'Novi sam Hamlet i ne marim za tuđa očekivanja. Glumom se, naime, bavim iz egoističnih razloga'

Na 70. jubilarnim Dubrovačkim ljetnim igrama prvi put u povijesti festivala Dubrovčanin će odigrati Hamleta na Lovrijencu.

Frano Mašković izgovorit će “biti ili ne biti” 27. srpnja na kultnoj pozornici Igara, u predstavi u režiji Paola Magellija, na festivalu gdje su prije njega danski kraljevići na Lovrijencu bili od Veljka Maričića u Fotezovoj režiji, Petra Kralja, Rade Šerbedžije u Radojevićevoj režiji, Lazara Ristovskog u režiji Jirija Menzela, preko Ive Gregurevića, Gorana Višnjića, Luke Dragića do gostujućih Hamleta koje grad pamti, poput Dereka Jacobija i Daniela Day-Lewisa.

- Živući Dubrovčani vjerojatno se sjećaju svakog od spomenutih, no kojeg Hamleta najviše respektiraju, ne bih znao. Sjećam se helikoptera koji su letjeli na Lovrijenac zbog predstave s Danielom Day-Lewisom. Što reći, bio je to Hamlet na engleskom kojega igra izvorni govornik i k tomu još i holivudska zvijezda. Mojoj baki vjerojatno je najdraži Hamlet onaj Šerbedžijin, igrao je deset godina i bila je to jedna od amblematskih predstava Igara, kao “Skup” s Izetom Hajdarhodžićem ili “Kristofor Kolumbo” s Božidarom Bobanom - govori Frano Mašković koji neke od dubrovačkih Hamleta osobno poznaje, no kako mu je 40 godina, gledao je tek Višnjićeva i Dragićeva.

- Zašto je Paolo Magelli mene odabrao, a ne nekoga drugog? Pa, rekao mi je razloge, ali bolje da ih on sam javno objasni. Svjestan sam da je Hamlet neizmjeran posao i da se od mene očekuje puno, no ne mogu pratiti očekivanja publike ili kritike, niti se želim njima opterećivati - rekao je Mašković, suočen i s činjenicom da su nemali broj hrvatskih prethodnika u ulozi danskog kraljevića proglašavali javno ili iza leđa “najgorim Hamletom u povijesti”.

Gertruda i Ofelija

Što je, prema njegovu mišljenju, Hamlet 21. stoljeća u Dubrovniku, na 40 stupnjeva Celzijevih po danu i 38 po noći?

- Hamlet 21. stoljeća mora biti čovjek s problemom, a tek onda najpoznatiji Shakespeareov kraljević. Hamlet je ili naivac koji ne shvaća što se oko njega događa ili, pak, sve jako dobro shvaća, no emocije mu brane da razumom djeluje, stoga je neodlučan. A što stoji iza hamletovske neodlučnosti, morat ću sam prokopati. Tek sada kad sam se počeo pripremati za taj lik shvaćam o kojoj je količini posla riječ, pa svim kolegama koji su ga dosad igrali iskreno skidam kapu. S druge strane, Ozren Grabarić je u pravu kad kaže da je u 21. stoljeću aktualan odgovor Rikarda III. na hamletovsko “biti ili ne biti”, a koji bi rikardovski glasio “biti, i to po svaku cijenu”.

Hamletovsko pitanje danas se ne odnosi na život i smrt, nego na bivanje u osobnosti, moralu, odanosti, ljudskom integritetu i istini. Hamletovsko pitanje danas, pojednostavljeno, znači biti čovjek ili ne. Iz toga slijedi da smo u kapitalističkom društvu većina nas Hamleti; Hamlet je, uostalom, i žrtva kojekakvih intriga, a danas se ljudi, što je meni osobno neshvatljivo, vrlo lako uživljavaju u ulogu žrtve - kaže Mašković o predstavi u kojoj je Ofelija Anđela Ramljak, a Gertruda Nina Violić.

Frano Mašković nije privatno neki nestabilni glumac neurednog života, kojeg iznutra načimaju vlastite uloge. Sve suprotno - vodi uredan građanski život, oženjen, je, otac dvoje djece, vedre je naravi, ni depresivan, ni defenzivan. Kako će kao takav pronaći hamletovske ponore i izgubljenost?

Boris Kovačev / CROPIX

Kao Eichmann

- Prije svega, hvala što ste mi rekli da sam privatno normalan... Ja sam možda pola sata u danu ili pola dana ponekad izgubljen kao Hamlet, no nisam danima hamletovski izgubljen. Tek trebam pronaći Hamleta u sebi, zagrebati ga i iznivelirati. Ako sam pronašao silovatelje i ubojice, pronaći ću i Hamleta - objašnjava Mašković.

O očekivanjima i sutrašnjim reakcijama na svoju kreaciju Hamleta naročito ne mari.

- Ne zanima me, ja se glumom bavim prvenstveno iz egoističnih razloga. U glumi nalazim način realizacije sebe kao čovjeka, svoje osobnosti. Glumim prvenstveno zbog sebe - rekao je glumac koji je nedavno ostvario svoju dosad najzapaženiju ulogu na velikom platnu, igrajući naslovnu rolu u filmu “Osmi povjerenik” koji je dobio Zlatni Studio za film godine, dok je Mašković bio nominiran za filmskog glumca godine.

- Publika mora imati svoju nagradu za kazalište i film i drago mi je što je “Osmi povjerenik” dobio Zlatni Studio kao konačnu potvrdu odobravanja publike za film koji je gledan u kinima, po festivalima, dobio je nekoliko Zlatnih arena i bio je hrvatski kandidat za Oscara. Prezirem elitistički pogled na kazalište ili film. Kazalište je, kao i film, namijenjeno svima, bez obzira na naobrazbu. Moje je iskustvo kao glumca da sam, igrajući hermetičnije predstave poput “Idiota” i “Cara neuspjeha”, imao susreta s tzv. običnom publikom koja je iste naslove nekad i puno točnije razumjela negoli tzv. upućeno gledateljstvo.

Tako da malom uskom krugu ljudi koji se kazalištem bavi itekako treba kazališni Zlatni Studio, nagrada žirija i publike. Kazalište je, uostalom, početak svega. I film i TV i koncert, sve je došlo iz kazališta - ističe Mašković koji se pojavio u manjoj ulozi malverzanta kojeg štiti kler u drugoj sezoni “Novina”, a nada se da će njegov lik doživjeti i treću sezonu serije koja je prodana u 200 zemalja i najpopularnija je u Južnoj Americi.

- “Novine2” su poštena, punokrvna dramska serija s izvrsno napisanim likovima. Nadam se da će se moj mali lik velikog prevaranta više razviti u trećoj sezoni - rekao je glumac koji u matičnom ZeKaeM-u upravo priprema predstavu radnog naslova “Eichmann u Jeruzalemu”, temeljenu na antifašističkom eseju Hannah Arendt, u režiji Jerneja Lorencija. U komadu će se više glumaca, među njima i Mašković, baviti nacističkim zločincem Adolfom Eichmannom koji se poslije Drugoga svjetskog rata krio po Južnoj Americi dok ga nisu uhvatili pripadnici Mossada, nakon čega je u Izraelu osuđen na smrt.

- Kad je Bruno Ganz na filmu igrao Hitlera, to je bilo toliko uvjerljivo da sam u kinu sam sebe uhvatio u momentu kako žalim čovjeka. Eto, sad i mene čeka slično iskustvo - rekao je o premijeri krajem ožujka nesuđeni vaterpolist rođen 1978. godine.

Filmski trojac

U Dubrovniku je dosad odglumio brojne zapažene uloge sredovječnih muškaraca s problemima i nerijetko se na filmskim audicijama za istu ulogu u užem izboru bori s uvijek istim kolegama, Goranom Bogdanom i Igorom Kovačem.

- Bacam rukavicu hrvatskim redateljima da rade “Braću Karamazove” sa mnom, Bogdanom i Kovačem. U glumačkom poslu, dakako, nije na odmet izgledati ili dobro ili specifično, otud i dolazi narodna “lijepo kao glumac”. Pa ako je nekad bila dilema, kako kažete, Tihi ili Prle, Voja Brajović ili Dragan Nikolić, tako i danas netko više voli Bogdana, a netko Maškovića. Ili Kovača - završava Mašković.