Tisućama je ljudi na malim ekranima poznata već godinu dana i mnogi se nadaju da će ih baš ona usrećiti s dobitkom koji će im "podebljati novčanik". Tvrdoglava je to Splićanka koja vrijedno radi na ostvarivanju svojih snova, a nakon što je s radija došla na televiziju, ostvarila je i san da vodi "Splitski festival". Govori tri strana jezika – engleski, talijanski i francuski te za sebe kaže da je "veliki štreber". Sve je to Maja Kolak, voditeljica Lota na Hrvatskoj radioteleviziji, koja nam je otkrila voli li više Zagreb ili rodni joj Split te u kojim bi se projektima htjela okušati u budućnosti.
Na radijskim ste postajama zavoljeli novinarstvo. Nedostaje li vam radio kao mediji?
Moram reći da zbog moje tadašnje programske direktorice na "Radio Dalmaciji" sam i zavoljela radio kao medij i počela se baviti novinarstvom. Ona je prepoznala "ono nešto" u meni samo preko snimke glasa i pozvala me na razgovor za posao. Odlučila mi je dati priliku za rad na radiju i ostalo je povijest.
Kada sam tek otkrivala televiziju i njene čari na početku vođenja emisija Loto 6 i 7, radio mi je nedostajao u segmentu izrade i pripreme emisije, spontanosti, topline i neposrednosti. Smatram da svatko tko se želi ozbiljno baviti televizijskim poslom treba proći radio jer radio daje osnove i temelj novinarstva. Definitivno se to poslije i vidi i čuje u radu na televiziji, tako da moram reći da svi koji su prvo krenuli od radija i nastavili na televiziji su privilegirani i "izučeni zanatu".
Koja Vam je najdraža stvar u radu na televiziji?
Apsolutno sve. Imam veliko poštovanje i odgovornost prema svom poslu i tako mu i pristupam. Mislim da svi mi koji se pojavljujemo na malim ekranima smo "privilegirani" i to treba cijeniti te konstantno raditi na sebi. Prvo poštujući urednika, a zatim i naše drage gledatelje koji nas vjerno gledaju, prate i poklanjaju nam svoje vrijeme.
Volim svaki segment svog posla, od pripreme za emisiju do rada s izuzetnom fonetskom službom Hrvatske radiotelevizije. Odabira garderobe, šminke za nadolazeće emisije, mojih kolega iza kamera i u režiji koji su uvijek puni razumijevanja za mene. Želim istaknuti da je naš tim emisije Lota kao jedna velika obitelj, uvijek smo si tu jedni za druge i dajemo si podršku u važnim trenucima. Na kraju dana to je najvažnije, zar se nešto više može poželjeti od ovog posla?
Rekli ste da Vam se ostvario san kada ste počeli raditi na HRT-u. Što sada sanjate?
Sanjam svašta nešto, haha. Jedan sam san već doživjela, a to je da sam nakon samo tri mjeseca rada na televiziji dobila priliku voditi "Splitski festival" u svom gradu, pred svojom publikom. Osjećaj je bio neopisiv.
Voljela bih pokazati svoje znanje stranih jezika na televiziji definitivno - engleskog, talijanskog i francuskog. U svojoj sam ih struci koristila svaki dan te vjerujem da bih i na televiziji vođenjem takvog nekog događaja, koji zahtjeva znanje stranih jezika, to odradila dobro. Veliki sam štreber i ništa ne prepuštam slučaju.
Volim gledati kako to rade talijanski voditelji koji su, po meni, "majstori svog zanata". Od njih se može puno naučiti.
Koji su neki izazovi s kojim se susrećete dok vodite Loto?
Izazovi su svaki puta prisutni i nepredvidivi jer, kada je emisija uživo u pitanju, nikada ne znate što se može dogoditi. Za emisiju uživo se nikada ne možete do kraja pripremiti, iznenadi Vas gost, eventualne tehničke poteškoće ili pak neki gaf koji se može dogoditi. Volim adrenalin koji emisija uživo nosi, taj osjećaj kada čujete u slušalici da smo vani za tri – dva – jedan je neopisiv i čovjek se lako navuče na njega.
Patite li za Splitom ili ste se zaljubili u Zagreb?
Volim reći da se od Splita svaki put sve teže opraštam, a Zagreb sve više volim. Split je specifičan grad, dao mi je puno: moj dalmatinski dišpet, tvrdoglavost i stremljenje ka nemogućem i u inat svemu. To mi je dosta pomoglo u životu. Vjerujem da Vas grad definira i oblikuje, a ja sam ponosna što je upravo Split definirao i oblikovao mene. Najviše mi nedostaju ljudi, toplina, srčanost mojih Dalmatinaca i naravno moram reći "domaća spiza" mog tate i bezuvjetna podrška i topli zagrljaj moje majke.
Loto može otvoriti vrata i drugim emisijama. S obzirom na to da ste ljubiteljica sporta. Mislite li da biste se dobro uklopili kao voditeljica neke sportske emisije ili ne želite pobjeći od zabavnog programa?
Iskreno, mislim da bih dobro radila i sportske emisije, samo što smatram da za rad u sportskoj redakciji trebate biti 100 posto "unutra", odnosno da morate biti upoznati sa sveukupnom materijom sporta i svim onim što to nosi. S obzirom na moje trenutne obveze i ciljeve, ne znam bili uspjela.Volim pogledati sport: nogomet, vaterpolo, košarku, tenis, rukomet. Međutim, strašno poštujem svoj posao i nikada ne bih dozvolila da se u nečemu okušam bez detaljne analize što mi to nosi i hoću li moći takvu emisiju odraditi na visini zadataka.
Za sada bih prvo voljela voditi neke ozbiljnije projekte zabavnog programa, a budućnost možda donese i jedno i drugo, nikad ne znate. Jako cijenim svoje kolege iz sportske redakcije i mislim da rade odličan posao. Bila bi mi čast i zadovoljstvo surađivati s njima u budućnosti.
Smatrate li da se previše gleda jesu li loto djevojke samo lijepe i atraktivne, a ostalo se zanemaruje?
Nažalost, moram reći da da. Sama sam često puta čula i za sebe i za svoje trenutne kolegice, da se kolege ili gledatelji iznenade koliko smo profesionalne, predane svom poslu, obrazovane. Svaka od nas, uz Loto emisije koje vodimo, imamo svoj drugi primarni posao kojem smo jednako posvećene i radimo ga s ljubavlju.
Međutim, ljudi znaju biti jako površni ili pak nisu educirani jer, laički gledajući, misle da je izgled presudan, a nije. Bitno je sve – vaše obrazovanje, rad na sebi, da ne budeš samo to “lijepo lice“ s ekrana nego da na sebi radiš kontinuirano, stalno učiš i usavršavaš se. Uvijek ističem svoje obrazovanje i ljubav prema jezicima i koliko ulažem u sebe kao čovjeka. Bez toga nema ništa. Moje mlado lice će se jednog dana promijeniti i ljepota će izblijediti, a ono što sam uložila u sebe i svoje znanje će vječno ostati.
Jeste li ikad imali neki gaf?
Nisam imala nikakve gafove, nadam se da ni neću u budućnosti.