Martina Validžić finalistica je Zlatnog Studija u čak dvije kategorije - za najbolju televizijsku novinarku te za najbolju televizijsku emisiju koju je dobila za svoj serijal "Sretni gradovi". Prolazak u finale naše nagrade proslavila je junački, kako i treba, uz pjesmu Miše Kovača "Jedina prava bila je ona" kojom je završavala svaka epizoda njezina hvaljenog serijala.
- Što se mene tiče, ja sam svoju nagradu već dobila! Koliko god to zvučalo izlizano, ali mene su dragi gledatelji toliko već nagradili svojim prekrasnim, dirljivim komentarima i pohvalama da je ovo i više od svega što sam očekivala. Ali, lijepo je. Baš se nekako srce raširi i ima mjesta za još više ljubavnog export-importa - kaže Martina koja, uz Mojmiru Pastorčić i Ninu Badrić, spada u moćnu gomilicu jakih žena koje u finale Zlatnog Studija, zahvaljujući našim čitateljima, hrle s dvije nominacije.
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Dame u finalu
- Jake su sve zaposlene žene i majke, koje uspijevaju platiti svaki mjesec račune, biti vedre i nasmiješene. Nisam ništa jača od tih žena, samo je moj životni put drugačiji. Dvadeset i kusur godina je bilo teško i trnovito, nezaboravno i poučno, iscrpljujuće i nadahnjujuće, ali ne bih se mijenjala s onima koji dobiju sve na tacni. Očeličila sam od sve te novinarske bauštele da bih sad konačno postala voditelj građevinskih radova. Moji su se kreativni ventili toliko umnožili da sad u glavi imam cijeli jedan pogon koji šiba. Nekad se i umori pa samo postoji. No, da, i dalje se susrećem s pitanjima: tko ti sve to dogovara, radi, piše, osmišljava, režira, bira glazbu... Što se tiče dama koje poput mene u finale idu s dvije kategorije, izuzetno cijenim kolegicu Mojmiru Pastorčić jer je svoja, drukčija, uvijek ide korak dalje, sviđaju mi se njezin stil i stav. Nina je diva oduvijek, i njezin stil i stav volim. Imponira mi biti u društvu takvih jakih žena - ističe Martina koju pitamo što misli, kako bi Mišo Kovač komentirao njezine nominacije.
- Mišo bi samo dignuo ruke! - smatra Martina koja je za glazbu pravi fanatik.
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati dva puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
- Fanatik koji uvijek skreće prema rocku, grungeu, punku, rapu, no glazbeni su mi horizonti široki, pa volim i fado, flamenco, sevdah, blues, funk. Ali, i u domaćoj zabavnoj glazbi ima meni sjajnih dragulja, posebice iz 70-ih i 80-ih godina, i to većinom sa Splitskog festivala. Zorica Kondža, Meri Cetinić, Jasna Zlokić, Doris Dragović, Oliver, Milo Hrnić, Tereza, Kićo Slabinac, Tomislav Ivčić... Sve se to slušalo u mojoj kući, kod mojih baka i djedova, i uvijek se pjevalo. Ali, najviše od svih, posebno mjesto u mojem srcu ide najvećem Miši jer je on obilježio moje djetinjstvo, podsjeća me na moje divne roditelje, moje bake i djedove, stričeve, tete, ujake, bezbrižne dane na selu za školske ferije, podsjeća me na vožnju s mamom, tatom i sestrama na more kad bismo u autu imali samo Mišine kasete i vozili se satima i satima na jug vrteći ih u krug. Mišo je bio dio svake fešte, slavlja, rođendana, vjenčanja ili samo običnog dana koji je lijep u svojoj jednostavnosti. I dan-danas, na tulumima s prijateljima, nakon nekoliko sati rock hitova fajrunt čekamo uz ‘Svi me znaju u mom zavičaju‘. I da, moj tata ima brk kao Mišo. I čak su bili slični kad su bili mlađi. Mišo forever - poručuje novinarka koja ne krije da voli putovati.
Što je najljepše na tim njenim putovanjima?
- Najljepše na svakom putovanju je uzbuđenje ‘novog‘, nikad viđenog, stjecanje novih iskustava i znanja. Svaki put kad odeš na putovanje, ti se mijenjaš, vraćaš se kući drugačiji. Svako putovanje te još više nauči toleranciji, kulturi, strpljenju, skromnosti. Ja sad imam prijatelje i u Reykjaviku, Lisabonu, Rimu, Rovaniemiju, Dohi..., s kojima sam stalno u kontaktu. To me toliko veseli, najljepše je prepustiti se različitosti i početi u njoj uživati - ističe Martina koja se za put uvijek pakira u posljednji trenutak.
Najteži zadatak
- Prije sam znala imati moment da uzmem sve jer ‘tko zna kako ću se sutra osjećati‘. No, sad sam postala maherica, pa sam brza. A i moja kostimografkinja i stilistica Nataša Svekler mi je osmislila i kupila što trebam ponijeti za određeno snimanje, pa mi je život utoliko lakši jer time ne moram razbijati glavu. Posebice kad su tereni poput onog u Rovaniemiju bili u pitanju. Utrpala sam sve flisove i planinarske hlače, skijaško donje rublje, termo čarape i debele džempere. Najlakši kofer ikad - kroz smijeh kaže reporterka koja kao najteži zadatak izdvaja snimanje u Kataru i rad na serijalu "Inshallah Quatar" uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva.
- Bilo je tu svega: beskonačnog niza dozvola koje su zahtijevali za snimanje za svaki dio grada, pa pucanje gume na džipu usred pustinje i čekanje drugog vozila na najvećem zvizdanu. Kvar rent-a-cara. Kolege koji je dobio sunčanicu. Svašta nam se dogodilo, ali istodobno mi je bilo i predivno jer su ljudi divni. Nikad neću zaboraviti predivno jutarnje svjetlo na tržnici u Dohi s kojim sam se svaki dan budila. Zbog pijeska u zraku sve izgleda kao u sepiji. Nezaboravno. Sve bih ponovila - govori Martina koja voli putovati i u slobodno vrijeme.
Ide i druga sezona
Putuje li sama ili uz pomoć turističkih agencija?
- Volim više sama istraživati, ali ne bih se bunila ponekad otići na put kao vreća krumpira. Bilo bi to za mene iskustvo koje nisam ponovila još od maturalca u španjolskom Lloret de Maru - kaže novinarka u čijim ćemo reporterskim draguljima uživati i u 2024. godini.
- Gledatelji su nakon prve sezone serijala ‘Sretni gradovi‘ tražili još, pa me glavna urednica HTV-a Rahela Štefanović nedavno nazvala i rekla: ‘Radiš drugu sezonu!‘ Znate koju sam pjesmu odmah pustila... - kaže Martina.
