Kako sam? Ne znam ni sama. To je jednostavno pitanje na koje ja ne mogu dati jednostavan odgovor. Mogu reći da sam umorna. I to je istina: umorna sam od svega, beskrajno umorna. Mogu reći i da sam tužna. Jer tužna sam cijelo ovo vrijeme, otkako Rajka više nema. Mogu kazati i da sam rastresena: krenem nešto raditi, pa se nečega odjednom sjetim, pa onda zastanem, preplave me uspomene, prepustim se tome... Sjećam se kako je nešto nekad bilo, i onda mi, kad to prođe, treba vremena da se sjetim što sam ono prvo krenula raditi, govori Snježana Dujmić.
Udovicu hrvatskog Mozarta - koji je 29. srpnja doživio tešku prometnu nesreću u blizini Ravne Gore, te šest dana kasnije, 4. kolovoza, izgubio bitku s ozljedama zadobivenim u nesreći, nazvali smo između ostalog i na zahtjev naših čitatelja koji su se uz pjesme Rajka Dujmića zaljubljivali i tulumarili. Naime, mnogi od onih - koji su uz skladbe poput 'Tonka', 'Milena', 'Ključ je ispod otirača', 'Sanjaj me', 'Saša'... - odrastali, stasali i starjeli, poželjeli su obići grob skladatelja, aranžera i producenta koji je ostavio neizbrisiv trag kao autor niza hitova njegove grupe Novi fosili, ali i brojnih drugih izvođača. Ali, to još uvijek ne mogu učiniti.
Podsjetimo, posljednji ispraćaj Rajka Dujmića održan je 17. kolovoza u Krematoriju na zagrebačkom Mirogoju. Uz neutješnu Snježanu i Rajkova sina jedinca Tina, od svog prijatelja i velikog glazbenika u suzama su se oprostili Neno Ninčević, Jasmin Stavros, Vlado Kalember, Ana Rucner, Emilija Kokić, Mladen Grdović, Goran Karan, Jasna Zlokić, Jasenko Houra...
Mediji su tada prenijeli i da će Rajko Dujmić biti pokopan u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju, koju još zovu i hrvatskim Panteonom zato što tamo počivaju brojni slavni i znameniti građani koji su obilježili hrvatsku povijest posljednjih dvjestotinjak godina.
Zemljište za grob među zaslužnim građanima obitelji Rajka Dujmića ustupio je Grad Zagreb.
Fanovi traže grob
- Povjerenstvo predlaže gradonačelniku Grada Zagreba zaključak i temeljem tog prijedloga gradonačelnik Grada Zagreba može donijeti zaključak o dodjeli zemlje za grobno mjesto čije troškove snosi Grad Zagreb - kazao je 6. kolovoza Patrik Šegota, voditelj Podružnice Gradskih groblja Zagrebačkog holdinga. Pa zašto onda ljudi, nakon što je od toga prošlo više od dva mjeseca, pitaju naše novinare gdje je zapravo grob Rajka Dujmića?
- Ne pitaju to samo vas. Zovu ljudi i mene. Zaustave me na cesti, izraze mi sućut i pitaju me gdje je Rajko pokopan, jer bi željeli obići njegov grob. A ja ne znam kako da im kažem da je njegova urna još uvijek pohranjena u Krematoriju, da Rajko još uvijek ne počiva u miru, da njegov grob još ne postoji... - kroz suze govori Snježana Dujmić, od koje doznajemo da je nakon dva mjeseca čekanja prije koji tjedan nadležno povjerenstvo napokon odobrilo zemljište za grobno mjesto prerano otišlog skladatelja. Nažalost, i u ovom slučaju morala se poštivati procedura koja može potrajati, kako su to još u kolovozu najavili ljudi iz Podružnice Gradskih groblja Zagrebačkog holdinga.
Sada pak, nakon što je Povjerenstvo dalo 'zeleno svjetlo', na redu su ljudi iz Ureda spomenika kulture koji trebaju odobriti rješenje i gabarite nadgrobnog spomenika koji bi se nalazio na grobu Rajka Dujmića. - Iskreno, ne znam koliko će ta procedura trajati. Ja sam im poslala svoj prijedlog o tome kako bih voljela da izgleda spomenik koji će stajati na vječnom Rajkovom počivalištu. Kako sam ga zamislila? Vidite, dok sam razmišljala o tome, vodila sam se za onim što bi Rajko želio. On je bio veliki skladatelj, iskonski umjetnik, ali, kao što dobro znaju svi oni koji su ga poznavali, Rajko je prije svega bio jednostavan i normalan čovjek.
On ne bi želio ništa grandiozno, kičasto, neukusno, nikakve kipove u prirodnoj veličini... Ne, nikako! To nije bio on, a nisam ni ja! Umjesto toga, odlučila sam se za spomenik u obliku položenog klavira. Jer, glazba je bila cijeli njegov život, godine i godine on je provodio stvarajući glazbu za klavirom, pa je nekako logično, normalno i jednostavno da klavir bude uz njega i sada kada njega na ovom svijetu više nema - govori Snježana Dujmić o svom mužu, 'kralju crnih i bijelih tipki', kako ga je nazvao njegov prijatelj Neno Ninčević dok se sredinom kolovoza na Mirogoju u suzama opraštao od Rajka Dujmića.
- Ja sam se nekako nadala, vjerovala sam da će Rajkov grob biti uređen do Sisveta. Sada sam svjesna da se to neće dogoditi pa sam prije nekih tjedan dana na zemljište u kojem će jednog dana ležati i snivati Rajko ostavila jednu ružu i papirić na koji sam kemijskom olovkom napisala njegovo ime.
Možda je to bila i neprimjerena gesta, ne znam ni sama što je više primjereno a što nije, ali me u tom trenutku baš zaboljelo to što na mjestu na kojem će počivati Rajko nema još ni križa. Ma, ničega! - guta suze Snježana Dujmić i nastavlja:
Spomenik plaćaju po pola
- Ja razumijem sve one poznate mi i nepoznate ljude koji mi prilaze na ulici, na groblju ili me zovu da bi me upitali gdje je to u Aleji velikana pokopan Rajko. Onda im ja, poput vodiča, objašnjavam da će on biti blizu Ene Begović i Dražena Petrovića, odnosno, da će njegov grob biti do onog Dragutina Šurbeka.
Međutim, kada me pitaju kada će se to dogoditi, ja im ne znam odgovoriti - kaže Snježana Dujmić, koju pitamo je li istina da će Hrvatska diskografska udruga, Hrvatska glazbena unija i Croatia Records sufinancirati samo pedeset posto cijene spomenika koja u cijelosti iznosi oko 60.000 kuna. - To je točna informacija. Na obitelji, odnosno na meni je onda da nekako sakupim preostalih 30.000 kuna. Možda to nekom i nije neki veliki iznos, ali meni i svim normalnim ljudima jest. Ja sam s Rajkom bila od 1987. godine, kada smo prohodali, a vjenčali smo se tri godine kasnije. To govorim jer znam da ljudi misle kako muzičari žive u velikom bogatstvu, imaju novca na bacanje...
Da si sad ne lažemo, ima i takvih muzičara, ali s Rajkom nije bilo tako. Drugačije je Rajko i živio i stvarao i shvaćao svoju glazbu. Mi smo uvijek bili i ostali normalni, obični ljudi, pa ne treba čuditi da ja onda stvarno nemam 30.000 kuna u nekakvoj čarapi ili ne znam već gdje. Ja samo želim da Rajko bude dostojno pokopan, da ljudi, kad prilaze njegovom grobu znaju da tu počiva jedan glazbenik.
O tome sam razgovarala i s ljudima iz HDS-a, HGU i Croatia Recordsa, diskografske kuće koja priprema antologiju Rajkovih djela. Rekli su mi da su njihovi prihodi prepolovljeni zbog korone i da je to razlog zbog kojih će svatko od njih dati 10.000 kuna i tako platiti okvirnu polovinu cijene spomenika koji bi trebao stajati na Rajkovu grobu - kaže Snježana Dujmić, koja i početak jeseni provodi u Zagrebu.
Skuplja snagu
U nekim sretnijim vremenima ona i Rajko sada bi još boravili u njihovoj vikendici u Starom Lazu, istom onom mjestu na kojem je dobitnik Porina za životno djelo, čovjek kojeg su svi prijatelji zvali Lima, svojoj Snješki, s kojom je tog dana trebao proslaviti godišnjicu njihove ljubavi, koncem srpnja rekao posljednje 'Bok, vidimo se'. U malenu drvenu kuću u Gorskom kotaru glazbenik se više nikad nije vratio, a ni Snježana Dujmić nije još uvijek smogla snage da otputuje u Gorski kotar kako bi pripremila kuću za zimu.
- Ne mogu još to napraviti. A ne znam ni kada ću moći. Iskreno, nisam se još počela ni pripremati ni sakupljati snage za to - tužno govori udovica Rajka Dujmića, koju odnedavno svakog jutra, dok odlazi u dućan, nedaleko stana na zagrebačkim Ravnicama, u kojem su Dujmići desetljećima skupa stanovali, s murala 'gleda' njezin Rajko. Točno onakav kakvog ga žele pamtiti svi oni koji ga vole: nasmijan, za klavirom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....