

- Upravo tako. Ne znam kako je došlo do toga, ali jest. Tek iza moje pedesete.

Upravo na RTL-u ide i repriza "Ruže vjetrova", u kojoj imate jednu od glavnih uloga.

- "Ružica" naša, to je stvarno odlična serija. Kad stignem, pogledam je i zadovoljna sam što vidim. Čujem se i s kolegama i baš nam je drago što ponovno ide. Kao prvo, odlična je serija, dobro je napisana, režirana, glumljena. I dandanas me ljudi zaustavljaju i govore da je gledaju, iako je prošlo deset godina od njezina snimanja. Nama je bilo predivno, mi smo stvarno živjeli dvije godine tu seriju. To se vidi. A pola te ekipe je sada na "Blago nama", tako da je meni to kao da sam došla doma.

Što vas još očekuje u ovoj sezoni?

- Od televizijskih projekata još ne znam, bila sam na nekoj audiciji, ali nisu mi se javili već jako dugo pa pretpostavljam da nisam prošla, a za dalje ne znam. U kazalištu Komedija imam predstavu, "Ožalošćenu porodicu" Branislava Nušića, te komad koji sam napravila s mladim kolegama, glumicama i redateljem Ivanom Ožegovićem, koji je režirao "Govorimo njemački", a igrat ćemo je u Bjelovaru za otvorenje njihova kazališta.

Kada imate takvu strku, najednom i kazalište i seriju, koliko vam pomaže što je vaš suprug Siniša Popović također glumac?

- Ništa mi to nije pomoglo (smijeh). Druge kolegice nemaju supruge glumce, pa vidim da isto to uspijevaju raditi. A on i ja se samo zato manje vidimo i manje smo zajedno. On na jednoj strani snima, a ja na drugoj. Ta dinamika vas razdvaja, a, s druge strane, to je i super, jer onda kada ste skupa, tada je odlično. No, naravno, razumijevanja zbog iste profesiji je tu ipak malo više, dopuštamo si nervoze, pauze. On zna da sam nervozna zbog nečega pa me pusti na miru, i obrnuto, u tom smislu nam to pomaže.

U veljači ste napunili 65. godinu.

- Točno, od 10. veljače sam službeno u mirovini. Zakon je takav da kada navršite 65 godina vas ekspediraju odmah u mirovinu. Trebali - ne trebali.

No, koliko vidim, za vas je taj status samo formalnost?

- U našem poslu to ništa ne znači. Ili radiš ili ne radiš, pa dok traje, traje. Meni ne pada na pamet ne raditi. Čak više radim nego prije. Radit ću sve dok me budu zvali i dok to fizički mogu i, naravno, dok imam dobru memoriju da pamtim tekst.