Vlado Kalember (70), složit će se i Zrinko Tutić i Neno Ninčević i mnogi generacijski prijatelji vođe Srebrnih krila, bio je najveći zavodnik među njima.
- To je išlo tako da se ti cijelu večer trudiš oko neke djevojke. Ono, pričaš joj da je jedna i jedinstvena, da su njene oči ogledalo divne duše, a osmijeh nešto najljepše što si u životu vidio... Trudiš se kao konj, a onda u kafić upadne Kalember, a ona te više i ne vidi. Gleda samo njega, kako ona tako i sve njezine prijateljice - opisuje nam jedan Kalemberov frend i nastavlja:
- Što je najgore, ne možeš ga ni mrziti zbog toga. On ostaje džentlmen, kako prema tebi, tako i prema djevojkama - kaže svjedok danas, na dan kada je Kalember na Instagramu objavio fotografiju staru točno pola stoljeća snimljenu u vrijeme dok je u školskom orkestru glazbene škole svirao fagot.
- Evo, to sam ja. Sviram fagot u školskom orkestru, a prošlo je samo nešto preko 50 godina. Što je to u smislu vremena? Ništa! Ionako su te godine prošle prebrzo. Možda se zemlja vrti brže oko sebe i sunca, pa zato vrijeme brže prolazi - smatra Vlado, koji se za glazbu zainteresirao u osmom razredu osnovne škole.
- Tome je kumovao početak puberteta. Trebate znati da su kod nas na Trnju tada postojale dvije glavne čage, kako smo u ono vrijeme zvali plesnjake sa ‘živom‘ svirkom. To su bili klub ‘Lola‘ na Krugama i ‘Vrba‘ na Vrbiku, gdje je svirala Grupa 220, tada najpopularniji bend u gradu, a i šire. Kako se moja starija sestra Mia bavila pjevanjem, ona se znala s dečkima iz Grupe 220 i tako sam ih i ja upoznao i na to sam bio jako ponosan, što sam i danas. Kad ih sretnem često im kažem da su oni krivi što nisam postao doktor - ispričao nam je glazbenik kako su izgledali njegovi glazbeni počeci.
- Za glazbu sam se definitivno odlučio na plesnjaku na ‘Vrbi‘, kada sam se ubacivao jednoj curi. Čim bi krenuli sentiši ja bih kretao u ‘napad‘, a ona bi dok smo plesali umjesto u mene gledala prema gitaristu. To me smetalo, pa sam je pitao zašto tako radi, zašto pleše s jednim, a gleda drugog. Rekla mi je: ‘Kad je on baš sladak‘. Na to sam je upitao: ‘A kad bih ja slučajno bio gore, a on plesao s tobom, bi li ti tada gledala u mene?‘. Ona mi je rekla da bi vjerojatno tako napravila, a ja sam tada samom sebi kazao: ‘Dobro, onda i ja idem gore, na binu‘. Zanimljivo, par godina kasnije, kada sam svirao na tada vrlo popularnoj čagi na staroj Karlovačkoj cesti, pojavila se ista ta djevojka. Gledala me u čudu i pitala me od kad ja sviram, a ja sam joj tada prepričao naš razgovor s ‘Vrbe‘. Ona ga se nije sjećala, međutim, ja ga pamtim i danas, živa mi je svaka sekunda tog razgovora - kazao nam je Kalember.
A fagot? Zašto baš taj instrument?
- Fagot sam odabrao jer je taj instrument sviralo najmanje učenika. Iskreno, nisam znao ni kako fagot izgleda, ali sam znao da u cijeloj školi postoje samo dva fagotista. Obojica su već bili pred Akademijom, tako da sam kao jedini preostali fagotist u školi brzo bio ubačen u veliki orkestar i nekoliko komornih sastava. Svi koji me znaju iz tog vremena sjećaju se kako sam po školi non-stop hodao s fagotom i hrpom nota, što je bilo normalno jer sam dnevno imao i po nekoliko proba s orkestrima. Na papiru sam imao raspored probi, a kada bih ušao u prostoriju, sjeo bih do klarinetista i pitao: ‘Kaj se svira?‘ - prisjetio se Kalember, koji na dame, unatoč prohujalim godinama, očito i dalje ima isti utjecaj. Jer ispod njegove objave na Instagramu zaredali su se komentari nježnijeg spola čije mu pripadnice pišu:
- Vrijeme je baš ništa u tvom slučaju - kaže jedna.
- Zgodan bio i ostao, pravi gospon - poručuje druga, dok treća kaže:
- Uvijek sam te obožavala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....