IZ PRVE RUKE

Elvis Sršen NoA: ‘U koronakrizi nisam kopao krumpire, no bavio sam se mandarinama. I pisao pjesme‘

«Nadam se da ću s ekipom iz New Power Generationa snimiti još nešto, neki pravi funk. Samo da ova mora prođe»
Elvis Sršen Noa
 Tom Dubravec/Cropix

Multitalentirani glazbenik iz Opuzena Elvis Sršen NoA nedavno je objavio englesku verziju singla "Budan sanjam", "Daydreaming", koji je odlično prihvaćen, baš kao hrvatska verzija. NoA se upravo priprema za nastup na festivalu u Šibeniku, a s tim sve traženijim glazbenikom razgovarali smo o pisanju pjesama, utjecaju koronakrize na njegovu karijeru, suradnji s kolegama iz svijeta, ali i o radu na zemlji i branju mandarina.

Idete na 24. večeri dalmatinske šansone. Što ste pripremili? I - odakle šansona u vašem opusu?

- Ovo je zapravo na neki način povratak na šansonu, jer nastupao sam kao član grupe Libar iz Splita prije nekoliko godina, i taj nastup i sve vezano uz njega, ostaomi je u lipom sjećanju. Pjesma koju sam prijavio "Dan za nas" nekako je posebna, i kao da sam je nesvjesno čuvao za ovaj ipak malo drugačiji festival.

Iskusni ste, što se festivala tiče. Dobili ste i nagradu za najbolji aranžman u Splitu 2018. godine, nastupili ste i na Zagrebačkom festivalu. Neki glazbenici reći će da su festivali "zastarjeli", kako je to nešto iz prošlih vremena. Što vas privlači festivalima?

- Ima istine u tome, ali ja mislim da je sve individualno i svako iskustvo nosi svoju priču. Ja volim prošla vremena, tako da je to meni odlična prilika za predstavljanje nove pjesme. Ima i ona druga strana, one priče o namještanjima i aferama, ali ja sam valjda dokaz da se puno toga u tim pričama nadoda. Nikad nisam imao neku vezu, niti bih na takav način nastupao. Ne volim plaćati da bih svirao, radije bih da je obrnuto (smijeh).

Objavili ste album "Iluzija" 2019. godine. Kako napreduje rad na drugom albumu?

- Izlazak "Iluzije" toliko se rastegnuo da sam u trenutku izlaska imao skoro i cijelu "Iluziju II", a imam i dosta novih stvari.

Što ćete ponuditi slušateljima na njemu?

- Na prvom albumu sam ipak (sad, kad se osvrnem) dosta razmišljao i ponekad kalkulirao, radio kompromise, tako da se vraćam samom sebi i radim glazbu bez predumišljaja. Bit će funka, brzih ritmova, soulfull grooverskih balada, zasad još nemam rockerskih pjesama, ali odgojen sam na rocku, on me pronašao prije funka, tako da se može očekivati i takav segment. O popu nikad ne razmišljam, ali ponekad me aranžman i produkcija odvedu u tom smjeru, ako pjesma dopušta. Zapravo, sve pjesme napravim inicijalno na gitari, iako sam više klavijaturist, pa poslije kako me odvede.

Vaše pjesme imaju često englesku i hrvatsku verziju. Razmišljate li o albumu na engleskom jeziku?

- "I Budan sanjam" i "Sve što želim" imaju svoje engleske verzije, koje su i izvorne. Napravljene su u istom razdoblju, ali prva je nekako ostala po strani jer nisam donedavno napravio domaću verziju. U tome mi je pomogla stalna suradnica Ana Žalac. Zasad je samo "Budam sanjam/Daydreaming" izašla. Paralelno s novim albumom, pokušat ću realizirati i taj album na engleskom. Imam još nekoliko pjesama koje uopće nisu objavljene, a neke s prvog albuma želim napraviti na engleskom.

Poznato je da ste dvaput surađivali s Princeovim pratećim bendom iz devedesetih... Jeste li još uvijek u kontaktu s tim ljudima?

- To je najdraži dio moje glazbene priče. U kontaktu sam s njima, i u međuvremenu s još nekima od njih, s kojima nisam još ništa snimao. New Power Generation bili su u Zagrebu u Tvornici nekoliko mjeseci prije prvog lockdowna pa smo se napokon i vidjeli.Nadam se da ćemo još snimati, neki pravi funk, a ne baladu. Samo čekam da ova noćna mora napokon završi.

Godina 2019. bila je sjajna za vas, uz album i mnogo nastupa - a onda je došla korona i 2020., koju bismo svi voljeli zaboraviti. Čini mi se da vam je to oduzelo gomilu prilika za promociju, da ljudi nisu uspjeli upoznati taj album kako bi to bilo da ste mogli nastupati, da nije bilo pandemije i svega što se dogodilo?

- Uf, najradije ne bih o tome ni govorio. Album mi je upravo bio izašao i imali smo dogovorenu promociju u Tvornici kulture. Tko zna što bi bilo kada bi bilo. I onda BAM! Lockdown pa potresi. Užas. Nekoliko prvih mjeseci nisam imao inspiracije ni za taknuti klavir. No malo kasnije uspio sam se otrgnuti iz straha i paralize informacijama i počeo snimati, hvala Bogu. Preselio sam se u Zagreb i živim sa zaručnicom.

Ona mi je veliki oslonac i motiv za sve dobro što se događa. Napravio sam i božićnu pjesmu sa sjajnim Reperom iz sobe. Tada sam proživljavao jako lijepe trenutke, i pjesma je ispala zaista super. Opet je tu briljirala Ana Žalac s tekstom, koja kao da je neki moj glazbeni blizanac. Uvijek pogađa sve što se nalazi u mojoj glavi, odnosno srcu.

Koronakriza je jako utjecala na sve vidove umjetnosti i zabave. Svi se sjećamo početka pandemije i "preporuke" glazbenicima da ne kukaju nego "neka kopaju krumpire". Vi niste kopali krumpire, ali radili ste s mandarinama, zar ne?

- Pa ja sam uvijek radio mandarine sa svojima koliko sam mogao. To nije ništa neobično, a ni tajna, samo je sada, eto, kao zanimljivo. Moji roditelji su osim tih lijepih agruma posadili u mene i ljubav prema glazbi, ali i pravim vrijednostima. Otkad nas je moj otac, nažalost, napustio, na zemlju dolazim s novim motivom, tada sam s njim.

Pomaže li vam to da "razbistrite misli", da se riješite stresa?

- Pjesmu "Okovi" napisao sam dok sam kosio travu u mandarinama. Sunce već udara (nisam nikad bio baš neki ranoranioc), a ja totalno mokar pred kraj posla, ne znam kako se zovem više, i padne mi ideja ma pamet. Sjetim se da telefonom snimiti ideju kako ne bi isparila iz glave, i popodne odem natrag u Split, i snimim demo isti dan. Osim što je antistres, jako je inspirativno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. prosinac 2024 05:23