Antonela Doko još nije napunila osamnaest godina kada je osvojila svoj prvi Porin, a iza nje je već bilo pet ultimativnih hitova. Mladu Riječanku već su tada mnogi proglašavali najperspektivnijom mladom pjevačicom na ovim prostorima, a ona je tada imala zacrtani put - upisati i završiti Muzičku akademiju u Zagrebu. I na svojem je putu uspjela.
- Sve je kod mene išlo nekako prirodno - započela je svoju priču Antonela, rekavši da zbog studija koji zahtijeva veliki angažman i vježbanje klavira po pet, šest sati dnevno nije mogla sjediti na dvije stolice.
- Završiti smjer klavir, traži vojničku disciplinu, a kad si nešto zacrtam, nema šanse da odustanem. Takav sam karakter. Zato sam za sebe estradnu scenu u jednom trenutku ‘zamrznula’. Danas sam apsolventica, riješila sam petu godinu i trenutno mi visi nad glavom diplomski rad. Ne volim stati jer se bojim da ću se opustiti, pišem si u rasporede sve obaveze i totalno sam, kako se kaže, posložena po zacrtanoj špranci. Kada su obveze na fakultetu u pitanju, nisam improvizator - slikovito objašnjava mlada Riječanka.
Nakon svih obveza i minulih godina tijekom kojih je grijala stolicu u zagrebačkom domu, zadovoljna je, no priznaje da osjeća jednu vrstu zasićenja.
- Vježbati klavir po pet ili šest sati nije nimalo jednostavno niti lako. Nakon nekog vremena, zahvaljujući profesoru, shvatila sam da sam produktivnija ako to smanjim na dva ili tri sata. Da sam nastavila tako, život bi prošao pokraj mene - kaže.
Uzeli je pod svoje
Preseljenje iz Rijeke u Zagreb zadalo joj je, napominje, neke druge brige. Prve se godine, kaže, svakodnevno gubila po metropoli, a onda je uslijedila korona, kada smo ostali zaključani po stanovima.
- Zato danas imam osjećaj da sam u Zagrebu provela posljednje tri godine, a ne pet, koliko je prošlo. Zbog svega još uvijek nisam dobro upoznala grad, no zato sam osvijestila što volim i što mi je zanimljivo u profesionalnom smislu - to je pedagogija, rad s djecom i svakako želim nastaviti svirati klavir, primjerice, s orkestrom u nekom kazalištu, jer bez obzira na moju pjevačku karijeru, koja se vraća u prvi plan, nikako ne bi željela prestati s tom praksom. A zanimljiv mi je i radio, koji puno slušam i mogu se zamisliti kao voditeljica neke emisije - otkriva.
Povratak na domaću glazbenu scenu Antonelin je apsolutni prioritet. U vremenima odmaka, priznaje, imala je krize.
- Činilo mi se na trenutke kao da sam izgubila dio sebe. Bila sam raštrkana. No, zahvaljujući Ines, Arijani i Ivanu, ponovno snimam, dane provodim u tonskom studiju i ne mogu dočekati premijeru pjesama, da publika čuje što smo stvorili. Osjećam koliko sam drukčija. Valjda sam sazrela. Uskoro izlazi spot za prvi singl, tragam za novim bendom i počinje jedna nova avantura. A želim da mi se sve u karijeri dogodi spontano, bez posebnih priprema, da to bude prirodni proces - kaže.
A Antonelin talent prepoznali su poznati autori Arijana Kunštek, Ines Prajo i Ivan Popeskić još dok je bila djevojčica.
- Odmalena su me uzeli pod svoje i fenomenalno se nadopunjujemo. A kod Popeskića u studiju sve nam se spontano događa. Ines me naučila da se u tom procesu ne opterećujem previše i da to mora biti prirodno poput hodanja. Sada shvaćam da u tome i jest čar - objašnjava Antonela.
Specifična je pjevačica i po tome što voli glazbenike poput Amy Winehouse, Doris Day i Norah Jones. To je neki glazbeni smjer koji Antonela njeguje.
Eksplodirala
Ines Prajo, poznata skladateljica, autorica brojnih hitova koja godinama surađuje s našim zvijezdama, prisjeća se kako je Antonela još u tinejdžerskoj dobi govorila da bi željela pjevati ozbiljnije pjesme od onih dječjih koje je tada izvodila.
- Za nju se čulo 2013., kada je otpjevala ‘Zato što’, a dvije godine poslije nastupom na Zagrebfestu ‘eksplodirala’ je s pjesmom ‘Onaj dan’. Najjednostavnije ih je opisati kao neki soul s kraja šezdesetih, što se pokazalo kao pun pogodak - objašnjava Prajo, a Ivan Popeskić, glazbeni producent i aranžer, nadovezuje se ističući da nastavljaju putem na kojem su bili stali.
- Trenutno nam je u fokusu pet pjesama. Dogovorili smo da se ne odmičemo od srži iako smo se u produkcijskom smislu poprilično pomaknuli - pojašnjava.
Tekstovi su zreliji, primjereni njezinim godinama i da ih je pjevala prije zvučalo bi neuvjerljivo i smiješno, napominje Ines.
Antonelin tim savršeno funkcionira jer se dobro nadopunjuje. I kad Arijana i Ines naprave demo snimku za pjesmu, Popeskić razmišlja o aranžmanu, a potom jedni drugima nabacuju ideje, puno razgovaraju... Vode, kako kažu, analitičke razgovore, ali ne u smislu kalkulacija.
- I to kod nas traje. Ništa ne radimo na brzinu. Osim toga, danas je Antonela drugačija. Dogodio joj se velik uspjeh dok je još bila premlada za scenu. Tada nismo shvaćali koliko joj je zamorno davati intervjue. Prerano se oko nje stvorila velika medijska pompa - podsjeća nas Ines uz napomenu da je njezin pristup svemu sada potpuno drukčiji, ozbiljan.
- Antonela ima jednu osobinu koja mi se jako sviđa: nikada nije dovoljno zadovoljna sobom - ističe Ines.
Puno je slušaju
Ivo Popeskić kaže da je temelj Antoneline glazbe izvorni soul koji je upakiran u moderne glazbene programe. Njezine pjesme stoga donose slušatelju moderniju, ritmičniju sliku.
- To je isto kao kad idemo kupiti nove, modernije tenisice, a baza im je zapravo već tradicionalna. Svjesni smo da je sve to njezina priča i da radimo za neku novu generaciju. Puno je slušamo, istinski osluškujemo - priča Ivan Popeskić.
A plan je da upravo Antonelina glazbena priča izađe početkom listopada. Odlazak na festivale više ne planiraju jer njezina je glazba neki drugi đir.
Arijana Kunštek osvrnula se na Antoneline početke, što ju je zaintrigiralo.
- Prijatelji smo s Antonelinim roditeljima, tako da je znamo odmalena. Ona je vrlo rano počela pjevati i nastupati na dječjim festivalima, pa je nekako bio prirodan slijed da počnemo raditi s njom. Antonela je bila razigrana i znatiželjna djevojčica, talentirana i s puno ljubavi prema glazbi i pjevanju. Meni se sviđalo što joj ništa nije bilo tlaka, iako je imala puno obveza - školu, košarku, glazbenu školu... - priča nam Arijana. Antonela je u njezinim očima još uvijek takva, razigrana i znatiželjna, samo što je sada ozbiljnija, svjesnija prirode ovog posla.
I publika i kritika uz pjesme koje su je obilježile prepoznale su specifičnu boju njezina vokala. Na koji se način stvaraju tekstovi i glazba za Antonelu?
- Nije teško raditi za Antonelu. Ta vrsta glazbe i taj izričaj nešto je što nam je blisko. Mi to jednostavno volimo i vjerujem da smo tu ljubav prenijeli i njoj, tako da svi skupa uživamo - odgovara.
Album je u pripremi
Novi album je u pripremi, prvi singl uskoro će pred publiku, a Arijana kaže kako joj je najdraže što će svi koji poslušaju pjesmu odmah znati da je riječ o Antoneli.
Čini se da u današnje vrijeme hiperprodukcije mladim izvođačima nije dovoljan sam talent. “Ono nešto”, kako bismo u žargonu rekli, potrebno je za nova dokazivanja. Osobno, kakav glazbeni put priželjkuje Antoneli?
- Naravno, željela bih da bude uspješna i da ima što više koncerata, svirki, publike koja prepoznaje i voli to što radi… Ali najviše želim da bude dobar čovjek i da joj se ostvare snovi, kako na poslovnom, tako i na osobnom planu - zaključuje Arijana Kunštek, koja je s Ines Prajo posvećena radu s mnogo mladih, za koje kaže da su nestrpljivi, ali im kreativnosti ne manjka.