Tonči Huljić zapravo je bodul. Splitski maestro po ocu Ivanu vuče korijene s Hvara, no ovaj put s njim smo se našli u njegovu drugom domu, na Krku, gdje Tonči gradi prekrasnu kuću okruženu zelenilom. Nije to ništa megalomanski, a u skladno uređenom domu u kojem prevladava bijela boja sve je napravljeno po mjeri čovjeka, podređeno guštu, opuštanju i smirenosti.
Što Tončija veže za Krk?
- Korijeni. Rodbina. Jer ja sam bodul. S jedne strane me vuče Hvar, što je prirodno s obzirom na to da sam rastao u Splitu, pa sam inklinirao Hvaru više nego Krku, s kojim me veže rodbina s majčine strane. Cijelo djetinjstvo proveo sam između Hvara i Krka, otoka na kojem sam provodio i ljeta, ali i zimske školske praznike tijekom kojih smo odlazili u Delnice, Fužine... Klima je ovdje u Primorju drugačija od one u Dalmaciji, tu sam uvijek imao bolji apetit, što je mojima bilo drago u doba dok sam bio školarac jer sam tada bio baš mršavko... Kako su godine prolazile, pa sam došao u zrelije godine - premda je možda sada hrabro reći kako su to zrelije godine - na Krk me privlače mir, drugačija klima, osobnost ljudi koji ovdje žive, drugačija kultura koju ima ovaj otok. Tu je sve puno smirenije, a ja težim tom nekom smirenju jer mi je život ionako i ovako poprilično hektičan. Paše mi ovaj mir i blizina ne toliko samog Zagreba, nego zagrebačkog aerodroma jer sam kompletnu karijeru orijentirao prema inozemstvu i razvoju svoje crossover glazbe - objašnjava Tonči ispijajući čaj s medom.
Drugi kontekst
Naš najuspješniji i najplodonosniji autor čije pjesme pjevaju sve zvijezde s naših prostora ne voli previše otkrivati o svojim glazbenim planovima.
- Kad nešto o tome kažem, ljudi su to skloni vezivati za neki potpuno drugi kontekst. Osim toga, ne volim izazivati ni sudbinu ni Boga, da ne bude po onom ‘čovjek planira, a Bog se smije‘. Pogotovo to ne volim raditi u ovakvim situacijama u kakvim sada živimo. Jer mi živimo u predratnom razdoblju, kada sve treba vrlo oprezno planirati. Što onda preostaje? Jedino raditi kao da će sto godina biti mir, a pripremati se istodobno kao da sutra kreće rat. Pokušavam, dakle, normalno raditi u ovim za civilizaciju nenormalnim vremenima koja su, s druge strane, normalna s obzirom na to dokle nas je ta civilizacija dovela. Pokušavam živjeti u nekim svojim mislima od pamuka i snova kao što sam, uostalom, cijeli život i radio - kaže Tonči, koji je, doznajemo, otpočeo suradnju sa superfinalistom američkog showa "America‘s Got Talent" Marcelitom Pomoyom.
Marcelito je, podsjetimo, pjevač koji je šokirao Simona Cowella, žiri i publiku cijelog svijeta kada je u televizijskom spektaklu prvo pjevao istančanim sopranom dionice Celine Dion, a potom se, naoko bez muke, prebacio na tenor Andree Bocellija. Za jednog čovjeka s dva glasa Tonči i njegov sin Ivan nedavno su završili pjesmu "Number one", a Marcelito je taj muško-ženski duet snimio sam sa sobom.
- Marcelito je buduća svjetska ‘big thing‘ priča. On je specifičan po tome što ima dvostruki glas, pjeva kao tenor i kontratenor, kao muškarac i žena - objašnjava Tonči koji je s neobičnim Filipincem počeo surađivati u trenutku kad je ekipa koja piše za Andreu Bocellija počela pripremati Marcelitov album.
Poput Bocellija
- Marcelito je fenomen. On istodobno pjeva kao muški tenor, poput Bocellija, ali i kao kontratenor, poput muškaraca koji su nekad pjevali ženskim glasom. Fascinantno je to što on ima i jedno i drugo: i tenor i kontratenor. Bilo mi je interesantno napisati pjesmu za njega, a time ujedno glazbeno širim suradnju s Talijanima s kojima dosad nisam previše radio, nego sam više bio dio engleske ekipe. Osim toga, ova suradnja važna mi je zbog predstojećih planova jer namjeravamo s djelom ‘Pop-misa Mediterana‘ otići u južnu Ameriku, ali i na Filipine, veliku katoličku zemlju u kojoj se katolicizam gleda na specifičan način, prema kojem gotovo svako mjesto ima svoju verziju štovanja Krista. Uglavnom, zamislili smo da će Marcelito u sklopu ‘Mise‘ pjevati umjesto moje Hane, koja je sada na porodiljnom, jer čeka drugo dijete. Hvala, zete, zahvaljujući tebi moju kćer sada mijenja muškarac, koji će, osim učešća u ‘Misi‘, biti i dio mojih budućih crossover koncerata - uz osmijeh, u duhu splitskog humora, poručuje Petru Graši Tonči, kojeg pitamo što mu je kao glazbeniku danas izazov.
- To mi je najteže definirati. Objektivno, ne znam da li mi se radi i što mi se radi. Ali, svjestan sam da ja i ne znam živjeti a da ne proizvodim muziku. Ne volim pritom da je moja muzika neprepoznata. Zanimljivo je, kad me već to pitate, što se sada, baš kada je Jelena Rozga u pitanju, događa to da je ona u posljednjih nekoliko godina fenomenalno ponovno promovirala pjesme za koje sam ja bio siguran da će biti hitovi, ali hitovi u vrijeme kada sam ih stvarao, prije dvadesetak godina. Te pjesme tek su sada zaista hitovi, a Jelena svoje koncerte u cijeloj regiji prodaje bez reklame, ona samo putem društvenih mreža bez problema puni najveća dvorane. Volim o tome pričati, upravo zato što se ona time ne voli hvaliti i ne voli govoriti o tome, a fenomenalno mi je da se njezina sjajna sadašnja karijera uz kurentne pjesme temelji i na njenim starim hitovima u vrijeme kada je još pjevala u Magazinu, koji sada dobiva novu pjevačicu. Zna li se tko je nova pjevačica Magazina? Ja znam - zadovoljno nam se smije skladatelj, koji ne želi otkriti ime dame koja će pjevati u, kako kaže, posljednjoj postavi grupe.
Veliki Tonika Party
- Dvojio sam i trojio do neki dan. Je li crnka ili plavuša? Svašta nešto! - smije se Tonči, i nastavlja:
- Ne krijem to zato da bih radio neku dramu, puno dramatičnije stvari se zbivaju oko nas. Strpite se još malo, uskoro stiže nova pjevačica, s novom pjesmom, a štafetu ćemo predati na promociji u Zagrebu na Tonika Partyju, gdje ćemo predstaviti pjevačicu, novi Magazin i njihovu novu pjesmu koja će se zvati ili ‘Nesvjestica‘ ili ‘Nemoguća misija‘ (još dvojim oko naslova), potom novu pjesmu Andree Šušnjare koja se zove ‘Ja bih još‘, liniju pića Madre Badessa kako bismo nazdravili još jednom novom početku... - otkriva nesuđeni pravnik (u Splitu je dogurao do apsolventa na Pravnom fakultetu) koji je kao mladić razmišljao i o karijeri redatelja.
- To sam, može se reći, i ostvario, jer sam kao redatelj uključen u sve spotove koje radim, pa tako i u ovaj s Marcelitom koji je rađen u 3D tehnici, baš kao i spot za Andu Pandu koja spašava svijet. Takvi 3D spotovi od pet minuta inače traže oko dva mjeseca rada - objašnjava Tonči te ga pitamo s kime bi volio, da može, od inozemnih zvijezda, ostvariti suradnju.
- Puno je njih... Od pokojnog Freddieja Mercuryja do Stevieja Wondera. Princea, Vangelisa... Bilo bi mi interesantno sjesti i podijeliti iskustvo stvaranja pjesme s Paulom McCartneyjem... - govori Huljić, dok se mi prebacujemo na buduće zvijezde. Zašto je splitski skladatelj zapravo u žiriju RTL-ova "Superstara"?
Strateški razlozi
- Ne znam (smijeh). Ali, postoje neki strateški razlozi zbog kojih sam tu. Nikad ne znaš što te u tim televizijskim spektaklima može ‘strefiti‘. Lani smo, eto, u ‘Superstaru‘ našli mnogo interesantnih mladih ljudi, na čelu, ako se mene pita, s Pjerom, Petrom Šegedinom, s kojim sam odmah po završetku showa počeo raditi. Prepoznao sam njegov uistinu krasan talent, a kad sam doznao da mu na osobnoj karti piše da je rođen na Korčuli, odmah sam znao da zna i pjevati. Korčula je dala gomilu umjetnika... No, vratimo se ‘Superstaru‘, u kojem se uvijek nadam da ću možda naći nešto što me može zaintrigirati. Zato ove godine tražim nekog specifičnog. Ne interesira me ništa što je normalno, zanimaju me samo ekscesi, a u ovoj sezoni ima ih nekoliko. Kad kažem ‘eksces‘, mislim na kompletni paket, pri čemu moraš misliti i na ukus publike. Zbog toga su neke moje odluke možda čudne drugim članovima žirija, jer meni je potpuno svejedno hoće li taj koga sam odabrao ispasti odmah, u drugom krugu. Ja ću ga, bez obzira na ishod, uzeti i probati nešto raditi s njim, ali da bi se to dogodilo, mora me zaintrigirati - kaže glazbenik i nastavlja:
Nedostatak autora
- Bude mi drago kad današnji natjecatelji pjevaju pjesme Lorene ili Ilme Karahmet, koje su nekoć nastupale u showu ‘RTL-ove zvijezde‘ i privukle moju pažnju, jer su nudile nešto novo, originalno. Drago mi je, osim toga, da smo ove godine uveli ‘platinum‘ kartu, koju treba nastupom zaslužiti, ali koja, ako se mene pita, ne mora ništa presudno značiti, jer ja ću se, ako vidim da dobitnik moje ‘platinum card‘ nije napredovao, hladno odreći onog što sam dodijelio. Kad govorimo o mladim ljudima, nije mi drago to što na ovim našim prostorima kronično fali dobrih mladih autora pop-glazbe. Njih nema. Umjesto toga, radi se nekakva neutralna glazba, tu i tamo ispresijecana nekim ekscesom. To je zato što nema mladih autora, a uz to, budimo realni, mali broj ljudi mojih godina i dalje punom snagom djeluje u smislu songwritera. Ja imam tu sreću da u mojim godinama, kad se moji dragi kolege vršnjaci od svega već udaljavaju i sve promatraju iz te neke daljine, i dalje radim i da život provodim svirajući po nekim mjestima koja mi više odgovaraju, odnosno koja mi, prepotentno ću reći, pripadaju. Interesiraju me rimske Karakale, Zeusov hram u Ateni, u tom smislu. Odabrao sam elegantno starenje - objašnjava Tonči pa ga pitamo opterećuju li ga godine.
- Koga ne opterećuju? Ja se osjećam mlado, ali svjestan sam i koliko godina imam. No svjestan sam i da se bavim prelijepim poslom da bih se tek tako oprostio od njega. Moj mi posao daje smisao života, daje mi razlog življenja - kaže Tonči dok mu pogled luta po bujnom zelenilu što okružuje njegov dom na osami, u srcu otoka.
- Nekom bi možda bilo logičnije da sam to što sam napravio ovdje, napravio u gradu, gdje su mi svi pri ruci. Ali ja sam ovaj dom na Krku, na starini moje majke Marije, napravio jer želim da se tu mogu opustiti, da tu mogu upiti kompletnu kreaciju. Uživam u tome - kaže Tonči.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....