Iako su mu 73 godine i iza njega je više od pola stoljeća glumačkog staža, Žarko Potočnjak ostavlja dojam vječnog mladića. Tijekom bogate karijere oduvijek je bio sklon akrobacijama pa je svojevremeno odradio i predstavu u rolšuama, no na naš razgovor ga je, zbog uganuća zgloba, dopratila njegova dugogodišnja velika ljubav Višnja Pešić.
U gaćama
Istina, teško hoda, tu su i problemi s disanjem, ali Potočnjakovi duh i energija su neuništivi pa već najesen priprema veliku retrospektivu svojeg života i karijere, kroz monografiju, kazališne komade, predstavljanje vlastitih hobija i niz drugih, neobičnih formi. Možda ga najbolje opisuje naziv koji je odavna dobio “Petar Pan hrvatskog glumišta”, a ponešto o njemu samom ispričala je odmah na početku i njegova Višnja.
- Austrijski redatelj Marius Schiener kazao je da se svakom čovjeku na licu ocrta osmijeh kad spomene ime Žarko Potočnjak. Tako je moj Žarko sinonim za radost. Prije godinu dana, na zadnjem Eurokazu, glumio je u predstavi ‘Povratak’, gdje je obavljao zahtjevne fizičke radnje, s obzirom na svoje godine i stanje. Predstavu je došao gledati bubnjar grupe 220 Ranko Balen i poslije komentirao: ‘Žarko, ti si Mick Jagger hrvatskoga glumišta’. Jer uz sve mlade, snažne atlete, jedini moj Žarko ostaje na kraju gol u gaćama, i to u svakoj predstavi. Strepim da ne dobije upalu pluća. On je glumac kojeg redatelji obožavaju skidati - smije se Višnja.
‘Ko te šiša’
A svoje trenutačno stanje opisao je i sam glumac, koji se nakon brojnih projekata odlučio malo odmoriti tijekom ljeta. A onda u nove pobjede.
- Noge su u pitanju. Ali, s godinama je puno bolje da počne od nogu nego od glave. Mi glumci se opredijelimo za jednu od verzija. Ovi koji idu od glave su oni koji ne vole učiti tekst pa odmah krenu s time da više ne mogu pamtiti. A oni koji štede noge kažu: ‘Ja ti ova tri metra ne mogu prehodati’ - u svom stilu kaže glumac.
U mirovinu je otišao prije nekoliko godina, ali taj je dan, priznaje, jednostavno previdio, zaboravio, zapravo ga nije ni registrirao.
- Nastavilo se u istom ritmu do prije koji dan. I sad ćemo napraviti reviziju, popravit ćemo ovo što ne valja. Na primjer, uganuće noge. Završio sam s Festivalom glumca, gdje sam bio domaćin. To je naoko uloga časti i priznanja, ali ipak treba malo pripaziti i na organizacijsku stranu. Odigrao sam za zadnju sezonu predstavu Vlatke Vorkapić ‘Titon’. Tekst sam jedva naučio, ali jesam. Prije nekoliko dana je išla zadnja epizoda serije ‘Ko te šiša’. Doduše,nastavlja se sljedeću sezonu, ali to ću nastojati izbjeći - kazao je Potočnjak.
Srpanj i kolovoz odredio si je, kaže, za odmaranje i repariranje od sportskih grana, a u rujnu počinje životni projekt.
- Bit će to uglavnom i samo jedrenje na prijateljevoj jedrilici. Čak ni plivanje jer morate mahati rukama. Za jedrenje vam vjetar puše. Ima i jedna regata, 22. lipnja, ali je u vrijeme mog odmora. Ona ima dva naziva. Službeni je Glumačka regata, a naš interni je ‘Svi protiv Mlikote’. Dakle, odmor do kraja, a u rujnu, već prvog dana pokrenuli bismo jedan projekt ako Bog da zdravlja i jedno tri godine, napravio bih sebe za to vrijeme. Sva znanja, sve meštrije, sve što sam u životu naučio i bavio se time, birao, sve bih u te tri godine skupio u jednu izložbu, kazališni projekt, u neki filmić...
To bi bila jedna nova nedefinirana forma, mozaik svega, ali bi ljudi koji dođu morali vidjeti koji je to čovjek. Probao bih oderati jedan žestoki monolog, a malo poslije toga bih, kako se bavim brodomodelarstvom, radio male brodiće. Radio bih i kućice od gipsanih ploča, čime se također bavim. Bilo bi tu i malo stolarskih poslova, da ljudi vide. Pisao bih i pred njima pjesme, da pokažem da doma imam dvije zbirke, pripremljene, ali nisu tiskane, no moje su. I u te tri godine otkrit ću sve o sebi - najavljuje glumac.
Komičar
Ne bi zaobišao ni njemu važne uloge.
- To nisu uloge koje su najvažnije. To su one koje su meni bile najznačajnije, one u kojima sam propadao, na njima sam najviše naučio. Recimo, u predstavi ‘Na tri kralja’ igrao sam Malvolija, jednu vrlo suptilnu, predivnu ulogu i na Akademiji sam to napravio prilično slabo. Nakon 30 godina zvali su me da igram tu ulogu u Rijeci i mislim da sam je u režiji Vladimira Gerića napravio vrlo dobro. Nije da se hvalim, ali kad ste ispitali sve greške, ostaje samo pozitivno - objašnjava.
Komične uloge su mu oduvijek bile najdraže, ali omjer takvih nije mu išao u korist.
- Ni dandanas mi ne ide u korist. Samo jedna trećina je onih komičnih. Možda ću si u projektu o svom životu neku dodijeliti, no sve ovisi o tome koliko mi je život bio smiješan. Puno puta mi ljudi znaju reći da sam sretan i uživam u svom poslu, ali ne uživam dok ga radim. Onda se mučim jer gluma je jednostavno muka istraživanja. Ljudi jako malo znaju o samom glumačkom procesu. Šteta je da im to malo više ne prikažemo. Čovjek traži, grebe, kopa, krade od drugih kolega, na kraju se sklopi rezultat i ako je on relativno prolazan, onda se možete veseliti - rekao je.
Ideja o životnom projektu krenula je od monografije.
- Ionako moram napraviti monografiju, za nju moram sastaviti autobiografiju, za nju izvući neke fotografije i onda grafije, grafije, grafije, a gdje je drvo, plastika, staklo... Svi ti materijali se mogu možda spojiti na nekakav način. Možda se može pisati u plastici ili na staklo, uklesati nešto u drvo, kamen - napominje.
Prije glume bio je na studiju brodogradnje, a mladić koji voli brodove nikad nije nestao iz njega.
- Znate što mi rade? U svakom intervjuu posljednjih pet, šest godina kažem sljedeću rečenicu - da sam ostao na brodogradnji, ona ne bi izgledala ovako kao što izgleda sada. Najgenijalniji umovi, uvijek kad to pročitaju, kažu: “’Što stalno drljaš po toj brodogradnji?’ jer oni kao politički kuže stvari, razumiju se u novac, brodogradnju. A ja šest godina gledam kako je umrla. Još je životarila 20 godina nekako, još se mogla zagipsati, primiti infuziju. Sada, nažalost, ne. I kad volite brodove i idete po škveru i čujete rumunjski, a ne Dalmatince, to je suludo, nije fora. A kupili su ih Norvežani, Danci, Talijani, trgali su se za naše varioce - ljuti se Potočnjak.
Akrobat
Poznat je i kao jedan od najvećih akrobata među glumcima, zvali su ga čovjek od gume, predstavu je svojevremeno odradio rolajući se, skakao je iz padobrana, a zamalo je davnih dana s Perom Kvrgićem bio zvijezda cirkusa za koji su već bili uvježbali geg sa stolcem.
- Puno se stvari u životu može prikazati upravo kontrapunktom, šepajući, puzeći, padajući. Ovako kad izađem na binu odmah se srušim, dam si infuziju, na licu mjesta stavim kisik i ljudi će odmah vidjeti da sam u karijeri puno skakao i letio - šali se na svoj račun.
S partnericom Višnjom obožava putovati, a dosad su obišli impresivan broj atraktivnih lokacija. Naravno, nove tek slijede.
- Imam strašnu potrebu vidjeti Petru, to je građevina koja mi je čudna i želim je vidjeti uživo. Prije toga, u ovo vrijeme rehabilitacije, ići ćemo još jedanput u Köln. Uz tu kölnsku katedralu jako sam vezan i strašno je volim. Volim sjediti ispred nje i gledati je. Sva je crna. Ima puno boljih i ljepših, ali ja sam se od svih europskih katedrala opredijelio za kölnsku. Kako je nedavno Notre Dame izgorjela, a mislio sam da je to nemoguće, nestvarno da nešto toliko vrijedno može nestati, sad više nisam siguran i otići ću još jednom u Köln - tvrdi.
Jednako voli biti u publici i nastupati za publiku, a za svaku priliku izdvojio bih po jedan događaj.
- Prvo ću reći gdje sam gledao nešto posebno. Nakon oslobođenja Vukovara, prva gradonačelnica je bila gospođa Buljan, s čijim sam se suprugom jako sprijateljio. Njihova kći je studirala u Los Angelesu, a mene život tamo nanio i upoznali smo se. Pitala me što može napraviti za mene, a ja sam rekao da bih navečer htio slušati glazbu, ali ne znam kakvu. Odvela me na Long Beach i vodila me od lokala do lokala i u svakom je bend koji svira na povišenom mjestu. Ima što hoćete, od mariachija, jazza, svih mogućih folklora, etno nastupa, zabave, što zamislite, u tih 50 lokala ima sigurno.
Našao sam si neke Južnoafrikance i sjedio i slušao. Sve je leglo. Kroz izlog sam vidio i pljačku i policajce koji su ulovili frajera i ‘istabali’ ga. Bilo je prekrasno. Količina dima koja mi je dobro došla na moju Coca Colu. A sad, kad sam ja nastupao za nekoga. Ima u Nazorovoj ulici Dom za nezbrinutu djecu, koja su sva s vrlo problematičnom budućnošću. Njih ništa ne čeka, ništa ne dobiju, nitko im ništa ne daruje. Za njih igrati dobar je osjećaj - priznaje Potočnjak.
Mirnina odluka
Predstave su ga vodile svuda po svijetu.
- Mijenjao sam kazališta: Komedija, Gavella, HNK pa kad još dodate Histrione, monodrame koje sam igrao na festivalima, tih se država nakupi. Tek neki dan sam se sjetio da sam bio u Kanadi jer je netko na televiziji spomenuo grad u kojem sam bio. Prešao sam sve kontinente zahvaljujući trima kazalištima. Komedija je uglavnom Rusija pa tu računam Aziju. Ovaj dramski dio su Sjeverna i Južna Amerika, cijela Europa... - prisjeća se.
Njegova 36-godišnja kći Mirna koju ima iz braka s Asjom Jovanović završila je PMF i donedavno bila uspješna informatičarka, no i ona se, zabrinuto kaže, “inficirala” glumom i potpuno okrenula život.
- Dogodilo se nešto strašno. Naime, informatika je bila jedini njezin interes i jedan je dan išla gledati mamu kako snima, pa joj je netko rekao da samo pola sata bude drugi asistent jer im nitko nije došao. Rekla je da ne zna, ali su joj pokazali i ona je to odradila. Pitali su je da pomogne i sutra i tako se nastavilo danima i na kraju je dala otkaz. Sada je tu, ne znamo što će biti, ali postala je dio glumačkog svijeta. Znam kako je to težak kruh. Čovjek ga možda voli kad preživi, ali preživljavanje može biti jezivo - napominje. Ipak, nakon više od 50 godina karijere siguran je da je njegov najveći životni uspjeh upravo njegova kći.
- Nadam se da će se ubrzo pojaviti i nekakav mali Potočnjak. Želim to svim srcem - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....