Nije hrvatski političar, ni glumac, ni muška starleta, ni pjevač, ima 84 godine, u penziji je nešto malo više od 15, gospodin je od glave do pete.
Uvijek je bio vrhunski profesionalac, ali i fantastičan gost kojeg smo u našim domovima godinama viđali svakodnevno. Ako izuzmemo teen generaciju, one od 15 pa naniže, nema onoga tko ovog čovjeka ne zna, piše Slobodna Dalmacija.
Jedan i neponovljivi Oliver Mlakar čovjek je koji je pet desetljeća bio HRT-ov brend, legendarnog spikera, voditelja kultnog kviza Kviskoteka. Onaj kojeg smo s guštom u 19.15, sa chefom Stevom Karapandžom iščekivali uz novu porciju "Malih tajni velikih majstora kuhinje".
– O, kako se tada dobro jelo, Stevo je spremao divote, satima se to kuhalo pred predvečernju emisiju. Samo zbog onih nekoliko minuta koliko je na TV-u trajala.
A onda, kada bismo sve posnimili, skupili bismo se oko stola i sve to pojeli. Koliko sam samo tih kuhanja odsnimio, a nisam jadan ništa kuhati naučio. Po tom sam pitanju totalni antitalenat – veli Oliver, koji nam opet stiže u voditeljskoj ulozi, ovaj put humanitarnog koncertnog spektakla "To je moja zemlja", 9. lipnja na splitskom Poljudu.
Nesuđenog jezikoslovca, koji je po tom pitanju mogao imati odličnu karijeru, neki je vrag prije nekoliko desetljeća odveo na audiciju na Hrvatski radio.
Od tog trena počeo se stvarati voditelj, spiker, profesionalac. Nije tada na TV-u bilo kao danas, kada zgodno tijelo pobijedi u showu, u realityju, nekom izboru ljepote, reviji, pa za nagradu dobije voditeljsku ulogu. I onda pokaže fantastičnu lepezu neznanja, loše dikcije, manjka kulture, pristojnosti.
Tko ulazi u domove mora biti pristojan i učtiv
Nekada voditelj nije mogao postati svatko. A da bi postao netko, kao naš sugovornik, i u poznim je godinama rada trebao svaki tjedan s profesionalcima prolaziti govorne vježbe.
S obzirom da tada voditelja nije bilo toliko puno, Oliver je bio zvijezda. I dandanas ima taj status, traže ga autogram, zaustavljaju ga zbog selfieja, snima reklame, zovu ga na događanja...
– Može djelovati neskromno, prepotentno, ali ako me netko ne prepozna, nikada me nije vidio, nikada čuo, onda ja kažem kako je u njemu greška. To je baš čudo veliko.
Pa ako me zbog ničega drugoga ta osoba ne poznaje, onda makar zbog Kviskoteke, koja je doslovce praznila ulice. Čujte, dobar se voditelj stvara, nekada se jako puno ulagalo u svaku emisiju, tek kada bi se svaki detalj doveo do savršenstva, izlazilo se vani.
Jako smo puno radili na sebi. Ulazili smo u kuće ljudi svaki dan, dolazili im u goste. A onaj tko u goste dolazi, sa sobom donosi pristojnost, učtivost, nenametljivost – veli Oliver.
Pa kazuje kako se od voditelja očekivalo da bude pristojno odjeven, obrijan, bez neuredne, kao ležerno puštene bradice, nepočešljane kose, vidljivih tetovaža... Tada su kriteriji bili puno stroži.
Slaže se kako su stigla druga vremena. A s njima i puno golotinje, navodnih pjevačica koje rado vole pokazivati gola bedra i grudi. Šali se kako bi s novim vremenima i on mogao postati vrhunski pjevač. Ili se možda ne šali?
Nije bilo improvizacija
– Nema šanse da bi netko u ono moje vrijeme direktno s ulice mogao skočiti u voditeljsku ili isturenu novinarsku poziciju. U to vrijeme išlo se postupno, polako, brusilo se znanje, pazilo se na svaki korak. Sve je nekako bilo puno, puno ozbiljnije.
U svaku su se emisiju ulagale velike pripreme. Nije bilo improvizacija. Ne gledam televiziju. Ne razmišljam o njoj uopće, ne uspoređujem. Pogledam tek talijanske emisije, dobro govorim njihov jezik, i volim pogledati što rade.
Ali držim se stare škole, za scenu se treba pripremiti, treba baratati znanjem. Ne smije se mucati, gubiti. Ne mogu komentirati neke današnje voditelje ili novinare, ali mogu kazati kako ponekad nisu krivi ni novinari. Urednici su ti koji moraju procijeniti situaciju – veli Oliver.
Oliver je legenda. I zato što je svoj rad utkao u jednu od nekoliko emisija, tipa 'Gradić Peyton', 'Malo misto', 'Dinastija', 'Santa Barbara' ili 'Kviskoteka', što su praznile ulice hrvatskih gradova i sela. Slavu i poštovanje na svojim je leđima osjetio, ali kaže nam kako nikada nije imao koristi od svoje iznimne popularnosti. Nije je ni tražio.
Ali da su se za njim otimali, jesu. Nevoljko priznaje kako je imao jako puno ljubavnih ponuda. Jedva smo to izvukli od ovakvog džentlmena koji cijeli život, već više od 50 godina, ljubi i voli samo svoju suprugu Dunju.
Popuštao sam samo kod mesara
– Ma bilo je tih ljubavnih ponuda, stizale su preko porukica ostavljenih na radnom stolu. Dolazile su telefonom, preko prijatelja, kolega. Ali nije tu bilo kruha, uvijek je bila i postojala samo moja Dunja. Sve te ponude, sve je to bilo u stilu – uzalud vam trud svirači.
Bio sam čvrstog karaktera, neumoljiv. I tada i sada svoju sam obitelj čuvao kao kap vode na dlanu. Veliku popularnost nikada nisam koristio, ni tada ni sada. Ali, jesam, osjećao sam je.
Jedino sam, ma i danas je tako, popuštao kod mesara, eto možda bih uvijek dobivao bolji komad mesa. Tome se nikada neću protiviti – veli Oli.
Poljud ga uskoro čeka, i tome se neizmjerno veseli jer veli da veliki postotak svoje popularnosti, uz Kviskoteku, duguje upravo Splitskom festivalu. Kako i ne bi, vodio ga je desetak godina u njegovo najbolje vrijeme. Postao mu je zaštitni znak.
Kaže kako je zbog njega imao urnebesnu popularnost, onu u rangu pjevača koje je najavljivao s pozornice Prokurativa. Najčešće je splitsku feštu vodio u društvu svoje drage prijateljice Jasmine Nikić. Bio je nalik televizijskom James Bondu, oko kojeg su kružile eminentna HRT-ova voditeljska imena.
Bile su to istinske profesionalke, uz Jasminu i Helga Vlahović, Ksenija Urličić, Vesna Spinčić.
Što mu je rekao Edo Maajka
– Prije nekoliko godina iznenadio me poziv Ede Maajke, tražio me da mu najavim koncert u Domu sportova. I dođem ja, odradim svoje. Ali sve se mislim pa zašto ja, nije to moja publika, ja sam ipak iz potpuno drugog filma. I pitam ga poslije, pa Edo, što ti bi, zašto si baš mene zvao. A kaže on meni kako mu je otac uvijek govorio: "Niko si i ništa dok te ne najavi Oliver Mlakar."
Bilo mi je drago. Takne te, znači da sam jednom nešto dobro radio, da sam ljudima ostao u dobrom sjećanju. Uvijek se odazovem i pozivu Aleksandre Dojčinović. I najavim glasom njezinu reviju, a stasom događanje pratim iz gledališta. To što ta djevojka radi, to su spektakli, to je talent. Ne propuštam njezine revije – kaže Oliver.
I iako mu ljudi i dandanas prilaze i često mu kažu kako im je žao što ga više ne vide na televiziji, on sam ne žali za tim vremenima. Posla ionako ima previše, sa svojom Dunjom živi u okolici Samobora, uzgajaju papar sol šnaucere, upravo im jedna kujica čeka mlade.
Sami štene, putuju na izložbe, imaju hvaljena legla. Uživaju u ispunjenom umirovljeničkom životu, kaže Oliver. Sjeti li se kada svega onoga otprije?
– Živim vrlo dinamično, nemam vremena za sjećanja na prošlost. U potpuno sam drugom filmu. Zapravo vremena uopće nemam, i naprosto uživam u onome što mi je život sa sobom donio – kaže Oliver Mlakar za Slobodnu Dalmaciju.
Informativni program bez lokalnog dijalekta
Baš sam neki dan pročitao nešto vezano uz jedan naš plesni show, kako je to bio reklamni niz isprekidan s nekoliko plesnih sekvencija. Bilo je reklama i u moje vrijeme, ali ne ovoliko kao danas.
I stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto – kaže Mlakar.
'To je moja zemlja'
Organizatori koncerta "To je moja zemlja", koji će se održati 9. lipnja na Poljudu, i više su nego iznenađeni odličnom prodajom ulaznica.
Otkrivaju da su očekivali kako će najveća potražnja biti za obiteljskim paketima (onima od četiri i više ulaznica), s pojedinačnom cijenom ulaznice od 60 kuna. Mogućnost kupnje po ovoj cijeni, navode, bit će omogućena jedino do 9. svibnja.
Nakon tog datuma sve ulaznice bit će po cijeni od 80 kuna. Ulaznice se mogu kupiti i online, preko sustava Croatia Tickets i Eventim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....