Marjan Nejašmić Banić, stalni član ansambla splitskog HNK, ovog je ljeta imao jako puno posla na Dubrovačkim ljetnim igrama. U predstavi "Arkulin" prema djelu Marina Držića, u režiji Marine Pejnović, glumio je naslovnu ulogu, pohlepnog i zločestog starca koji želi oženiti mladu udovicu. U Goldonijevoj "Kafetariji" u režiji Paola Tišljarića, bio je gospar Lukša.
Za lik Arkulina, sada je nominiran je za nagradu Zlatni Studio u kategoriji najboljeg glumca u kazalištu. Predstava je, u ovoj verziji smještena na groblje, među mrtve, pak, nominirana u kategoriji najbolje predstave.
Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
- Lik Arkulina je poprilično slojevit, nisam to mislio na početku, ima tu i elemenata Skupa. Htio sam potencirati škrtost, ali smo u dogovoru htjeli potencirati i ljudsku zloću i patologiju koja je apsolutno prisutna u današnjem društvu i to ludo htijenje za moći i ostvarenjem, za novcem... Pa i nakon smrti! Taj koncept mi se jako sviđa. - rekao je glumac na predstavljanju predstave.
Nejašmić Banić je Dubrovčanin sa splitskom adresom. Itekako je poznat kazališnoj publici na obali kao i kritičarima, iznimno aktivan i hvaljen od početka profesionalne karijere. Primjerice, dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Korovođe u predstavi "Orestija" u režiji Dejana Projkovskog i produkciji Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu za 64. Splitsko ljeto, 2018. godine.
Tijekom godina bio je Stanley Kowalski u "Tramvaju zvanom čežnja", Grumio u "Kroćenju Goropadnice", Aslaksen u Ibsenovom "Neprijatelju naroda", Graziano u "Mletačkom Trgovcu", Svećenik u "Čudu u Poskokovoj dragi"... Kritičari kažu da je sjajan i kad je u pitanju humor i kada je u pitanju drama.
Nejašmić Banić rijetko daje intervjue, u njima više govori o ulogama i poslu nego o sebi. Prije nekoliko godina je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju otkrio kako ga gluma nije zanimala sve do srednje škole. Kada je u društvu u šali počeo imitirati poznate osobe, prijatelji su mu rekli da bi mogao upisati Akademiju.
{
"Negdje sam pročitao da je Fabijan Šovagović završio građevinsku školu pa sam pomislio kako se može i tako. Počeo sam pratiti kazalište i inspirirao se glumcima kao što su Rade Šerbedžija, Mustafa Nadarević i Danilo Stojković. Za prijemni me pripremao Frane Perišin, a odabrao sam monolog Munua iz ‘Skupa‘ Marina Držića, Jacquesa iz ‘Kako vam drago‘ Williama Shakespearea, ‘Narodnu pjesmu iz Konavala i pjesme‘ Petra Obada i Dragutina Tadijanovića. Prošao sam iz druge. Bilo je to jedno od najvećih mojih razočaranja. Da se razumijemo, nisam ni zaslužio prvi put. Došao sam bezobrazan, bahat i drzak. Nakon toga nekoliko mjeseci sam krvavo radio kao građevinski tehničar i odlučio sam pokušati opet. Prijavio sam se u Splitu, pripremio se majstorski i prošao", ispričao je glumac koji je Akademiju završio u Splitu, a u tamošnjem HNK dobio stalni angažman 2015. godine.
Veliku ulogu u njegovom profesionalnom životu, otkrio je tada imao je veliki redatelj Georgij Paro koji mu je dao prvu veliku ulogu u Splitu.
"To je bila predstava Ostrovskog ‘Svoji smo, dogovorit ćemo se‘ 2015. godine. Ostali smo dobri do njegove smrti. Bio je vrhunski čovjek, redatelj i pedagog. Mislim da je on jedna od najvažnijih ličnosti hrvatskog teatra. Govorio bi mi kad bih se nervirao na probama kako nema velike uloge bez znoja i truda, da moram imati kazališnu etiku i glumačku higijenu te koliko je važna kultura tolerancije. Svatko ima pravo na svoje mišljenje iako se u njima možemo razilaziti. Ipak, njegova je uvijek bila zadnja", rekao je.
Glumac je tom prilikom govorio i o nagradama i njihovoj važnosti pa je spomenuo Nagradu hrvatskog glumišta za mladog glumca do 28 godina za ulogu u predstavi "Orestija" i rekao: "To mi je dobro došlo jer sam time dobio potvrdu za svoj dosadašnji rad. Priznanje struke mi znači, ali da ću nagrade juriti i slagati na policu, neću," rekao je tada i nabrojao nekoliko uloga koje bi volio igrati poput Pometa, Cyrana de Bergeraca i Leonea Glembaja.
"To su kapitalci, znam, ali mislim da sebi glumac ne bi smio zadavati granice. Treba graditi sebe, širiti perspektive i ne ukalupljivati se", kazao je.
Simpatični glumac često radi i projekte izvan matične kuće, no u Splitu je "sazrio kao osoba i glumac".
Čitatelji mogu glasati jednom dnevno, dok će pretplatnici premium sadržaja Jutarnjeg lista moći glasati više puta unutar 24 sata. Postanite i vi pretplatnici premium sadržaja klikom OVDJE
"Inače je (Split) vrlo teška sredina koja ne prihvaća pridošlice tek tako, ali mene jesu. To je ta neka poveznica između njih i nas. Kad tek dođeš, treba proći vremena, neće te odmah nositi na ramenima, ali jednom kad te prihvate to postaje bezuvjetna ljubav... Zovu me ‘gosparu‘ što mi laska. Kad sam došao nikako se nisam mogao naviknuti da se međusobno dovikuju s deset metara: ‘Alo, di si!‘. Imaju i humor koji je drukčiji od našega. Mi u rukavicama uvijek podbadamo, a Splićani idu odmah u glavu", objasnio je Marjan Nejašmić Banić kroz smijeh.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....