Sve počinje u trenutku kad se troje stranaca nađe na istome mjestu dok svatko bježi od svojeg problema. Okolnosti ih spajaju i oni postaju slučajna obitelj. No, umjesto da ih to spasi, oni tonu dublje u mrežu laži, ali i neočekivanih emocija...
U novoj seriji Nove TV "Slučajna obitelj", koja uskoro kreće, ulogu konobarice koja bježi od nasilnog partnera tumači Romina Tonković, mladića koji je napustio dom za nezbrinutu djecu igra Tit Emanuel Medvešek, dok Filip Juričić glumi Vitu Harangu, šarmantnog muškarca koji na sam dan vlastitog vjenčanja odluči pobjeći od svega, pa i od vlastitog braka. U razgovoru za Studio Filip otkriva koliko je zahtjevno bilo ući u lik Vite, kao i postoje li sličnosti između njegova lika u seriji s onim Julije Roberts, koja je svojedobno u filmu "Odbjegla nevjesta" također bježala od "oltara"...
* U novoj seriji "Slučajna obitelj" glumite mladoženju koji na dan vlastitog vjenčanja pobjegne. Što ste prvo pomislili kada ste pročitali scenarij?
- Opet mladoženja! Jesam li prestar? Valjda nisam. Vještom rukom naše šminke na Novoj TV svaki dan me dovode u stanje da mogu glumiti mladoženju, ali mislim da je to polako jedan ‘odjavni mladoženja‘. Veseli me upustiti se u svijet tog mog lika. Ima tu još puno različitih zapleta koje će publika uskoro otkrivati i nadam se da će biti zadovoljna.
* Što mislite, što se zapravo zbiva u muškoj glavi na dan vlastitog vjenčanja, odnosno koje misli mogu natjerati muškarca da u takvoj prilici da petama vjetra?
- Pa ne znam, nisam još bio u toj situaciji. Možda budem uskoro pa ću vidjeti. Ali, čujte, dešava se, kao i u ženskoj glavi. To bi trebao biti neki dogovor sam sa sobom, da je to ta osoba od sada pa do kraja tvojeg života - u dobru i zlu. A takve odluke je teško donijeti. Svi se mi kolebamo, svi mi imamo na jednom uhu anđela koji nam šapće, a na drugom vraga koji nam šapće, i svašta se događa u toj glavi. Ali mislim da se prije svega događaju velika ljepota i velika sreća da znaš da će se neka osoba tebi predati za cijeli život i da ćeš se ti predati njoj. Tako da mislim da bi taj glas trebalo slušati.
* U sličnoj ulozi svojedobno smo u filmu "Odbjegla nevjesta" gledali Juliju Roberts. Jeste li i vi pogledali taj film i kako vam se sviđa?
- Pa jesam, pogledao sam svojedobno taj film, ali više ga se uopće ne sjećam. Znam da mi se nije sviđao jer je bio pokušaj nove ‘Pretty Woman‘, a taj film je toliko genijalan da ga ovaj nije mogao prestići. To je kao kad naprave drugi dio filma, a to, zapravo, skoro nikad ne uspije. Pa tako nije baš uspjelo ni s ‘Odbjeglom nevjestom‘. To je ono čega se sjećam, tog osjećaja nakon gledanja filma. Bilo je to prije jedno dvadeset godina, tako da se stvarno više ne sjećam detalja. Znam da ona nešto bježi pa se na kraju vrati i sretno se ožene.
* Vito je, čuli smo, pripadnik zlatne mladeži. Kakav je kao osoba?
- Pa da, Vito je pripadnik zlatne mladeži. Mama mu je bogata odvjetnica, dobrostojeći su, ali to je nekako u drugom planu. Vito je jedan dečko koji je prošao sve, imao je tužno djetinjstvo, ali mama se ipak ostvarila, situirali su se i to je izgradilo njegov karakter. Dosta je čvrst, odrješit i ne da se zafrkavati, ali ostale su u njemu ta nekakva mekoća, dječačka energija i zaigranost, dobrota i eto, u tom nekom smjeru ga ja pokušavam razvijati, naravno, u suradnji sa scenarijem koji mi daje okvire za taj lik.
* Koliko je godina Vito u seriji mlađi od vas?
- Desetak godina.
* Predstavlja li vam glumački izazov glumiti mlađeg muškarca?
- Sve predstavlja izazov, ali inače sam radio starije likove, najprije gradiš njegov karakter i tako počne... Prvi put sam to primijetio prije jedno desetak godina, kad sam došao na neki crtić pa su mi rekli da mi je glas prestar. Uvijek sam glumio starije i prilagođavao se tome, a sad sam na jednoj prekretnici pa se prvi put moram uvući u kožu nekoga mlađeg. Probao sam se vratiti u mindset tih godina, biti brži, spontaniji i veseliji, koliko, naravno, to sam scenarij dozvoljava.
* Kako biste reagirali da neki vaš prijatelj pobjegne s vlastitog vjenčanja. Bi li imao vašu podršku?
- Naravno, moj prijatelj je uvijek moj prijatelj, prije vjenčanja i prije svega. I naravno da je to tako, ali se i šalim. Jer kad bi to napravio ovako iz čistog mira, sigurno bih mu to zamjerio i ne bi mi se svidjelo. Ali, veliko je pitanje okolnosti i razloga zašto netko takvo nešto napravi. Moji prijatelji su dobri ljudi, pa vjerujem da bi imali vrlo čvrst i konkretan razlog kad bi tako nešto napravili. Tako da, okolnosti su tu izuzetno bitne, a kod Vite su okolnosti bile takve da u potpunosti podržavam njegovu odluku i razumijem ga.
* Što biste rekli nesuđenoj mladenki koju je njen dragi ostavio pred vjenčanje?
- Rekao bih: ‘Dušo nađi drugog, nije ovaj za tebe‘ (smijeh).
* Bijeg Vitu spaja s dvoje potpunih stranaca. Kako se ta neobična trojka u seriji slaže?
- To je sudbonosni spoj, kako se to i u životu nekad dogodi. S nekim ljudima se spojiš i vrlo brzo možeš živjeti s njima kao da se odnekud već znate. A sad, jesu li to karmičke veze ili ste jednostavno osobe vrlo sličnih interesa i pogleda na svijet pa se to sve brzo sklopi i profunkcionira, to je pitanje. Takav je otprilike kontakt između nas troje u seriji. Kad se dogodi određena situacija, vrlo brzo postajemo kompaktna ekipa koja dalje ide kroz probleme zajedno. Naravno, stalno se pojavljuju nove kušnje i izazovi, ali mislim da nas to zapravo još više učvršćuje i povezuje.
* Uz vas u seriji glume i Romina Tonković i Tit Emanuel Medvešek. Je li ovo vaša prva suradnja s njima i kako protječe?
- Je, prva suradnja s njih oboje. Zapravo se nikad prije nismo vidjeli. I sad se spontano upoznajemo, otkrivamo i, hvala Bogu, na ovakvim projektima suđeni smo si svaki dan satima zajedno. Tako da smo, htjeli-ne htjeli, postali jako bliski... Romina mi se već na audiciji jako svidjela. Došla je u svojoj ‘otkačenoj‘ energiji i odmah je igrala tu zaljubljenost s velikim odmakom, s velikim prkosom. Bilo mi je na kraju jako drago da je dobila tu ulogu i lijepo sad surađujemo. A što se Tita tiče, poznajem mu cijelu familiju. Prošle godine sam radio s njegovim bratom Tomom i on je također još jedan član te familije koji je izrazito simpatičan, pristojan, odgojen i, vjerujem, prema onome što za sada vidim, dobar glumac te se nadam da će imati lijep put i lijepu karijeru!
* Iza vas je plodna karijera koju su obilježile i brojne televizijske uloge. Osjećate li uoči nove uloge tremu ili više ne?
- ‘Plodna karijera‘, čudno mi to zvuči. Ja sam si još nekako mlad i na početku. Ali sve više vidim i ja da sam zapravo skoro na pola. Makar se nadam da ću raditi i u penziji. Kad se okrenem, ima već dosta toga iza mene. Ne mogu reći da postoji trema, ali postoji velika nervoza prije, recimo, prvih projekcija neke nove serije. Uvijek se pitam kako će to zaživjeti, hoće li ljudima biti zanimljivo, je li to dobro, kakav je scenarij... Stotinu pitanja mi prolazi kroz glavu. A kad projekt napokon oživi, osjećam se puno bolje. Ali tremu nemam. Ni od nastupa, ni od snimanja. Još uvijek to volim raditi i uživam u tome, samo sada sve ide s puno većom lakoćom nego na početku karijere. Što je možda dobro, a možda i nije. A i ovisi to kod mene dosta o životnim okolnostima. Kad je sve lijepo, kad sve ide, onda guštam i glumiti. A kad se neke stvari izvrnu i kad sve baš nije posloženo, onda i gluma postaje nešto što puno teže ide.
* Gledate li serije u kojima igrate i nervirate li se ako uočite da ste nešto mogli napraviti bolje?
- Pa, iskreno ću vam reći... Što više godine prolaze, sve manje gledam. Što mislim da nije dobro jer kad gledaš, zapravo puno toga vidiš. Sjetiš se u tom trenutku što si mislio, što si radio, a i vidiš što ti prolazi, a što ne. Ali ja zapravo svaki put vidim tisuću greškica, od svake dlačice koja nije na svom mjestu, do krivog pokreta i krivo intonirane rečenice. Onda samog sebe počnem toliko maltretirati da mislim da je bolje za Filipa da ga Filip što manje gleda (smijeh). Ali naravno da pogledam i da je to zapravo jako važno jer tu možeš raditi na autokorekcijama. Ali, kažem, ne ide mi to baš lako...
* Je li vam draže kazalište ili televizija?
- Uvijek mi je drago da mogu raditi i jedno i drugo. Sad će se i neki film snimati, nadam se da će biti i filma u životu, i televizije, i kazališta. Ono što bih tu izabrao su dobre produkcije, kvalitetni scenariji i izazovni kolege. A što se samog medija tiče, volio bih biti i pred kamerom i na daskama. I jedno i drugo jako volim, samo se takvi poslovi događaju sve više i više, a nemam baš toliko energije za sve to. Što sam stariji, sve mi je teže usklađivati. Kad imaš obitelj, pa si po cijele dane na poslu, to je malo suludo. Ali još nemam namjeru ostaviti se nijednog, tako da ću nastaviti ploviti dalje. Ako Bog da i ako bude interesa za mene.
* Tijekom karijere ste igrali i pozitivce i negativce. Koju vrstu likova, uvjetno rečeno, više volite?
- Pa, sad to nema baš precizno veze s negativcem ili pozitivcem. Volim dobro napisanu ulogu koja je saftna, koja je konkretna, gdje nije šablona, gdje nisu neke već viđene reakcije koje sam sto puta odigrao, preferiram ulogu koja mi daje izazov i nešto novo. Vrlo zanimljiva mi je bila uloga Veljka u seriji ‘U dobru i zlu‘. Bio je stariji, imao je stariju djecu, počeo je s bolešću, s tim velikim problemom... Takvi kvalitetno napisani likovi i scenariji su mi nekako bitniji nego je li lik pozitivac ili negativac. Često se piše da igram negativce. Jesam, igrao sam ih u kazalištu, ali zapravo puno manje. Tako da čeznem u bliskoj budućnosti za jednim opet dobrim, kvalitetnim negativcem. Nisam već dugo uronio u to. Tu se baš možeš ispucati, možeš biti bezobrazan, psovati, vikati, urlati... Eto, baš bih si poželio jednog.
* Poistovjećuje li vas publika s likovima koje igrate i o kojim se likovima najčešće radilo?
- Mislim da ne. U početku sam se toga bojao kada su došle prve uloge. Ali stvarno se jako puno likova nagomilalo kroz sve projekte. Uvijek mi je drago da sam nekome ostao usječen kroz neki lik i da me doživljava tako. To znači da je taj lik zaživio kod njega, da je privukao neku pažnju publike. Fotografiranja, reakcije, dobacivanja, sve to mi je uvijek drago. Naravno, nekad je toga u nekim prevelikim količinama, ali opet, to pokazuje da ljudi prate ono što radiš, da ih zanimaš i da im se, hajmo reći, to i sviđa. I to je nekakav zalog za budućnost, da će i dalje biti interesa za moj rad i moje uloge.
* Postoji li neka uloga koju biste voljeli odigrati, a dosad niste imali prilike?
- Postoji. Sad sam već u nekoliko intervjua rekao koja je to, a ako kažem još jednom, ispast će da nagovaram (smijeh). Recimo, volio bih igrati Krležu, volio bih igrati Leonea. Mislim da sam i u pravim godinama za to, ali teško ću imati priliku jer se u Komediji, u kazalištu u kojem ja jesam, ne radi baš takav repertoar. Malo mi fali tog dramskog kazališnog repertoara, a jako volim raditi klasike. Shakespearea, Čehova, Tolstoja, Dostojevskog... Kad bih mogao birati, radio bih uglavnom takva djela.
Volio bih i neku dobru ulogu na filmu. Dok sam još mlađi, volio bih napraviti neku akciju na filmu, volio bih neku romantičnu komediju, volio bih nekog junaka, volio bih svašta. Neku vanjsku, kvalitetnu, skupocjenu produkciju, povijesni spektakl... Nema što ne bih volio. Imam cijelu listu toga što bih još volio odigrati.
* Kako ste proveli ljeto? Je li bilo vremena za odmor?
- Da, proveo sam ljeto odlično. Bilo je i te kako vremena za odmor, okolnosti su mi to dozvolile. Skoro sam dva mjeseca bio na moru. Sezona kazališta je rano završila pa se stiglo. Kako godinama skoro uopće nisam išao na godišnji, sada sam uzeo dugi godišnji da nadoknadim i to vrijeme koje nisam proveo s djecom. Posvećen sam njima, zajedno smo po cijele dane i jako mi je to lijepo, jako me to puni. Sve mi je važnije da imam kvalitetan i dug godišnji. Jer kad dođeš na dva, tri tjedna, pa još imaš neke obveze, to je ništa. Ni ne stigneš se odmoriti. Tek nakon dva, tri tjedna se tijelo opusti i počneš se stvarno odmarati. I volim kad nemam još sto tih obveza koje me čekaju i stalno mi nešto visi u glavi.
* Na početku razgovora pitali smo vas kakav je Vito. No, kakav je Filip kada se ugase svjetla "reflektora"? Što najviše voli u svom životu?
- Najobičniji čovjek koji je završio s poslom i sad mora odgovarati na intervju. Ali, s druge strane, drago mi je da će se promovirati serija i da se mogu javiti svojoj publici koju volim i kojoj sam zahvalan što me prati. Sad ću ići sa ženom na premijeru tatinog crtića, pa ćemo kuhati neku zdravu večeru, sad smo u tim programima jer sam se malo udebljao. Pa ćemo pobjeći malo za vikend na more jer su djeca još tamo. Okupat ću se, družiti s prijateljima, roštiljati, popiti koje pivo, gledati boks navečer jer Hrgović boksa. Pratim sport, volim se baviti sportom koliko još mogu, volim biti sa svojom familijom, volim biti s prijateljima, u ugodnoj atmosferi i ugodnom društvu. Volim se puno šaliti. Dođu i dani kad sam umoran pa ne volim ništa i onda volim ‘blejati‘ u televizor, kao u stara dobra vremena kad sam bio klinac. I tako, mislim da sam u biti vrlo običan čovjek koji je s godinama sve bolje naučio živjeti. A to znači da sam život probao jako pojednostaviti i stvarno uživam u tome.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....