Fascinirala me Elizabeta Brodić, za korone smo i kuhali hranu i dostavljali je jedno drugom

Bliži se kraj popularne serije Nove TV “Drugo ime ljubavi”, u kojoj Slavko Sobin igra zapaženu ulogu Igora, koja je i samom glumcu jako prirasla srcu. A koliko je čitava produkcija s glumačkom postavom željela projekt privesti kraju, dovoljno govori i činjenica da su posljednje kadrove snimali u vrijeme kad su već uspostavljenje određene mjere zbog pandemije koronavirusa.

I dok, istodobno s gledateljima, prati rasplet serije, Slavko iščekuje nove projekte, koje su zbog krize potaknute pandemijom na čekanju i veseli se novim izazovima.

- Ja sam se užasno veselio ulozi Igora jer je došla nakon Žungula i Ljubana iz ‘Na granici’, koje su bile brbljave, vesele role - obojica su bili svojevrsni jebivjetri.

Dileme glumca

Uslijedio je Igor, koji je ozbiljan, opasan, malo govori, a puno radi. Super mi je ta ravnoteža kad dobivam različite uloge i strašno sam na tome zahvalan. U nekim trenucima nisam znao kamo će uoga ići, čak sam i kod publike osjetio da u jednom momentu više nije sigurna što da misli o Igoru.

Ali, evo, vidim i po reakcijama, sad pred kraj, kad se vidi i ta njegova dobra strana i razlozi zbog kojih tako impulzivno reagira, da su ga ljudi zavoljeli i jako sam sretan zbog toga jer njega kao ulogu, za razliku od Žungula i Ljubana, nije lako iznijeti. Znaš da se publici neće svidjeti, a kao glumac želiš da im se svaka svidi. Tako da sam presretan što se do kraja izvukao da ljudi ipak s njim suosjećaju i navijaju za njega - iskren je Sobin.

Kao uspomena na seriju i ulogu Igora glumcu će zauvijek ostati i tetovaža maka, koja u originalu pripada njegovu liku, ali Sobinu se toliko svidjela da ju je poželio ovjekovječiti.

- Zafrkavali smo se na setu da nikome neće ostati ništa osim meni tetovaža. Stavio sam ju jer je predivna, to mi je bila isprika da se tetoviram, nisam glumio požrvovnog glumca, ali bit će lijepa uspomena na cijelo snimanje, za razliku od korone, koja je ostavila gorak okus - kaže glumac.

Kako dalje

Zbog uvođenja mjera bilo je potrebno prilagoditi scenarij kako bi se ipak nešto malo ranije od predviđenog završilo sa snimanjem.

- Scenaristi su odmah sjeli i dodatno radili i napisali smislen kraj da publika ne bude zakinuta. Vjerujem da će naši montažeri to napraviti jako dobro i da se neće osjetiti da išta fali - otkriva Slavko.

Produkcija Nove TV glumcima je, kaže, osigurala najbolje moguće uvjete do zadnjeg trena, a kad se shvatila ozbiljnost situacije, sve je završeno najbolje što se moglo.

- Zdravlje je najvažnije. Da se produkcijski moglo omogućiti da kompletan set živi u karanteni, možda bismo i pristali na to, no sve nas je iznenadila ova situacija. Zanima me samo kako dalje. Uskoro bih, nadam se, trebao početi snimati ‘Crno-bijeli svijet’ i još nešto, a vidim da se i dalje pregovara o mjerama i tome kako bi trebalo izgledati sve skupa.

S tim se bore i vani, gdje je novca za produkciju puno više, a kamoli mi. Bit će teško. Dugo sam si morao ponavljati da se ovo ne događa meni nego svima. Prvo smo svi imali potrebu biti žrtve i mislio sam o tome koliko mi projekata sada otpada i što ću dalje. Kad sam vidio da je tako svima, počeo sam se manje zamarati i shvatio da nije dobro ni previše se identificirati s poslom - smatra Sobin.

Posljednji dani na setu, priča, ujedno su bili i prvi dani korone i strah je tada još bio fiktivan.

- Nismo stigli osvijestiti da to stvarno može biti velik problem, tako da smo posljednjih dana držali distancu i poštovali pravila jer nismo htjeli da zbog naše gluposti produkcija nadrapa, ali prijetnju nismo osjećali. Na sapunici se nakon dugo snimanja ipak osjeti umor, zamor materijala i kad puno vremena provodimo zajedno, počnu trzavice i napetosti.

Kad se dogodila korona i kad smo shvatili da nam sve što uzimamo zdravo za gotovo može biti oduzeto u sekundi, počeo je najveseliji, najljepši i najbolji tjedan snimanja. Svi su potegnuli, dizali atmosferu, radili jedni drugima gluposti i kako serija bude odmicala, moći ćemo objavljivati i videa s tim spaćkama. U nečemu lošem dogodila se jedna prekrasna energija koja nas je pogurala do kraja - otkriva Slavko.

Ipak, nada se da će uskoro doći na set.

- Još eventualno mjesec dana u glavi mogu izdržati s neradom, a o finacijskoj situaciji građana cijelog svijeta da ne govorimo. Nadam se da ćemo početi snimati, ali, naravno, ničije zdravlje ne smije biti ugroženo. Valjda ćemo se snaći. Vjerujem u produktivno ljeto i ne želim uopće razmišljati o drugom valu - naglašava.

Aerodromi

Iako je čitava ekipa “Drugog lica ljubavi” bila izuzetno bliska, tijekom snimanja posebno se zbližio s kolegicom Elizabetom Brodić.

- I u vrijeme strogih mjera kuhali smo jedno drugom i dostavljali hranu, da barem malo kontaktiramo iz daljine. S Elizabetom sam se jako zbližio, sasvim slučajno. Ona je deset godina mlađa od mene i na neki način sam joj privatno prišao više zato što sam je, sebično, htio držati pod kontrolom, kako bih vidio da je marljiva, odgovorna i da će mi biti ugodno s njom raditi.

Kad sam je upoznao, vrlo sam se ugodno iznenadio vidjevši da je sve to, pa i više od toga. Ona je spektakularna mlada žena s kojom ne osjećam razliku u godinama jer je vrlo zrela, promišljena na dobar način, pametna, duhovita, topla, izuzetno je cijenim i jako je volim - tvrdi glumac.

Pred samo zatvaranje granica Slavko i Elizabeta otisnuli su se na egzotično putovanje Jordanom.

- Šalimo se da smo možda već u siječnju odradili koronu iako to nismo znali jer smo promijenili nekoliko aerodroma i gradova. Nakon toga sam kratko otišao i do Lisabona, ali to je bilo putovanje koje ću sigurno pamtiti.

Najviše me strah kad ćemo opet moći putovati jer su putovanja ono najljepše što si čovjek može priuštiti. Ali, kad se u sedam dana nešto loše proširi cijelim svijetom, vidiš da se puno putuje iz obijesti, da bi se ljudi naslikavali. Putovanja su na neki način izgubila romantiku i sad kad shvaćamo kako nam se to lako može oduzeti, možda ćemo u njima više uživati nego prije - objašnjava.

Serija ‘Direktor’

U međuvremenu se emitirala pilot-epizoda serije “Direktor” Livada produkcije, u kojoj Slavko ima prilično zanimljivu ulogu.

- Iskoristili smo priliku da to pokažemo, a i da ljudima nešto poklonimo. Svi pitaju kad će ‘Crno-bijeli svijet’, pa dok ga čekamo, najbolje je vidjeti drugi Kulenovićev projekt. To je jedan provokativni sitcom koji je malo drugačiji, pomaknutiji od onog što se radi kod nas.

Malo je bliže stvarima koje se u svijetu mogu raditi za ciljanu publiku, ali u Hrvatskoj se s ciljanom publikom spuštaš na vrlo ograničen broj, koji je možda neisplativ. ‘Direktora’ smo snimali besplatno, u slobodnim terminima, i drago mi je da su ga ljudi vidjeli. Reakcije su super, ali, naravno, nije to pogledao relevantan broj, a hoće li ga neka televizija otkupiti, s obzirom na sadržaj, nisam siguran. Ne vidim u čiji se program uklapa.

To znamo i Kulenović, i ja, i svi koji smo radili na tome. Ali, u redu, imamo dobar pilot i možda u jednom trenu bude dobar moment i za tu seriju - priča Slavko i dodaje kako bi radije čekao pravi trenutak nego radio kompromis, pa da se smanji bezobrazluk, jer serija dobro funkcionira ovakva kakva jest.

Prije nekog vremena Slavko je na selu, u okolici Zagreba, kupio kuću, no, kako kaže, nije ju, nažalost, uspio do kraja urediti kako bi se mogao u nju preseliti i u prirodi provoditi dane izolacije.

- Nisam u kući jer nisu zadovoljeni minimalni uvjeti za to, treba još barem 20 dana radova da bi se tamo živjelo. To me jako rastužilo jer nije to kuća u koju je, niti će biti, uloženo jako puno novca. Njezina je osnova da je u prirodi koju obožavam i preselit ću se tamo čim bude gotova. Radovi su stali, pa nisam boravio u kući, ali kad god sam mogao, išao sam tamo provesti cijeli dan.

ad je toga puno više jer je ljepše vrijeme, radovi će uskoro krenuti, samo ne znam kojim tempom. Počeo sam saditi, imam napokon svoj vrt i sanjam o danu kad ću se probuditi ujutro u toj kući i reći: ‘Joj, fali mi jedna rajčica’ i otići je van ubrati, ubaciti u blender i napraviti sok. Sanjam o tome da trčim slobodno po šumi, ali korona me je uhvatila prije nego što je bila gotova. S time da ne žalim ni zbog čega jer sada više nego ikada znam koliko je dragocjeno imati komad svoje prirode, zemlje, hrane koju prozvodiš i svoje slobode - napominje.

Disciplina

Dani tijekom koronakrize bili su mu, tvrdi, i prekratki za sve čime se bavio.

- Meni su rutina i disciplina jako važne i već sam prvih dana odredio kako će to izgledati. Treninge sam preselio na otvoreno, čitam više nego ikada jer mi to nedostaje kad stalno radim. Sa psima sam 50 posto dana po šumama, idem na neka dalja mjesta, gdje nema ljudi, iako se i to promijenilo, pa sam nekidan bio u šetnji Maksimirom i uživao.

Učim talijanski putem interneta jer sam prije nego što je korona krenula dobio ulogu u Italiji, za koju sada čekam da vidim što će biti, pa da ne bih čekao prekriženih ruku, učim jezik da budem što spretniji u slučaju realizacije. Doslovce su me dan prije zatvaranja granica zvali i pitali kad mi odgovara letjeti u Rim i upoznati redatelja, a onda je sve stalo. Razvio sam i odličnu vještinu bavljenja kućnim biljkama, pun sam savjeta - nabraja glumac.

Još na početku uvođenja mjera starijim je susjedima velikodušno ponudio svu potrebnu pomoć, ali kaže da mu se nitko nije javio.

- Nešto je u toj starijoj generaciji zbog čega ne želi reći da treba pomoć. To je pomalo romantično i hrabro. No, nema potrebe isticati ako radiš dobre stvari. Bila je to dobronamjerna susjedska odluka koju sam objavio kao poticaj drugima. Nitko se nije javio, pa u vrijeme korone nisam nikom pomogao. Pošteno je i da to kažemo - smije se Sobin.

Slavkova obitelj iz Splita je prije nekoliko mjeseci otišla na Šoltu.

- Moji su super i na Šolti su bili kad se dogodio potres. Zbog toga nisam htio ići u Split, kako ne bi osjetili potrebu da zbog mene moraju doći sa Šolte. Tamo im je najljepše, uživaju. Tata sjedne u barku, uhvati malo ribice, to pripremi. Brat i supruga su s njima i imaju sve što im treba. Fali mi jako moja nona. Niti ne znam koliko ta žena ima godina, uvijek izgleda kao da joj je maksimalno 65.

Moji su svi zbrinuti i na sigurnom. Nisam imao razloga brinuti se za njih i to je olakotna okolnost. Znam to po prijateljima i kolegama koji su imali i takve brige. Roditelji su im blizu, a ne mogu do njih i ne mogu im pomoći. Ja sam privilegirano i neoštećeno prošao ovu koronu, osim par poslova koje sam izgubio - kaže Slavko.

Nada se da je na privatnom planu dovoljno guštao i da će uskoro krenuti snimanje.

- Problematično je što sam nešto već trebao snimiti, nešto trebam snimati u srpnju, ‘Crno-bijeli svijet’ se pomiče. Nadam se da svi termini neće biti u isto vrijeme. No, dok to ne krene, ne mogu ni na što utjecati, pa niti ne razmišljam, a onda ću po prioritetima odabrati što raditi. Budem li imao sreće, sve će zauzeti svoj termin i bit će dobro.

Neizvjesnost je najgora u svemu ovom. Ne možemo pričati o danu kada ćemo svi izaći na ulice i početi se grliti, ljubiti i snimati, nego treba biti strpljiv. Bilo bi super samo da mi netko da datum, pa bio to 1. lipnja, 1. rujna ili 2021., ali da nema neizvjesnosti. Kad završi ovo, nadam se da ću snimati puno i da ću imati malo više vremena za sebe nego što sam si ga davao u posljednje dvije godine - zaključio je.