Ime Zvonimir Husnjak do sada se i nije previše pojavljivalo u mainstream medijima. No njegovo umjetničko ime z++ na YouTubeu je ukucano čak šest milijuna puta, i to samo kada govorimo o potrazi za njegovom (po brojkama) najpopularnijom pjesmom "Kabriolet". Milijune broje i potrage za hitovima "crno + zlatno", "Ljeto već je gotovo" te "Magija".
Ovaj 25-godišnjak pripadnik je generacije uspješnih glazbenika koji do slušanosti nisu došli preko usiljenih top lista ili ustajalih radijskih etera, generacije koja novac ne zarađuje preko tantijema od spotova koji se vrte u noćnom televizijskom programu.
Izvedbe uživo
Do svoje je publike došao preko internetskih platformi, naizgled preko noći. Do prije nekoliko godina totalni anonimac, ovaj momak je pokosio imena koja su već godinama na sceni te postao headliner festivala Drito, svetog grala u svijetu traperskih koncerata. A sada je, u samo nekoliko tjedana, skoro pa rasprodao svoj prvi solo koncert u Tvornici kulture.
- Osjećaj je dobar. Ovo je moj četvrti nastup u Tvornici, ali prvi solo koncert bez drugih izvođača. U prvom tjednu nakon objave eventa je rasprodano više od pola kapaciteta velikog pogona Tvornice Kulture, tako da možete očekivati vrhunsku atmosferu – najavljuje ovaj Osječanin.
Njegova je glazba postala internetski hit, no nije trebalo dugo da se iskaže i po svojim izvedbama uživo. I danas se prepričava njegov nastup na Dritu s početka 2020. godine. Publika je vrištala, i dan danas svi koji su bili tamo odgovorno tvrde da je najveći show napravio upravo z++.
- Moj prvi nastup na Dritu se dogodio nekoliko mjeseci nakon izlaska prvog albuma "18++". Atmosfera je bila fenomenalna, kao i uvijek na Dritu, a to mi je bio prvi put da nastupam pred većom publikom. Ako se ne varam, u Tvornici se tada skupilo oko 1500 ljudi i fasciniralo me koliko su dobro znali tekstove. Na kraju sam i dobio nagradu publike za najbolji nastup drugog dana Drita – kaže Zvonimir.
Jedna od pjesama koje su ga lansirale među najpopularnije domaće trepere je bila i obrada pjesme "Crno i zlatno", koju izvodi folk diva Seka Aleksić. Pjesma je to koja je obilježila brojne pripadnike Zvonimirove generacije - bila je hit među tadašnjim klincima. Sve i da nikada niste bili pobornik turbofolka, teško da ste mogli izbjeći to da vam se njezine pamtljive riječi ne uvuku u uho. On je "posudio" neke od tih riječi, te im iskrojio glazbu u vlastitom aranžmanu. Jako je brzo imao internetski hit, možda upravo zbog toga što je publici pjesma evocirala neka vremena u kojima se ona vrtjela stalno i svuda.
Prijetnja tužbom
- Još prije objavljivanja pjesme sam imao osjećaj da bi to mogla biti stvar koja će doći do šireg kruga ljudi i tako je i bilo. Budući da je pjesma hibridan primjer obrade gdje je svakome tko sluša jasno da je refren preuzet iz narodnjačkog hita, imao sam ideju da bih nekada mogao imati problema zbog toga, ali svejedno sam objavio bez javljanja originalnom autoru jer sam očekivao da će unaprijed tražiti novac (koji tada nisam imao) – prisjeća se z++.
Nakon što je pjesma eksplodirala i došla do velikog broja streamova i YouTube klikova u kratko vrijeme, prema njegovim očekivanjima javio mu se autor originalnog refrena pjesme "Crno i Zlatno" i prijetio mu tužbom u slučaju da mu ne plati određeni iznos novca ili ne obriše pjesmu. - Pjesma je tada obrisana s interneta, ali je i dalje ostala hit te nalazila put do slušatelja na različite načine te se može reći da je odradila svoj posao. Na kraju sam uz pomoć svog tada novog izdavača yem. uspio ishoditi uvjete prihvatljive za mene i za originalnog autora pa je pjesma vraćena na obostrano zadovoljstvo – priča.
Koji je njegov generalni stav prema, kako ih kolokvijalno zovemo, cajkama? - Htjeli neki to priznati ili ne, to je najslušanija glazba u Hrvatskoj. Ja se obično ne zgražam nad tim žanrom, većinom uspijem pronaći nešto zabavno ili bizarno u tekstu ili aranžmanu što mi uzme pažnju, a razina produkcije same glazbe i spotova je vrhunska za naše standarde. Obično ne izlazim u klubove gdje se puštaju cajke jer više volim slušati drugačije stilove glazbe, ali lagao bih kad bih rekao da se nisam znao dobro provesti na cajkama – iskren je.
Kad pričamo o zgražanju nad pojavama u glazbi, brojni čine isto i kada se spomene Auto-Tune – softver koji ima mogućnost mijenjati glas tako da on zvuči pomalo kompjuterizirano. Brojni nostalgičari za minulim vremenima smatraju ga simboličnim sinonimom za trenutak u kojem se glazba primarno počela proizvoditi kroz klikove miša, na računalu. Sviđalo se to nekome ili ne, Auto-Tune je jedan od zaštitnih znakova žanr(ov)a u kojima se kreće z++, ali i moderne glazbene produkcije generalno.
- Možda je njihov zaštitni znak, ali nije nužnost. Na moja dva dosadašnja albuma se mogu naći pjesme koje uopće ne koriste Auto-Tune, a postoje i one na kojima je pojačan do maksimuma. Puno laika, pogotovo u Hrvatskoj, misli da je Auto-Tune čarobni štapić koji od nevještog pjevača napravi Michael Jacksona, ali to je daleko od istine. Kao što postoje loši i dobri gitaristi, tako postoje i loši i dobri korisnici Auto-Tunea.
Jasno je da su određene stvari koje se postižu korištenjem Auto-Tunea nemoguće izvesti prirodnim ljudskim glasom te se može reći da je on postao svojevrsni glazbeni instrument te svakako jedno od najvećih obilježja popularne glazbe zadnjih desetak godina – tumači Zvonimir.
Neuočeni potencijal trapa
Kako je već spomenuto, on je jedno od onih imena koja su se sama od sebe nametnula kao hitovi. Postao je zvijezda a da nije u startnoj poziciji iza sebe imao druge već poznate glazbenike koji bi mu bili podrška, neku izdavačku kuću ili nešto treće. - Tako je i bilo. Nije bilo nikoga sa strane da me pogura, jednostavno sam zajedno s prijateljima iz Retfatlante objavljivao pjesme jednu po jednu i polako sam, korak po korak, gradio imidž – kaže, pa nastavlja:
- Kada sam radio svoj prvi album, slušao sam puno The Weeknda, Travisa Scotta, Post Malonea, i pitao sam se zašto nitko u Hrvatskoj ne pravi nešto u tom stilu. Tada je bila 2018. godina i trap u Hrvatskoj je gotovo uvijek bio u domeni nekog humora ili gangsta pretjerivanja, a naši veliki hrvatski "pop skladatelji" su još bili zapeli u fazi EDM popa i nisu ni nazirali potencijal. Jednostavno sam osjetio tu prazninu i, ono što je najvažnije, imao sam puno ljubavi i strasti prema glazbi i samom stilu glazbe koji sam stvarao – kaže z++.
Tajna dobre pjesme
Posljednjih se godina formirao cijeli krug glazbenika koji stvaraju u sličnom žanru. - Trenutno ne slušam puno nove domaće glazbe, ali mogu reći da sam u mladosti bio veliki fan Kiše Metaka, Dječaka (kasnije Vojka), Krankšvestera. Od novijih izvođača bih izdvojio 30 zonu, pogotovo njihove starije, tvrđe pjesme, i Gršu, čiji je novi album po mom mišljenju podigao produkcijsku ljestvicu domaćeg rapa, odnosno trapa – priča Zvonimir.
On, važno je napomenuti, sam piše tekstove i radi glazbu. Što, po njemu, čini dobru pjesmu? - Ako pričamo o popularnoj glazbi, čine je zanimljiv instrumentalni dio i zanimljiv tekst koji međusobno dobro surađuju. O tome su pisane knjige i nezahvalno je u jednom odgovoru odgovoriti na ovakvo pitanje – kaže.
On je ostao živjeti u rodnom Osijeku. Opaska s početka da ga i nije bilo previše u mainstream medijima velikim je dijelom njegova odluka – ne da nije postojao interes, nego je on nerado pristajao na intervjue. U toj maniri, nije ni pohrlio u Zagreb, koji je centar glazbene industrije u Hrvatskoj, ako je uopće prikladno za zemlju malu poput ove upotrijebiti pojam "industrija".
Iako je to malo splasnulo, posljednjih se godina o Slavoniji pisalo gotovo isključivo u kontekstu iseljavanja, pogotovo mladih. Brojke doista pokazuju takve trendove, korupcija je tamo prilično duboko ukorijenjena, nema nekih značajnih strategija razvoja, iako se radi o resursima bogatom dijelu zemlje s brojnim potencijalima...
- Meni je u Osijeku, uz određene zamjerke, i dalje odlično. Nisam ni iz bogate ni iz siromašne obitelji i uz puno truda sam od nule došao do ostvarenja koja sam želio godinama. Ne vidim zašto onda većina drugih ne bi mogla napraviti nešto slično.
Naravno da treba govoriti o lošim stvarima jer je to početak stvaranja dobrih promjena, ali smatram da je priča o egzodusu mladih iz Osijeka ipak malo predimenzionirana. Nedavno je izašla procjena Državnog zavoda za statistiku koja je pokazala da je u razdoblju zadnjih deset godina Rijeka izgubila duplo više ljudi nego Osijek, a nisam primijetio da se ikada u medijima pričalo o tome.
Meni je jedna od najgorih osobina Osječana provincijalno prihvaćanje i grljenje uloge žrtve, a kada postoji neki problem uvijek im je kriva vlada, politika, šef ili bilo tko na višoj poziciji, umjesto da razmisle što bi sami mogli napraviti da im se u budućnosti prestane događati isti problem. Mjesta za kolektivni napredak u gradu je stvarno puno, ali mislim da je slika koja je izlazila u javnost pretjerano negativna – smatra.
Na koncu, pitamo ga tko je z++ privatno. Čime se bavi, kako provodi vrijeme, u čemu uživa, što ga veseli? - Imam 25 godina, u sretnoj sam vezi, a osim glazbe nemam potrebu nešto drugo istaknuti – kaže.