Trideset godina nakon hita "Kad nema ljubavi", Ilan Kabiljo vraća se na scenu novom pjesmom "Ljubav može bolje". Vijest o povratku glazbi jedne od najvećih zvijezda devedesetih godina razveselila je mnoge aktere tadašnje scene i one koji su obožavali njegove pjesme, a takvih je doista mnogo jer je Ilan bio jedan od najpopularnijih glazbenika domaće dance scene, a sudjelovao je i u počecima karijere Vanne, Nine Badrić, skupine Divas, Ivane Banfić...
Posljednji album objavio je prije 24 godine, a onda se povukao i otišao u Los Angeles, gdje se usavršavao na UCLA-u (smjer Music Production i Business of Music), ali i glazbeno radio pa je ondje imao prilike upoznati Raya Charlesa, Dr. Drea i Snoop Dogga.
Kasnije je sreću pronašao u Beču sa suprugom Anom i djecom, no skladatelja, producenta i pjevača nastup na zagrebačkom Megadance partyju potaknuo je da se opet baci u glazbene vode i snimi nešto novo: plesnu poslasticu "Ljubav može bolje" koju je napravio u suradnji sa svojim starim kompanjonom Zvonimirom Dusperom Dusom, a u kojoj se Dusu i Ilanu priključila i Sabina Špoljar iz disco senzacije Groovetastic. O povratku glazbi, ali i o životu u Beču, gdje radi u građevini, kao i o tome što je naslijedio od svog oca, čuvenog skladatelja Alfija Kabilja, 55-godišnji Ilan je progovorio za Studio.
Trideset godina nakon megahita "Kad nema ljubavi", Dus i vi vraćate se s "Ljubav može bolje". Koliko ste se vas dvojica kao glazbenici promijenili u ova tri desetljeća?
- Promijenili smo se, naravno, kao i svi ljudi što se mijenjaju s godinama, neki na bolje, neki na lošije (smijeh). U glazbenom smislu, Dus je svakodnevno u tonskom studiju i prati i koristi sve te promjene koje se dešavaju u glazbenoj tehnologiji. Ja sam ostao još uvijek u old school glazbenim varijantama devedesetih.
Kako je nastala pjesma "Ljubav može bolje", što vas je za nju inspiriralo?
- Dus je napravio taj jedan demo snimak, ili kako se popularno kaže beat ili groove. Poslao mi je to preko e-maila i rekao: "Prijatelju, imaš li neku ideju da snimiš vokal na ovo?" To je bilo još negdje početkom 2022., pa nam je dugo trebalo da se konsolidiramo i završimo "Ljubav može bolje", a da to zvuči baš onako kako smo zamislili. Zbog videospota se još sve dodatno pola godine oduljilo, a Dus je režirao i sam radio montažu spota. Rekao sam mu da mu se tu smiješi nova karijera.
Kako je u cijelu priču ušla Sabina?
- Dus me upoznao sa sastavom Groovetastic, pošto u njemu svira i producira Davor Devčić Daga, kojeg također poznajem još od početka devedesetih godina. Shvatili smo da nam treba ženski vokal s visokim tonalitetom glasa, da bi cijela pjesma dobila na svježini i da se malo zapapri moj muški vokal. Baš sam zamislio da to pjeva i snimi Ivana Husar, koja je meni više puta pomagala i snimala vokale dok sam bio aktivan glazbenik. Na to je Dus rekao: "Čekaj, trebamo nekog mladog izvođača za to, tako da nas onda samim tim i mlađa ekipa sluša." Tada je predložio Sabinu i njen Groovetastic i čim je snimila vokal, ja sam se oduševio. Inače, Daga je odsvirao te funky gitare.
Imate li Dus i vi planove i za neke nove suradnje?
- Kako se kaže, idemo mic po mic. Da, radimo pomalo jednu moju staru-novu pjesmu iz ladice.
Kako se osjećate kada pomislite na to da se pjesme poput "Prekasno za nas" ili "Kad nema ljubavi" i dalje uredno vrti na radiju, klupskim partyjima i tulumima?
- U vrijeme kada sam te pjesme radio, strašno mi je bilo važno da produkcija bude na svjetskom nivou. Osim toga, očito je da su te skladbe bile dobre i da su ljudima ušle u uho. To je bila dobitna kombinacija, barem tako izgleda iz današnje perspektive. Danas više nema nikakvih pravila koja će snimka ili pjesma ostati dugo u eteru, a koja će brzo nestati. Ogromna je produkcija glazbe u svijetu i kod nas te je vrlo teško da kroz neki filtar isplivaju baš sve dobre snimke. Osim toga, o ukusima se ne raspravlja. Svatko treba slušati glazbu koja mu paše i ne blatiti izvođača ili glazbu koja mu se osobno ne sviđa.
Koliko dugo već živite u Beču?
- Pa. otprilike nekih dvadesetak godina.
Čime se ondje bavite?
- Ondje se ne bavim stvarima vezanim za glazbu, iako sam na početku probavao nešto i s glazbom, ali sam brzo odustao. Poduzetnik sam, što sve nije lako, te je i dosta stresno biti samostalan.
Koja je najveća razlika između života u Beču i Zagrebu?
- Razlike su sve manje, dapače, Zagreb je postao odličan, dinamičan grad koji jako volim, uostalom ja sam pravi rođeni Zagrepčanec. Promet i otpad su po meni najveći problemi Zagreba, dok je taj sektor u Beču genijalno sređen.
Devedesetih ste radili s grupom Divas, Ninom, Vannom, Ivanom Banfić... Koja vam je danas prva asocijacija na to vrijeme?
- Asocijacija je to na prekrasnu mladost, druženja u vezi glazbe, snimanja u staromodnim studijima, odlasci u Opatiju na Porine. Ondje smo se svi družili: Oliver, Dino, E.T., tata i sin Cetinski, Nina, Vanna, Zrinko Tutić i Tonči Huljić te njihovi izvođači i cijela glazbena ekipa iz tog vremena... Tada su to bili kao neki glazbeni tabori ili grupe, pa si morao biti ili Huljićev ili Škugorov, Ili šuputovac, a to mi je danas sve smiješno i zabavno kada se sjetim tih vremena. U principu bila je to jedna velika glazbena HR obitelj. Znate i sami da u obitelji nije uvijek sve med i mlijeko... (smijeh)
Je li tada, prema vašem sudu, u Hrvatskoj bilo više dobre glazbe nego danas?
- Iskreno, bilo je puno manje glazbe, samim time je bilo i dosta kvalitetne glazbe. Danas također ima kvalitetne glazbe, ali je opseg izdanja ogroman u odnosu na vrijeme prije digitalizacije i početka interneta dostupnog svima.
Što mislite, bi li dance mogao ponovo rasplesati Hrvatsku?
- Dance je stalno tu. Svaka plesna skladba je dance glazba za mene. Glupo mi je tako obilježavati glazbu. Pa ljudi plešu uz Baby Lasagnu kao ludi, zar to nije onda isto dance?
Što ste glazbeno naslijedili od svog tate Alfija Kabilja?
- Pretpostavljam da sam od njega naslijedio talent, ali ne i "Sitzfleisch", ako me razumijete. Tata Alfi je jedna druga nedostižna liga. Opus i količina glazbe u svim žanrovima koju je on skladao, aranžirao, svirao, snimio, producirao te dirigirao su ogromni. To će jednoga dana sve biti velika hrvatska glazbena baština. Njegova pjesma "Moja zemlja" je maltene druga himna Hrvatske, da dalje ne nabrajam.
Jesu li vaše kćeri Lara i Rahela pokupile glazbeni gen na tatu i djeda?
- Lara je fenomenalna slikarica, možda buduća arhitektica ili nešto slično. Taj talent je naslijedila od svoje majke koja se bavi slikarstvom i izradom figurica. Učila je svirati gitaru, ali se u tome nije našla. Rahela je odlično naučila svirati klavir i čitati note, ali se odlučila za studij ekonomije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....