JASMIN STAVROS U STRAHU: 'Kad pjevam, ljudi piju i puše. Brinuo sam se zarađujem li vražji novac, da svojim nastupima otvaram vrata pakla...'

Jasmin Stavros i nakon gotovo pola stoljeća iznimne karijere i tisuća rasprodanih nastupa u dobi od 62 godine istim žarom radi i dalje, pa iduće godine, s novom izdavačkom kućom Menart, planira objaviti i novi album čiji je najavni singl “Vino nek’ se toči” već postigao odličan uspjeh kod publike. U razgovoru za Studio otkrio je da je temelj njegova uspjeha, mladolikog izgleda i zdravlja 40 godina dug brak pun ljubavi i razumijevanja, bavljenje sportom, ali i bogat duhovni život. Posljednjih godina svoj mir nakon žestokih nastupa našao je u Kupeć Dolu pokraj Jastrebarskog gdje na svom imanju uzgaja voće i povrće i sa suprugom Žarkom živi život posvećen vjeri i Bogu.

- Hranim se isključivo plodovima iz svog vrta, a na stolu je jedino susjedova janjetina i to je ono što se jede od mesa. Riba je moja, lovim kad sam na Korčuli, a donio sam stotinjak kila. Sir je iz privatne sirane na Plešivici. Sve je domaće i ekološki. Moje su jabuke, kruške, orasi, salata i kompletno povrće koje sam berem, a kako sve to raste u podnožju strme zemlje, nema bolje teretane od toga. Moja supruga sve to sadi i pravi zimnicu - ispričao je pjevač.

Veliki brod

A kad nije u Kupeć Dolu, uživa u svojoj kući na Korčuli gdje mu je omiljena zanimacija – ribolov.

- Korčula je interesantna u lipnju i rujnu, kad nema ljudi. Tada svakodnevno idem naloviti ribe za zimu, a dosta sam podijelio i obitelji. Imam ribarsko iskustvo od 55 godina, a imao sam i veliki brod i puno sam puta bio na Palagruži i obišao cijeli južni Jadran. Znao sam u 3 sata, po mraku, doći uz pomoć GPS-a točno na poštu i naloviti se ribe. Korčulani iz Prigradice, kad su prvi put vidjeli što sam uhvatio, nikad me nisu više pitali jesam li što ulovio - pohvalio se Stavros.

U Zagreb, kaže, dolazi samo zbog posla ili ako treba otići do krojača, kozmetičarke, postolara ili na neko snimanje ili intervju.

Prijatelj Grdović

- Svaki dan sam na tenisu u Jaski, a jednom tjedno u Zagrebu na Ravnicama. Svaki dan idem u teretanu, vozim bicikl, pripremam se za skijanje jer kad počne sezona u Italiji sam 45 do 50 dana, s tim da se svaki vikend vraćam u Hrvatsku na koncert. To mi daje snagu da izdržim taj stravičan tempo nastupa. Molio sam menadžera da mi da malo godišnjeg odmora jer snimam novi album, a izašla mi je i pjesma “Vino nek’ se toči” povodom Martinja. Spot je sniman u Jastrebarskom i na Plešivici, a grad mi je puno pomogao kao i vinarija Tomac koja je svojevrsni zaštitni znak tog kraja. Za nekoliko dana spremam još jednu autobiografsku pjesmu, puno drugačiju od dosadašnjih. Posvećena je majci, roditeljima - najavio je.

Novu godinu dočekat će u Poreču gdje nastupa s Mladenom Grdovićem. Iako se tamošnja Udruga žena pobunila protiv Grdovićeva nastupa, Stavros najavljuje najbolju novogodišnju feštu na ovim prostorima.

- S Mladenom Grdovićem sam jako dobar, doživljavam ga kao dobru osobu i poštenog čovjeka, veseljaka i dragog kolegu. Zato s njim rado i nastupam. Mislim da novogodišnja gaža nema veze s etiketom nasilnika koju su mu dali. To je fešta s odličnim repertoarom kakav imamo obojica, a kad se tome pridodaju i stari hitovi, ne može biti bolje zabave u Hrvatskoj, a to se i očekuje za Novu godinu. To će biti prava atomska bomba – najavljuje.

Za razliku od mnogih kolega sa scene, Stavros ima stabilan brak.

Pitanje svećeniku

- Vrlo je važno što žena i ja, od prvog dana, kad smo se vjenčali u crkvi, pokušavamo svakodnevno živjeti evanđelje. Kršćanski život pun poštovanja, poniznosti i tolerancije je bit održanja braka. S godinama dođeš u tu fazu da svog partnera voliš, poštuješ, pažljiv si prema njemu i ponizan, što je teško u današnje vrijeme. Zato se taj brak održao, ali i zato što se moja žena nikad nije željela eksponirati kroz mene i oduvijek joj je bio isprazan taj, pod navodnicima, glamur, i izlasci na crvene tepihe i njenih fotografija gotovo da i nema. Ona na moj posao gleda kao da radim u tvrtki i na prvom mjestu joj je oduvijek bila obitelj. Kod nas se svakodnevno moli, televiziju gledamo vrlo rijetko, a ja sam uvijek pokušavao sve probleme koje sam imao na poslu maknuti od svoje obitelji i doći kući čist - priča pjevač.

A zbog predanosti vjeri u jednom je trenutku pomišljao i da će odustati od glazbene karijere.

- Na mojim koncertima ljudi piju i puše, što ja ne radim, pa sam se u jednom trenutku počeo opterećivati mišlju da zarađujem vražji novac na račun ljudi koji piju i da svojim nastupima otvaram vrata pakla. Pomoć sam otišao potražiti na Vis kod svog duhovnika, fra Stanka Mejića i on mi je rekao jednu veliku stvar; da je to moj posao, da uveseljavam ljude. A kako će to netko doživjeti, to je njegova osobna stvar jer ima ljudi na mojim koncertima koji se vesele i bez alkohola, koji ne puše. Na njima je odabir. Bog mi je dao milost i dar da pružim ljudima veselje i za to treba biti zahvalan i sad se na svakom nastupu dobro osjećam. Osim toga, kad imam neki problem svoje misli prepustim upravo Njemu - objašnjava.

Najveći uspjeh njegove bogate karijere je, kaže, veliki broj hitova koje znaju sve generacije.

Danas najbolji

- Mislim da sam u ovim godinama najbolji. Imam pojam što pjevati, a što ne. Nakon koncerta me pitaju zašto nisam nešto pjevao, ali kad bih pjevao sve što traže od mene, koncert bi trajao satima. Drago mi je što sam postigao da svojim pjesmama mogu napraviti odličnu feštu, a kad se na tvom programu ljudi zabavljaju, možeš reći da imaš ime i prezime i da si napravio karijeru. Ne moram pjevati tuđe pjesme, narodnjake ili bilo što drugo. Moje pjesme pjevaju klinci koji se nisu ni rodili kad su nastale. Nema puno takvih – siguran je Stavros.

A u profesionalne glazbene vode Stavros je prije 47 godina ušao prvo kao bubnjar.

- Kad sam dostigao zadnji stadij što se tiče bubnja i dalje se nije moglo ništa napraviti, postao mi je dosadan. Morao sam svirati komercijalnu glazbu da bih zarađivao, a zarađivao sam puno. Živio sam u hotelu Intercontinental u Zagrebu, imao sam novca da boli glava. Samo sam na pjesmi “Džuli” za tri minute zaradio 70 tisuća maraka. Tada sam kupio stan. Svirao sam sa svim pjevačima na prostoru bivše Jugoslavije. Ali, bio sam umoran. Morao sam svirati zabavnu glazbu, a u Americi sam završio jazz - prisjeća se Stavros.

A pjevač je postao na nagovor Rajka Dujmića.

- Rekao mi je da imam boju glasa kakvu nema nitko u zemlji. Rajko i Stevo Cvikić su stali iza mene i prva pjesma je bila “E, moj Rajko”, a onda “Ženo, idi iz života mog”, pa “Umoran” i sve ostale. No, tek kad je došla treća ploča, ljudi su shvatili da se ne šalim. Poslije je došao i hit “Kad se prijatelji rastaju”. Svaka ploča u to vrijeme imala je šest, sedam hitova koje dan danas pjevam. Imao sam sreću da su uz mene bili Rajko i Stevo, a kasnije i pokojni Nikica Kalogjera i Đorđe Novković - tvrdi pjevač. U njegovom repertoaru postoje hitovi poput pjesme “More” koje gotovo nikad ne izvodi.

Pjesme u ladici

- “More” ne pjevam uopće, kao ni “Ima dana” jer su mi previše emotivne. “Ima dana” je napisao Branimir Mihaljević kad mi je sin bio u komi, a “More” ne pjevam jer je to priča između mene i oca koji je davno umro. Sjetim se onda cijelog svog života, djetinjstva... Napisao ju je Rajko Dujmić ‘90. i u to vrijeme sam je pjevao, no kad sam ostao bez oca, par puta sam je pokušavao pjevati, ali bih se rasplakao na koncertu. Među pjesmama koje ne pjevam je i “Da te nema”. Pjesmu “Pomolimo se” mogu izvesti samo na Uskrs i Božić, iako se svaki dan posljednje četiri godine vrti na Radio Mariji. Menadžerica pokojnog Toše Proeskog, kad je čula tu pjesmu, plakala je i zahvalila mi na njoj te me pozvala da je dođem otpjevati u Makedoniju. Moji koncerti počinju kasno i nema smisla pjevati takve pjesme u tri ujutro kad su ljudi u štimungu. To ne ide. Možda u prostorima, poput Lisinskog, koji to podnose – napominje.

Najveće mu je veselje njegov 6-godišnji unuk Milo.

- Odličan sam djed. Vodio sam unuka na ribanje usred kanala, u duboko more. Inficirao sam ga ribom i kupio mu njegov štap. Ali, kad ulovi ribu, bude mu žao, ali ipak pristaje da je pojedemo. Voli doći kod mene i u Kupeć Dol, šetati po šumi i tražiti dinosaure. Svaki put se iznova nada da će ih pronaći. Sin i snaha, iako ne žive zajedno, svakodnevno se viđaju i provode vrijeme sa sinom i mislim da sad još bolje funkcioniraju. Tko zna, možda opet budu zajedno - nada se glazbenik.