Posljednjim koncertom u dvorani Vatroslava Lisinskog priredio je pravu malu zagrebačku revoluciju. Na tom dupkom punom koncertu publika gotovo svih generacija bila je pomalo euforična, ganutljiva, raspjevana... Bio je to nastup koji je odjeknuo u javnosti. Danas, četiri godine poslije, Drago Diklić opet je u akciji. Druženje sa zagrebačkom publikom na istome je mjestu zakazao za 27. studenoga u programu “Drago Diklić i prijatelji”.
- Toga 19. studenoga 2019. sve se savršeno poklopilo i zbilja takvo što nisam očekivao. U međuvremenu sam ostao bez dva prijatelja koji su sa mnom dijelili pozornicu, Julija Njikoša i Mladena Barakovića, pa će orkestar biti u izmijenjenom sastavu. Ali, uvjeren sam da ćemo dati najbolje od sebe i postići efekt one iste emocije na koju je moja publika navikla. Ante Gelo i njegov bend dobili su to naslijeđe. Imao sam žarku želju da koncert bude s filharmonijom, no izgubili su se ili su ukradeni originalni aranžmani Miljenka Prohaske pa to nije moguće - počeo je svoju priču Diklić, istaknuvši da ga boli činjenica jer su se upravo po tim zapisima mladi glazbenici mogli školovati, učiti.
Glazbeni genijalci
- Ljudi poput Bosnara, Prohaske i Oblaka bili su glazbeni genijalci. I njihov umjetnički rad morao je i trebao ostati za literaturu. Da su kojim slučajem živjeli u Americi, bili bi nevjerojatne face, a jednakim su riječima to ljudi govorili i za mene - podsjeća nas glazbena legenda koja iza sebe ima niz evergreena kao što su “Još samo večeras”, “Opet si plakala”, “Zagreb je najljepši grad” i “Oprosti, volim te”.
Diklić otkriva da je razmišljao o cijenama ulaznica za predstojeći koncert i da će biti po popularnim cijenama jer vodi brigu o svojoj generaciji, umirovljenicima.
- Želim da ovo bude posveta meni samome, ali i svim mojim prijateljima, autorima s kojima sam surađivao, družio se.
Pričajući o nekim ljepšim vremenima, putovanjima i divnim druženjima, Fiko, kako ga zovu prijatelji, prisjetio se jedne anegdote za pamćenje dok je u Opatiji na terasi sjedio s Ivom Robićem.
- Snimio sam neke njegove pjesme, iako sam bio svjestan da je on bio jedan i jedini, profesor psihologije koji je odlično svirao klarinet. Čavrljajući o svemu i svačemu, a morate znati da je bio nevjerojatno duhovit, u jednom je trenu onako spontano ispalio: ‘Fiko, ti upropaštavaš moje pjesme! Ali, ti to radiš najbolje’ - kroz smijeh prepričava Diklić i dodaje da te njegove riječi nikad neće zaboraviti.
Pozornica kao klub
Za koncert je pripremio osamnaest pjesama, a probe traju s vrhunskim instrumentalistima koje predvodi Ante Gelo.
- Volio bih spomenuti i jazz pijanista Joea Kaplowitza koji inače svira u Big Bandu, ali ništa manje značajni nisu mladi muzičari koji će sa mnom dijeliti binu. Od pozornice ćemo napraviti pravi klub, intimnu atmosferu - otkriva Diklić.
Imat će i goste, koje je birao po afinitetima. Najbitniji kriterij pri odabiru bio mu je da vole i izvode evergreene. Pjesme su birali sami, pa će Marko Tolja otpjevati “Opet si plakala”, Robert Mareković “Zagreb je najljepši grad”, Elena Stella “Ja nisam bila s njim”, a Ivan Colarić “Poklonit ću ti jesen svog života”.
- Naravno, nekaj bu ostalo i za mene - u šali kaže Fiko, dodajući da je u repertoar uvrstio i neke zaboravljene pjesme koje ne izvodi često.
Osim toga, imat će jednu premijeru uživo. Riječ je o koračnici, pjesmi koju sam skladao za Klapu Sv. Juraj prije tri mjeseca i dečki je sada snimaju. Zove se “Vječna Hrvatska”, a za vojni orkestar aranžman potpisuje Krunoslav Zver.
Za dobru pripremu svog nastupa, kaže, najbolje je popiti pokoji gemišt, koji mu je na neki način “visinska priprema”.
Na domaću klopu
- Ja imam svoj ustaljeni dnevni ritam, svoj mir koji mi nitko ne može poremetiti. Igram bridž, i to već punih četrdeset godina. Nedavno sam napustio funkciju predsjednika kluba i prepustio je Dubravku Dikliću, koji mi nije ništa u rodu, a ja sam i dalje jak u savjetodavnom tijelu. Gotovo svakodnevno odlazim na ručak, na finu domaću klopu, a najdraža su mi mjesta Kod Pere na Šalati i Mac u Dugavama. Naravno, tu je i odlazak prijatelju Labusu na roštilj - priča Drago Diklić te dodaje da ga i dalje veseli dobra glazba koju obožava slušati iz svoje fotelje.
- Žao mi je što Zagreb nema kvalitetan jazz klub pa razmišljam da ga otvorim. Mislim da bi u mojim godinama to bio jedan dobar potez - otkriva nam svoja razmišljanja i skore planove.
- Osim toga, mlada ekipa, željna takve glazbe, nema je gdje čuti. Ali, zato bih svim mladim glazbenicima preporučio da budu marljivi, uporni, pomalo tvrdoglavi i dosljedni sebi i svojim vizijama umjetnosti. Treba učiti i od svojih uzora jer i oni ‘malo stariji’ nisu sve zaboravili - mudro zaključuje Drago Diklić.