Pred Vannom je radno ljeto. Lijepom baladom "Iz inata" na najbolji je mogući način najavila skorašnji novi album i niz koncerata koje će održati ovog ljeta. Ova balada u aranžmanu Gorana Kovačića Gorkog nosi njen snažan autorski pečat i predstavlja pravi glazbeni užitak za sve ljubitelje njezina raskošnog vokala i emotivnih tekstova.
Pjesmom "Iz inata" najavljujete novi studijski album. Zbog čega ste baš ovu pjesmu odabrali za najavu albuma?
- "Iz inata" je još jedna pjesma koja najavljuje album. Snimili smo je pred neko vrijeme i čeka svoj red na albumu, ali bila je prozvana da se promovira na festivalu Beogradsko proleće, i to uživo pred publikom, i ostavila je odličan dojam. Nemam namjenske pjesme i volim stvarati i izvoditi pjesme bržeg tempa, ali njih nije jednostavno promovirati uživo jer vrlo često uz sebe nose i zahtjevniju produkciju koja bolje zvuči kada je prvi put čujete na radiju, YT-u ili na nekom streaming servisu. Na albumu imam i takvih pjesama, ali ostavljam ih za kasnije.
Kako je i kada nastala ova skladba? Što vas je inspiriralo da je napišete?
- S konkretno tom pjesmom je sve počelo od prvog stiha - "koji bi to razlog sad morao biti…" Sklona sam tim govornim, životnim rečenicama koje su ponekad dvosmislene i imaju neki paradoks u sebi; kao da se sama zezam sa sobom i svojim mislima. Kada je osjećaj tuge u pitanju, ne volim da teku krv, znoj i suze iz otvorenih rana, ako me razumijete, a kad je veselje u pitanju, ne vjerujem u cvjetne livade i beskonačan izvor sreće. Tako nekako ja mislim o svom izražavanju.
U kojim trenucima najčešće pišete? Počinjete li češće od stihova ili od glazbe?
- Kako kad; nekad mi se čini da imam neku zgodnu melodiju kojoj bi valjalo pripisati neke stihove, a nekad mi se svide neki stihovi kojima vrlo brzo nađem melodiju, pa nastavim dalje. Nekad zapne, nekad ne ispadne najbolje, nekad mi nedostaje par stihova i sve u svemu mislim da je taj moj proces sličan svim kreativnim procesima kojima se kreativci bave. Kako god bilo, veseli me jako i ispunjava itekako.
Možete li se sjetiti kada ste napisali svoju prvu autorsku pjesmu?
- Pa, javno smo kao bend ET izveli te svoje prve pjesme i srećom po nas su prošle odlično. A ja se sjećam kako sam još u školi izmišljala melodije na stihove Dobriše Cesarića koje smo morali znati recitirati napamet, a meni je bilo zabavnije da ih pjevušim u sebi nego samo recitiram. Nekad bih klincima kad su išli u vrtić isto tako izmišljala melodije na pjesmice koje su morali recitirati, tek toliko da im budu zabavnije. Sjećam se toga i danas, ali to je bilo samo za kućnu uporabu.
Tko danas prvi čuje pjesme koje ste napisali?
- Moji doma, ali zapravo je to Goran Kovačić, moj aranžer i producent i klavirist u bendu s kojim već dugi niz godina sviram. Odlično se slažemo, ima odličan instinkt za sve i svašta, golemo znanje, i daje mi neuvijene i korisne komentare i opaske. Rekla bih da me ne štedi, ali me nikad ne uvrijedi tim što mi želi prigovoriti. Kad mu se nešto pak jako svidi, škrt je na riječima, a to mi znači dovoljno. Quincy Jones je na ulazu u svoj studio imao natpis "check your ego at the door", što znači da nema ega kad se stvara u studiju. Ako je vrijedilo za Michaela Jacksona, vrijedi i za mene.
Koliko ste samoj sebi stroga kritičarka?
- Prilično. Obično u nekoj fazi stvaranja zaključim da uopće ne idem u dobrom smjeru, a ako se ne zadržim na toj konstataciji dovoljno dugo da odustanem, onda svalim drvlje i kamenje na svoju interpretaciju kad na kraju i pjevam pjesmu u studiju. Tad obično zaključim da mi glas uopće ne zvuči adekvatno za to što snimam, da ne znam dobiti atmosferu koju želim i općenito se častim svakakvim komentarima. Ponekad prođu dani da uopće ne želim poslušati tu radnu verziju. No nekad mi se, ali ne tako često, učini da sve ide glatko, pitko i bez zastoja. Trudim se znati cijeniti takve trenutke.
Što je po vama najzahtjevnije u autorskom procesu?
- Poklopiti svoj ukus s ukusom publike - mislim da je to univerzalna istina. Stvarati najbolje kako ti nalaže tvoj talent i glazbeni moral, pa kako ispadne ljudima, na to ne možeš utjecati.
Koliko su vaše pjesme zapravo autobiografske?
- U izričaju apsolutno, u temama malo manje.
Je li vaš novi album već gotov ili je to još uvijek u fazi pripreme, te kada ga možemo očekivati?
- Vjerujem da će biti gotov pred koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture, 5. listopada.
Vrhunska ste interpretatorica. Koristite li kakve trikove za dobar glas poput meda, jaja, đumbira? Što mislite o triku Ljiljane Molnar Talajić koja je kao svoj trik za dobar glas koristila špek i luk?
- Špek i luk su, koliko znamo, bili dobar trik i za neke naše vrhunske sportaše, ali ja nemam ništa tako zabavno za podijeliti. Glas održavam tako da ga upotrebljavam. Uglavnom pjevam s lakoćom i ogromnim guštom, a zapravo mi najviše šteti manjak sna.
Ovog ljeta nastupate u Donjoj Stubici, na Tvrđavi sv. Mihovila, na Sustipanu, Cerkvini u Kastvu, Kaštelu u Puli, Čakovcu, Dubrovniku, Viru... Koliko proba u pravilu održite uoči svakog koncerta?
- Vrlo smo uigran tim, no za neke nastupe koji uključuju i gudačku postavu ćemo održati probe, naravno, iako su note za njih već raspisane. Isto tako, kada uvodimo neke nove pjesme, moramo probati, naročito je bitno naći im pravo mjesto u set listi. I zato, naravno, služe probe, ali nekad nešto promijenimo nakon nekog koncerta jer shvatimo što bi moglo bolje. Ja sam pobornik proba jer se samo tako postiže lakoća izvedbe koju publika mora osjetiti.
Hoćete li ovog ljeta imati vremena za odmor i kako za vas izgleda odmor iz snova?
- Naravno da će biti i vremena za uživanje u ljetu, ali ne znam je li to nužno mogu i nazvati odmorom. Meni osobno odmor ne predstavlja čitanje knjige u sjeni bora na plaži. Volim doživjeti nešto novo i tražiti takve podražaje, a kad ne radim ništa onda obično nešto kombiniram u glavi. Svejedno, silno se veselim utakmicama Europskog prvenstva i Olimpijskim igrama. Gledati takve stvari nesmetano je za mene odmor.
Prije toga, na Melodije Jadrana stižete s duetom "Dan po dan‘", koji ste napravili sa Sergejem Božićem. Kako je došlo do tog dueta, tko ga je inicirao?
- Ideja je moja jer Sergejev glas volim od prvog tona kada sam ga čula na audicijama showa "The Voice". Srećom me je odabrao kao mentora, a kasnije sam vrlo brzo shvatila da se iza izuzetnog glazbenog talenta krije i divna osoba tako da mi je svaki trenutak s njim bio uživancija. Uživala sam u njegovom pjevačkom instinktu i scenskoj karizmi i nisam htjela da nekako ode sa završetkom showa. Kada se u mojoj glavi pojavila ta pjesma koju sam nazvala "Dan po dan", čula sam u njoj njegov glas i bez da mu išta namećem pozvala ga u studio. Vjerujem da će i publika vrlo skoro čuti kako fantastično zvuči u toj pjesmi koju za sada jako volimo mi koji smo u njenom radu sudjelovali, a nadam se da će se i drugima svidjeti. Izvest ćemo je uživo na Melodijama Jadrana u Splitu 23. lipnja i na još nekim mojim koncertima nakon toga.
Kako je Sergej reagirao kada je shvatio da će snimiti duet s vama, pošto je često isticao da ste mu najdraža pjevačica?
- Ja inače oko malo toga filozofiram i radim pretencioznu pompu, možda je kratko vrijeme i bio osupnut idejom, ali ja znam da je on taj i da nam se glasovi slažu i uživali smo snimajući.
Pobjedniku "Voicea" Martinu Kosovcu napisali ste hit "Maštarija", sa Sergejem pjevate "Dan po dan". Koliko vam je važno podržati mlade talentirane ljude na počecima karijere?
- Za "Maštariju" sam napisala stihove, a P‘eggy glazbu, i ponosna sam da Martin ima pjesmu koja mu pristaje i koju ljudi znaju i vole te da je može otpjevati gdje god želi. Jako mi je bitno da takvi izuzetni talenti osjete podršku i nakon jako gledanog TV showa koji neminovno sa svojim završetkom povuče u zaborav i one koji to ne zaslužuju.
Tko je vama u vašim počecima bio najveća podrška u tom smislu?
- Nekako mi se čini da smo si mi unutar benda bili najveća podrška, motivacija i kritika. Kao i moja obitelj; znam da su moji roditelji strepili oko toga u što se upuštam, ali nekako sam im uspjela davati do znanja da znam kuda i kako s tim svojim glazbenim porivom.
Da jednog dana vaša unučica odluči krenuti putem glazbe, što biste joj savjetovali?
- Roditelji, bake i djedovi su dizajnirani da moraju biti podrška djeci, ali za život u show businessu trebaju i talent, poriv, sreća, nepokolebljivost i onaj x-faktor da te ljudi vole slušati i gledati. To se obično da nazrijeti negdje nakon 17. godine…